Oglasi

Boša o tituli iz 1979: Neki drugi svijet

Prije 35 godina sarajevska Bosna je bila na vrhu Evrope, a danas je daleko od vrha u vlastitoj državi.
Bogdan Tanjević: Svi smo bili fantastična simfonija rada, nešto neponovljivoReuters

Piše: Ibrahim Sofić

Prije tri i po decenije, 5. aprila 1979. godine, košarkaški klub Bosna, sarajevski "Studenti", postigla je najveći uspjeh klupskog sporta tadašnje SFR Jugoslavije - osvojila je Kup šampiona Evrope, savladavši velikana iz Italije, Emerson Varese, u francuskom Grenobleu.

Pred blizu 15.000 navijača u dvorani Palais des Sports jugoslovenski prvak upisao je veliku pobjedu nad renomiranim timom i krunisao višegodišnji rad s domaćim košarkašima. Tek osam godina prije Bosna je ušla u Prvu ligu Jugoslavije, a na čelu tima bio je Bogdan - Boša Tanjević.

"To je bila ekipa koja je izrasla u njedrima Sarajeva i tadašnje Jugoslavije. Svi koji su počeli da igraju košarku za Bosnu nikada nisu igrali u Prvoj ligi, izuzev [Svetislava] Pešića, koji nije imao sreće 1979. godine zbog povrede. No, bio je sa nama i bio izuzetno zaslužan član, došao iz Partizana. Svi ostali došli su iz Druge lige do Kupa šampiona", govori Tanjević u razgovoru za Al Jazeeru, povodom 35 godina od osvajanja evropskog vrha.

"To je bio dug put, 'veliki marš', kao u Kini. Mi smo to kao u jednom dahu uradili. Nakon domaće titule 1978. godine prvi put su se pojavili i osvojili takmičenje."

Tog 5. aprila, na kraju meča, rezultat je glasio 96:93 za sarajevsku ekipu, koja je prekinula evropski put Emersona.

"Oni su bili desetu godinu zaredom u finalu Kupa šampiona. Zanimljivo, Varese je počeo uzlet od finala u Sarajevu 1970. godine. Tada je Skenderija otvorena. Bila je to nova dvorana, atraktivna za igru. Tada sam iz Beograda došao da gledam finale i od tada su košarkaši Emersona igrali u finalu - pet puta dobili, pet izgubili, a mi smo im zatvorili karijeru. Nakon nas više nisu imali finale u Kupu šampiona."

Sjećanje ne blijedi

Iako su prošle mnoge godine, za Tanjevića sjećanje na Grenoble na blijedi. Kaže kako se tog dana bolje sjeća, nego onoga što mu se desilo prije mjesec dana.

"To je bio vrhunac karijere tima. Bili smo prvaci [Jugoslavije] i godinu kasnije, 1980. godine. No, 1979. smo fulili plasman u naredno finale porazom od Partizana. Tu sezonu na domaćoj sceni smo proćerdali, imali smo dosta problema sa povredama, pa smo u domaćoj ligi osvojili četvrto mjesto. Iduću sezonu bili smo u Kupu šampiona kao prvaci, izgubili od Partizana i nismo se pojavili u finalu."

Sarajevski tim se žestoko spremao za finale Kupa šampiona i očekivao drugog protivnika - Reala iz Madrida, ali je Emerson iznenadio u Madridu i slavio u posljednjim sekundama. Za Tanjevića su Italijani bili slabiji protivnik od "Kraljeva" i dobijanje Emersona za rivala u finalu donijelo je nervozu.

"Osjećao sam obaveznim da to pobijedimo. Da je bio Real bili bismo opušteniji, jer su bili jači od Emersona u tom trenutku. No, donijeli smo taj stres na utakmicu, ali su onda igrači sve zaboravili. Još se nije ponovilo da neko postigne 45 koševa kao Željko Varajić, a nije bilo 'trojke'. Mirza Delibašić je ubacio još 30 poena, što je bilo fantastično."

Bosna je tada postala evropski prvak, a sada je daleko od domaćeg vrha, pogotovo od evropske scene. Trofejni stručnjak iz Crne Gore kaže kako je nekada bio drugi svijet i moglo se zamisliti osvajanje evropskog trona.

"Nije bilo prepreka tome da se sanja i da se radi, da se padne u trans, kao što smo mi radili osam godina - od Druge lige do Kupa šampiona. Svi smo bili fantastična simfonija rada, nešto neponovljivo. Nismo bili naročito finansijski pokriveni. To je bilo na bazi entuzijazma, država nije bila bogata, ni grad Sarajevo, sve je bilo u skromnim stipendijama - sve je bilo nešto herojski."

Odgovornost na ratu

Bosna je još dugo bila među jačim timovima bivše države. Otvorila je put jugoslovenskim klubovima prema uspjesima na međunarodnoj sceni, što dokazuju uspjesi Cibone, Jugoplasike i Partizana iz 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća. No, sada je daleko od regionalnog vrha. Po legendarnom Boši, velika odgovornost je na ratu u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

"Teško je to što se desilo, taj sramni rat, ta organizovana prevara poštenog svijeta i sistem se pretvorio u lažni kapitalizam, gdje ima mjesta samo za pojedince, a ostali su bez posla i ekonomije. Jedan takav rezultat je i rezultat stabilnosti društva i ekonomije, a i ostali se nisu razbacivali kad su imali para."

"U to vrijeme, kada smo osvojili titulu, mogao se razviti entuzijazam. Za osam godina igranja tri najbolja igrača, zvijezde u pravom smislu, zaradili su za vrijednost jednog tadašnjeg 'golfa' i to je sve što su zaradili, a stipendijice su pojeli do pola mjeseca. Tada nije bilo profesionalizma, nisu bili amateri, ali su bili vezani za klub. Nije bilo agenata koji se naguruju za cijenu i da igrači gledaju šta im kažu agenti, a ne šta im kaže trener. Mene su igrači slijedili kao učitelja, koga poštuju i vole i ja sam njih volio."

Tanjević smatra kako je sada profesionalizam važniji i da je on brana dugoročnom planiranju rada u klubu.

"On ne dozvoljava da se okupe igrači i djeca od 16 godina mogu otići iz kluba. Ne možemo se odbraniti od toga i nemoguće je napraviti dugoročnu politiku, da se računa na igrače do 24 ili 25 godina. Sada da bi se mogao napraviti takozvani projekat, to je ovisno o prelaznom roku, tržištu. Tada se nije govorilo o tome."

Dogovor sa Sparsima

Šta se može uraditi? Tanjević smatra kako Bosna treba dogovoriti saradnju s drugim klubom iz glavnog grada Bosne i Hercegovine, Sparsima, kako bi se zadržali igrači do 22. ili 23. godine da "ne trče za nekim klubom gdje će igrati u trećoj ligi", već da budu osnova razvoja.

"Trebaju da se dogovore predsjednici klubova o projektu da igrači ostanu i igraju i domaće i strane utakmice, te kad postanu pravi igrači da zarade, a ostavili bi dosta iza sebe."

Istovremeno bi i klub mogao primati nekog u zalasku, igrače koji se vrate u Sarajevo i koji bi podržali neki novi talas, uz neki svoj privatni biznis, a, također, da pomogne klub, a oni koji odu da se ne prodaju za 40.000, već za 500.000 eura. Tako je moguće doći do kvaliteta evropskog nivoa, dovoljno dobrog da zagrije sarajevsku publiku. Narod treba takve zabave, ali je to sigurnije, imati kroz nukleus igrača od domaćih igrača", zaključio je Tanjević.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.