Branislav Trifunović: Vučić ne vjeruje sabiranju Stefanovića

Mi nemamo šta s Vučićem da razgovaramo, jer je to čovek koji je toliko puta prevario i slagao ovaj narod, kaže Trifunović (Tanjug)

Glumac Branislav Trifunović postao je sticajem okolnosti zaštitno lice protesta koji se od početka decembra svake subote održavaju u Beogradu. Povod prve protestne šetnje bio je napad na jednog od lidera opozicionog Saveza za Srbiju Borka Stefanovića u Kruševcu, a moto „Stop krvavim košuljama, uz zahtev za prestanak nasilja prema političkim neistomišljenicima vlasti. Lista zahteva je u međuvremenu proširena. Od Radio televizije Srbije traži se da omogući pet minuta gostovanja organizatorima protesta u Dnevniku u 19.30, kao i “objavljivanje istinitih podataka o broju okupljenih nezadovoljnih građana, emitovanje verodostojnih snimaka sa protesta, kao i objavljivanje zahteva demonstranata”. Od vlasti – da pronađe nalogodavce i izvršioce ubistva jednog od lidera Srba s Kosova Olivera Ivanovića i napada na lidera Levice Srbije Borka Stefanovića i novinara Milana Jovanovića. Za subotu, 29. decembar, zakazan je novi protest i dodat novi zahtev – smena ministra policije Nebojše Stefanovića. Posle prvog protesta, predsednik Srbije Aleksandar Vučić je izjavio da neće popustiti zahtevima ulice, makar bilo pet miliona demonstranata. Uoči predstojećeg, četvrtog, stigla je drugačija poruka.

  • Predsednik Srbije je izjavio da je spreman da sasluša nezadovoljne građane koji protestuju na ulici i da podlegne njihovim pritiscima, ali da neće podleći pritiscima „lažova“ iz opozicije. Kako razumete ovu poruku?

Razumem da je malo promenio retoriku, jer ni on ne veruje sabiranjima njegovog ministra policije (Nebojše) Stefanovića. Izgleda da je shvatio da ipak nije samo 1.500 ili 2.000 ljudi, nego mnogo, mnogo više. I da se mnogo više ljudi sprema da izađe na ulice ne samo Beograda, nego i drugih gradova širom Srbije. To shvatam kao mali znak slabosti i rezultat pritiska koji su građani napravili na ulici.  

Ta izjava nije loš znak, ali mi nemamo šta s njim da razgovaramo, jer je to čovek koji je toliko puta prevario i slagao ovaj narod. I ne verujem čoveku koji je do pre nekoliko dana govorio da neće podleći nikakvim pritiscima, ni da nas ima pet miliona. Tako da nemam komentar na to. Građani će izaći sa konkretnim zahtevima i ove subote.

  • Jedan od zahteva narednog protesta je da organizatori protesta dobiju pet minuta u Dnevniku 2 Radio televizije Srbije. Šta ako taj zahtev ne bude ispunjen?

Videćemo šta dalje. To je jedan iole civilizacijski čin. Čini mi se da je RTS mnogo bolje izvestio šta se dešava u Francuskoj i Belgiji, nego u Beogradu. To govori i o prirodi tog javnog servisa koji svi mi plaćamo. Mi ćemo i dalje insistirati na našim zahtevima. Lopta je kod njih u šesnaestercu, čekamo njihov odgovor, ako ga ne bude, nešto se mora drugačije desiti, verovatno.

  • Mislite li da su ti zahtevi realni? Evo, na primer, ovi koji se odnose na “objavljivanje istinitih podataka o broju okupljenih nezadovoljnih građana i emitovanje verodostojnih snimaka sa protesta“. Šta biste smatrali  istinitim podatkom o broju demonstranata ili verodostojnim snimkom sa protesta?

Mislim da je istinito kad se puste normalni snimci, gde narod šeta, da se razgovara s nekim. Da je to nužno. Ja govorim o javnom servisu, ne o televiziji Pink ili drugoj televiziji.  Najmanje što mogu je da porazgovaraju s nekim, sa ljudima koji vode proteste, sa nekim nezadovoljnim građanima, da se vidi šta oni hoće, da se pokažu realni snimci, a ne oni koji su na nivou Studija B, od pre nekoliko dana. Ja kao građanin ove zemlje mislim da je to normalno.

  • Jedan od zahteva koji se stalno ponavlja je nezavisni javni servis. Međutim, problem koji se stalno ponavlja je da na kraju svi ispostavljaju RTS-u neke svoje zahteve za minutažom. Pa i naprednjaci su, dok su još bili opozicija, prebrojavali sekunde, koliko njih ima na programu, a koliko Demokratske stranke. Kako onda da RTS bude nezavisan, ako treba da svakom da da minutažu koju traži? Je li možda bolje rešenje pozvati novinare javnog servisa da slobodno rade svoj posao, a ukoliko zbog toga budu trpeli posledice, stati u odbranu njihovog prava da slobodno rade?

Mislim da od toga nema ništa. Novinari su svakako slobodni da rade svoj posao, pa ga ne rade. A pitajte njih zašto ga ne rade. Ja nemam odgovor na to pitanje. Da ulazim u savest svakog pojedinačnog novinara ne mogu. A sve ih je manje. Mislim da mora da se ide sa konkretnim zahtevima nekom ko je na čelu te kuće. Ja kad pozovem novinare da dođu i snime neki intervju, ne zavisi od njih da li će biti emitovan, jer se neki urednik ili direktor pita o tome. Tako da to nije samo pitanje za novinare, ali jeste pitanje za njih zašto ne pokušavaju da snime bilo šta konkretno, da snime drugu stranu kakva god ona bila. Ne pričam o politici, nisam član nijedne stranke, govorim kao građanin. Želim kao građanin da imam bar dve strane, pa da izaberem šta je za mene dobro ili loše. Želim da čujem sve aspekte nekog problema, a sad čujem samo jedan i to me ne zanima, jer znam da nije istina.

Svi koji su sjedeli kod kuće, lajali na televizor ili po Twitteru, Facebooku, shvatili su da moraju izaći na ulicu, kaže Trifunović

  • Kad sam Vas pitao da li su zahtevi realni, mislio sam i na onaj da vlast u Srbiji otkrije nalogodavce ubistva Olivera Ivanovića. Koliko je realno da vlast ispuni taj zahtev, imajući u vidu da je Ivanović ubijen na Kosovu, gde ista ta vlast nema nadležnost da obavlja istragu, što joj ujedno daje i alibi ako se nalogodavci ne otkriju?

Njihov poligraf očigledno radi u Srbiji. Pošto su Milana Radojičića (kojeg kosovska policija traži zbog sumnje da je umešan u ubistvo Olivera Ivanovića – prim.a.) stavili na njihov poligraf i saopštili da nije kriv, zato što je nešto rekao na poligrafu. Ja neću zaboraviti onu kampanju koja je išla na Kosovu o Oliveru Ivanoviću, neću zaboraviti šta su govorili o njemu, neću zaboraviti kakvu su atmosferu linča stvorili oko tog čoveka i kako se sad prave ludi. Govorim u svoje lično ime. Očigledno je da nešto znaju i očigledno je da ne žele to da kažu. Tako da imamo pravo da tražimo odgovor zašto je taj čovek ubijen i ko ga je ubio.

  • Šta mislite da je okidač koji je pokrenuo naredne proteste u Beogradu, posle onog prvog, čiji je povod bilo prebijanje jednog od lidera opozicije Borka Stefanovića u Kruševcu?

Narod se probudio u međuvremenu. Svi koji su sedeli kod kuće, lajali na televizor ili po Twitteru, Facebooku, shvatili su da moraju da izađu na ulicu i da nas ima mnogo više i da smo jači kad smo svi zajedno na ulici. Mislim da taj strah polako nestaje i siguran sam da će na sledećem protestu biti još više ljudi nego do sada. Pogotovo imajući u vidu da su napadači na Borka Stefanovića pušteni, a niko ne zna zašto, da su i napadači na novinara Milana Jovanovića pušteni uz kauciju od 50.000 dinara (oko 420 evra- prim. M.V.). To je odgovor države na nasilje i to je poruka ostalima, koji su na neki način vezani uz vlast da mogu da rade šta hoće sa onim ljudima koji ne misle kao oni.

  • Kakvi su utisci nakon prva tri protesta? Ko čini okosnicu protesta – srednja generacija koja je šetala i devedesetih ili preovlađuju mladi, kao tada?

U početku je bila ta generacija koja protestuje non-stop od devedesetih, ali na ovom poslednjem protestu je bilo stvarno dosta studenata na ulici i mislim da će ih biti sve više. Uostalom, i organizatori protesta su studenti.

  • Organizacija protesta je jedna od stvari koje su ostale nekako nejasne. Vi ste rekli da su Vas pozvali studenti, Jelena Anasonović i još par njih, koji se pominju kao formalni organizatori protesta. Jeste li ih pitali da li neko stoji iza njih, s obzirom da su na proteste pozivali i lideri opozicionih stranaka. Čak i u javnosti se pominju dva naziva – građanski i protesti opozicije. Kako biste ih Vi nazvali?

Ja znam da su organizatori studenti. A opozicija mora da iskoristi taj trenutak, pošto nije imala snage da sama to napravi na taj način. Vi sad više nećete videti lidere opozicije u prvim redovima, neće izlaziti na binu i mislim da je to dovoljan odgovor na sve nedoumice.

Predstava o radnicima za čiju smrt niko nije odgovarao

Sa rediteljem Kokanom Mladenovićem ste poslednjih nedelja radili na predstavi „Pad“ koja govori o radnicima koji su stradali na poslu, a za čije smrti niko nije odgovarao. Premijera je ovih dana održana na sceni Centra za kulturu u opštini Svilajnac, jednoj od retkih u Srbiji gde naprednjaci nisu na vlasti. Jeste li probali da je postavite na nekoj većoj sceni?

Probali smo, ima nekih dogovora, videćemo da li ćemo uspeti bar jednom da je odigramo na sceni nekog od beogradskih pozorišta.

Kakva je poruka predstave? Mogu li ti obespravljeni radnici da se izbore za promenu svog položaja?

I ti ljudi su isti na neki način ucenjeni. Rade da bi preživeli. Samo ove godine je poginulo 44 ljudi, niko nije odgovarao. Sećate se da su poginula dva radnika na gradilištu Beograda na vodi i da su došli ministar policije i ministra rada, koji je rekao da nema razloga da šalje inspekciju, jer je firma koja organizuje radove izvršila internu inspekciju i zaključila da nema nikakvih problema. A dva čoveka su poginula.

  • Kad smo kod opozicije, reditelj Kokan Mladenović je povodom Protesta protiv nasilja ocenio da prvo mora da nestane Vučićeva opozicija, da bi nestala Vučićeva vlast. Slažete li se s ovom ocenom, budući da ste i sami nedavno izjavili da „u suštini nikog iz te opozicije koja učestvuje u protestima ne volite, da vas niko od njih nije ubedio da može da bude opozicija“?

Ja ne znam ko je u stvari prava opozicija, niko mi se nije dovoljno nametnuo, niko nije dovoljno šetao, dovoljno cipela izbušio ne bi li objasnio narodu, niko se nije dovoljno angažovao da bude opozicija. Svi su bili u nekim tajnim i polutajnim dilovima sa ovom vlašću, tako da moraju puno da ubeđuju narod u to da su opozicija. Ovo su građanski, a ne opozicioni protesti. Ljudi su nezadovoljni i to je suština. A kako će oni da valorizuju to i da li će postati opozicija, to je pitanje za njih.

  • Ali je pitanje i za organizatore i učesnike protesta. Promene koje se traže, neko mora da sprovede, da li posle nekih izbora ili bez njih. Ko?

Mislim da je svima jasno da pod ovim uslovima nema izbora.

  • Ali ako se i promene izborni uslovi, ko je ta snaga koja treba da donese promene?

Otkud znam. To ćemo videti na izborima, ako se promene izborni uslovi. Ja nisam ni Mesija, ni vidovnjak. Videćemo da li će, ko i pod kojim uslovima izaći na izbore.

  • Ove proteste nije podržao doskorašnji lider Pokreta slobodnih građana Saša Janković. Vi ste izjavili da je on čovek koga su službe bezbednosti instalirale u opoziciju, a on se pre nekoliko dana povukao iz politike. S obzirom da ste bili među prvih 100 potpisnika koji su tražili da se kandiduje za predsednika prošle godine, otkud takav preokret?

Nemam šta da dodam toj izjavi. Pokazao je i ovim svojim odlaskom iz politike da nema kapacitet nizašta.

  • Šta ako ovi protesti utihnu i ugase se kao oni prošle godine, posle predsedničkih izbora, koji su nosili naziv “Protiv diktature”?

Ne znam šta. Ne želim da razmišljam u tom pravcu. Meni je bitno da ih sad ima. Mislim da je energija na protestima divna, dugo nije bila takva i mislim da nas je iz subote u subotu sve više.

Izvor: Al Jazeera