Brojne izbjeglice u Srbiji bez dokumenata

Više od hiljadu izbjeglica se u posljednje vrijeme svakodnevno evidentira u Srbiji. Mali je broj onih koji ulaze u formalnu proceduru za priznavanje izbjegličkog statusa u Srbiji, a još manje sačeka konačnu odluku.

Nakon ulaska u Srbiju ti ljudi – na putu ka zapadu Evrope, dobijaju uputnicu koja vrijedi 72 sata.

Ipak, mnogima taj papir koji dobiju pri prvoj registraciji ne znači mnogo, pa čak ni mogućnost smještaja za vlastiti novac.

Park ispred beogradske autobuske stanice za neke izbjeglice dobio je novo ime. Horor kamp je blato i prašina u koji se smještaju poslije višesatnog putovanja od makedonske granice i gdje čekaju prevoz do Mađarske.

Iz hotela vraćen u park

Sa svoje dvoje djece, jedna žena iz Sirije već dva dana u Beogradu čeka da krene dalje.

”U Makedoniji nam je bilo lako. Čekali smo samo dva sata, ušli u voz i došli ovdje. U Turskoj, Grčkoj i Srbiji mi nije dobro”, kaže ona.

Dok čeka da se ukrca u autobus žali se na iscrpljenost od dugog puta, nedostatak vode, ali ne i volju koju imaju da nastave put do Njemačke.

Nemaju dokumenta, a kada su ušli u Srbiju dobili su samo jedan papir koji su popunili.

”Ovaj papir nam samo daje pravo da spavamo u parku,  ništa više”, kaže.

U istoj situaciji su stotine. Bez smještaja i sa papirom bez ikakve oznake zvaničnog dokumenta koji su dobili u Srbiji, za razliku od uvjerenja koja su izdavana ovim izbjeglicama u Grčkoj i Makedoniji.

”Imam dokumente, ali oni ništa ne znače. Ne možeš uopšte da spavaš u hotelu. Juče sam otišao u hotel i pokazao im dokument i rekli su mi  – ‘ne možeš spavati kod nas, idi u park’. Policija nam kaže – ‘ostanite ovdje. Spavajte tu u parku. Imate tri dana i onda idite iz Srbije. Gdje ćete otići, nas ne zanima’,” kaže Nicheruan Majdal.

Ovi  ljudi  objašnjavaju da su mnogi bez svojih dokumenata ostali tokom putovanja, a dosta njih, dok su živjeli u Siriji nisu imali ni pasoš, ni ličnu kartu.

U policiji navode da identitet izbjeglica utvrđuju na osnovu dokumenata ili im vjeruju na riječ.

To, kažu stručnjaci, nikako ne mijenja njihov status.

Umorni od bježanja

”Ne mora da ima ništa, on će da kaže ono što je njegovo pravo ime prezime. Na policiji nije da u to sumnja i to se zaista u Srbiji ne dešava. Oni se plaše da daju otiske prstiju zato što misle da je Srbija deo EU, da ako ostave otisak prstiju, da će ih deportovati nazad u Srbiju, ali tu postoji nekoliko faktora. Iz našeg iskustva, oni su zaplašeni od strane krijumčara”, kaže Vladimir Sjekloća iz Info centra za izbjeglice.

Od 90.000 ljudi koji su od početka godine prošli Srbijom, podaci su UNHCR-a, tek devetero je zatražilo azil.

Ostali su prešli u Mađarsku, mnogima je cilj Nemačka i zemlje zapada, ali je svima glavna vodilja normalan život.

”Naš narod bježi od smrti. Ja ne želim ostati u Evropi. Želim se vratiti u Siriju. Moja porodica i prijatelji su u Siriji. Šta imam ja u Evropi?  Mi smo umorni od bježanja”, kaže Nicheruan.

U UNHCR-u najavljuju da stiže novi veliki talas kojem je glavna trasa puta ka boljem životu “balkanska ruta”, koja je od polovine juna dominantna zbog velikog broja ljudi koji su se utopili u Mediteranu, ne dokopavši se obala Španije ili Italije.

Izvor: Al Jazeera