Brutalna okupacija i demoniziranje Hamasa

Izraelska vojska: Nijedna izraelska vlada nikada nije smatrala da je potrebno da javno iznese svoju viziju (AFP)

Piše: John V. Whitbeck

Kada je, kao odgovor na opasnost od mogućeg palestinskog pomirenja i jedinstva, Vlada Izraela obustavila “pregovore” sa Palestinskom oslobodilačkom organizacijom 24. aprila (pet dana prije nego su svakako trebali biti završeni), ured izraelskog premijera Benjamina Netanyahua izdao je izjavu u kojoj je istaknuo: “Umjesto da odabere mir, Abu Mazen je formirao savez sa ubilačkom terorističkom organizacijom koja poziva na uništenje Izraela.”

Netanyahu je u svojim nastupima u medijima, u više navrata, uporno pričao na temu “uništenja Izraela” kao način da se okrivi Palestina za predvidivi neuspjeh posljednje etape naizgled neprekidnog “mirovnog procesa”.

Apsurdni slučajevi

Ekstremna subjektivnost epiteta “teroristički” naglašena je u dva nedavna apsurdna slučaja – egipatski vojni režim je etiketirao Muslimansku braću, grupu koja je pobijedila na svim egipatskim izborima nakon svrgavanja Hosnija Mubaraka, kao “terorističku” organizaciju i slučaj u kojem su de facto ukrajinske vlasti, koje su došle na vlast ilegalnim okupiranjem zgrade vlade u Kijevu, etiketirale one koji su se suprotstavili njihovom činu ilegalnog zauzimanja vlade u istočnoj Ukrajini kao “teroriste”. U oba slučaja, oni koji su zbacili demokratski izabrane vlade etiketiraju one koji se protive njihovim vojnim udarima kao “teroriste”.

Sve je raširenije shvatanje da je riječ “terorist”, za koju ne postoji dogovorena definicija, tako subjektivna da je sasvim lišena inherentnog značenja i da je sve češće zloupotrebljavaju vlade i drugi koji je primjenjuju na bilo koga i bilo šta što oni mrze, u nadi da će uspjeti demonizirati svoje protivnike, na taj način obeshrabrujući i izbjegavajući racionalnu misao i raspravu, i često opravdavajući svoje ilegalno i nemoralno ponašanje.

Netanyahuova tvrdnja da Hamas “poziva na uništenje Izraela” također traži racionalnu analizu.

On nije jedina strana koja je kriva kada je riječ o ovome. Glavni mediji na Zapadu po navici povezuju frazu “obavezao se na uništenje Izraela” pri svakom prvom spominjanju Hamasa, gotovo kao da se ta fraza nalazi u njegovom imenu.

U stvarnom svijetu

Šta u stvarnom svijetu fraza “uništenje Izraela” zaista znači? Uništenje zemlje? Uništenje ljudi? Etnoreligijskog supermacističkog režima?

Nema sumnje da bi, doslovno, svi Palestinci, a vjerovatno i značajan broj američkih Indijanaca, željeli da strani kolonizatori nikad nisu stigli u njihove domovine da ih etnički očiste i da im oduzmu zemlju, a neki možda leže noću budni maštajući o tome da mogu vratiti vrijeme ili promijeniti tok historije.

Međutim, u stvarnom svijetu, Hamas ni u kom slučaju nije u poziciji da uzrokuje potonuće izraelske teritorije u Sredozemno more ili da zbriše izraelsku populaciju s lica Zemlje ili, čak, da natjera izraelski režim da se preobrazi u demokratsku državu koja bi se obavezala da će osigurati jednaka prava i dostojanstven život svim svojim stanovnicima. Tu posljednju prijetnju, strašnu “dvonacionalni državu” Netanyahu vjerovatno ima na umu kada priča o “uništenju Izraela”.

Za svrhe propagande, “uništenje” zvuči dosta manje razumno i poželjno od “demokratije”, pa i onda kada pričate o jednoj te istoj stvari.

Netanyahu je u svojim nastupima u medijima, u više navrata, uporno pričao na temu “uništenja Izraela” kao način da se okrivi Palestina za predvidivi neuspjeh posljednje etape naizgled neprekidnog “mirovnog procesa”.

U stvarnom svijetu Hamas je odavno dao do znanja da, bez obzira na svoj stav u vezi s produženim pregovorima u okviru “mirovnog procesa” monopoliziranog od SAD-a, za koje smatra da su besmisleni i gubitak vremena, nema prigovore na pokušaje PLO-a da dođe do dvodržavnog rješenja sa Izraelom. Jedini uvjet je da palestinski narod prvo mora odobriti bilo koji dogovor na referendumu, da bi ga Hamas prihvatio i poštivao.

U stvarnom svijetu vizija Hamasa (kao i vizija Fataha) mirne koegzistencije u Izraelu/Palestini dosta je bliža “međunarodnom konsenzusu” o tome kako bi trajni mir trebao izgledati, kao i kada je riječ o međunarodnom pravu i relevantnim rezolucijama UN-a, od izraelske vizije, u toj mjeri da je nemoguće nazrijeti izraelsku viziju. Nijedna vlada Izraela nikada nije smatrala da je potrebno da javno iznese svoju viziju, ukoliko ona i postoji, izuzev one koja podrazumijeva održavanje i upravljanje statusom quo neograničeno.

S obzirom na to da su se vizije Fataha i Hamasa posljednjih godina približile, glavna razlika je u insistiranju Hamasa (što je sasvim u skladu sa međunarodnim pravom i relevantnim rezolucijama UN-a) da se Izraelci moraju povući sa cjelokupne teritorije države Palestine, koja je definirana rezolucijom Generalne skupštine UN-a od 29. novembra 2012, kojom se priznaje status palestinske države kao “palestinske teritorije okupirane od 1967. godine” (upotrebom određenog člana, kojeg nema u dvosmislenoj rezoluciji 242 Sigurnosnog vijeća UN-a koja nalaže “povlačenje sa teritorija”, nedvojbeno je označeno o kojoj je teritoriji riječ), za razliku od Fataha, koji je spreman razmotriti dogovorene zamjene zemljišta jednakog po veličini i vrijednosti.

Nakon pobjede na posljednjim palestinskim izborima i nakon sedam godina odgovornog upravljanja Gazom pod iznimno teškim uvjetima, Hamas je postao relativno “umjerena” lokalna vladajuća stranka, koja se bori da obuzda radikalnije grupe i da ih spriječi da ne ispaljuju improvizirane rakete na južni Izrael.

Kontraproduktivna gesta

To je kontraproduktivna simbolična gesta koju Vlada Izraela javno osuđuje, ali tajno pozdravlja (i često podstiče kao odgovor na svoje, u većoj mjeri smrtonosno nasilje) kao dokaz da palestinska ratobornost opravdava njihovu nepopustljivost.

Mantru o “uništenju Izraela”, koju Netanyahu ponavlja, ozbiljno ne bi trebale shvatiti ni vlade na Zapadu, niti bilo koja razumna osoba. Davno su glavni zapadnjački mediji trebali prestati reciklirati bezobzirnu i u suštini destruktivnu propagandu, i prilagoditi svoje izvještavanje stvarnosti. Davno su i zapadnjačke vlade trebale prestati demonizirati Hamas kao izgovor za svoj nerad na okončanju brutalne okupacije koja opstaje već skoro 47 godina.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera