Čak trećina hrane u svijetu se baca

Dok milioni širom svijeta gladuju, enormne količine hrane se bacaju ili gube u ranijim fazama prehrambenog lanca (EPA)

Svake se godine u svijetu baci ili propadne 1,3 milijarde metričkih tona hrane ili trećina ukupne globalne proizvodnje, upozorava direktor Agencije za hranu u Ujedinjenim narodima Jose Graziano da Silva u članku za Hinu i pita se je li to prihvatljivo u svijetu u kojem je 842 milijuna ljudi gladno, pothranjeno ili nema osiguranu prehranu.

“Koliko ste često u supermarketu prebirali jabuke ili banane koje najljepše izgledaju?”, piše Da Silva.

“Naša prirodna želja za lijepim voćem znači da se tone i tone voća i povrća s manjim nesavršenostima bacaju u smeće. Hrana koju bacaju potrošači, dućani ili restorani, međutim, samo je dio ove priče”, dodaje.

Gubici u ranim fazama prehrambenog lanca

Bacanje hrane u siromašnim zemljama manji je problem od činjenice da se goleme količine gube u ranijim fazama prehrambenog lanca.

Gubici hrane na farmama, u tvornicama, prijevozu, skladištima i trgovinama dovode u pitanje sigurnost prehrane u brojnim dijelovima Europe i srednje Azije, pokazuju podaci FAO-a.

“U zemljama u razvoju gubici nakon žetve mogu doseći čak 40 posto proizvodnje. U Europi, ako kombiniramo gubitke i bacanje hrane u cijelom prehrambenom lancu, govorimo o 280 do 300 kilograma po osobi godišnje”, rekao je Da Silva.

Direktor FAO-a upozorava da će se potreba za hranom s godinama povećavati uzmu li se u obzir prognoze da će do 2050. godine svjetska populacija doseći devet milijardi ljudi.

“Ako se gubici i bacanje hrane smanje samo za pola, za prehranu stanovništva do 2050. godine proizvodnju će trebati povećati za 25 posto, a ne, kako se sada procjenjuje, za 60 posto”, kazao je Da Silva.

Štetan utjecaj na okolinu

UN-ova agencija ističe i štetan učinak bacanja hrane na okoliš, jer se tako baca i sva energija, zemlja i voda upotrijebljena u proizvodnji i procjenjuje da se godišnje ispusti 3,3 gigatone stakleničkih plinova nastalih proizvodnjom hrane koja nije konzumirana.

Izraženo u novcu, ukupan godišnji trošak bačene hrane prema cijenama proizvođača iznosi 750 milijardi dolara, a prema maloprodajnoj cijeni i troškovima za okoliš mnogo više, pokazuju podaci FAO-a.

“Iz bilo koje perspektive – etičke, gospodarske, iz perspektive okoliša ili sigurnosti prehrane – jednostavno ne možemo tolerirati bacanje jedne trećine ukupne količine hrane proizvedene u svijetu”, naglasio je Da Silva.

Borba protiv bacanja i gubitka hrane jedan je od pet elemenata “Plana za suzbijanje gladi” glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona, a FAO, zajedno sa širom koalicijom partnera, radi na rješavanju toga i ostalih problema vezanih za sustav prehrane.

Što bi vlade u Europi mogle učiniti da se to promijeni? Da Silva kaže da u tim dijelovima svijeta dominiraju mali i raštrkani proizvođači hrane te nisu u stanju ulagati u novu tehnologiju koja bi smanjila gubitke.

Vlade bi trebale osmisliti politiku

Vlade bi trebale osmisliti politike i programe potpora koji bi ih potaknuli na udruživanje, što bi malim proizvođačima omogućilo povećanje proizvodnje ili izgradnju zajedničkih skladišta i hladnjača.

U tom slučaju ne samo da bi smanjili goleme gubitke, jer bi hranu uskladištili odmah nakon berbe, nego bi i produljili rok valjanosti proizvoda, zbog čega bi ih kupci manje bacali, kaže Da Silva.

Za razliku od gubitaka, nastavlja direktor FAO-a, bacanje hrane u najvećoj je mjeri rezultat ponašanja i odluka kupaca i trgovaca, pa bi vlade kroz javne kampanje mogle izmijeniti takvo ponašanje.

“Pozivam sve – od ministara do poljoprivrednika, trgovaca i kupaca – da preispitaju svoje stavove i ponašanje kada je riječ o hrani. Ovakav gubitak hrane i resursa mora prestati”, zaključio je Da Silva u članku.

Izvor: Agencije