Čarobna (ne)moć makedonskih izbora

Izvjesno je da sami izbori nisu izlaz iz krize, piše autor (EPA)

Piše: Risto Popovski

Vanredni parlamentarni izbori, zakazani za 11. decembar, biće dan izlaska Makedonije iz krize. Preoptimistički i prazno zvuče ovo i slična obećanja političkih partija da će čarobnim štapićem rešiti krizu, samo ako dođu na vlast. Njihove izjave jedva da i dopiru do građana, apatičnih zbog krize, kojoj kao da nema kraja, apolitičnih zbog previše politike i politikanstva, kojima su godinama izloženi.

Makedonija i njeni građani godinama, žive u uslovima političke i ekonomske krize. Intenzivno od februara prošle godine kada je opozicija obelodanila aferu ptisluškivanja. Takozvane „bombe“ svedoče o kriminalu i korupciji u visokim ešalonima koalicije Gruevski – Ahmeti, koja je zajedno na vlasti gotovo osam godina.

Afera, u okviru koje je prisluškivano preko 20 hiljada građana, samo je iznela na videlo uzroke zastoja i krize u koju Makedonija tone godinama. Zaoštrila se politikanska borba. Opozicija je optužena da je „fabrikovanjem“ afere izazvla krizu. Vladajuća koalicija kategorično tvrdi i da nije prisliškivala, te da su „montirani“ snimci, koji jasno svedoče o kriminalu i korupciji u vrhu vlasti.

Političari se, kao i uvek, bave sami sobom. Ostaju u drugom planu interesi građana Makedonije koji žive u jednoj od najsiromašnijih država na svetu i koji su jedine prave žrtve krize. Vrtoglavo raste prezaduženost države, Makedonija se godinama se uporno i smišljeno udaljava od evroatlantskih integracija i od osnovnih demokratskih vrednosti.

Koliko partija – toliko kriza

Dug je spisak uzroka i posledica političke i ekonomske krize u kojima već dugo žive građani Makedonije. Tvrditi da će parlamentarni izbori, jednim potezom, čarobnim štapićem, rešiti krizu je, najblaže rečeno, politički nekorektno. Neprihvatljivo čak i za građane koji su već navikli na neistine, spinove i na velike propagandne uspehe kojima se kite politikanti, pre svega, oni u vlasti.

Koliko političkih partija – toliko pogleda na krizu i njene uzroke. Naravno, i čarobnih štapića koji će, kao gumicom, obrisati krizu. Zajedničko za sve političke partije je da se zaklinju da će izbori biti izlaz iz krize. Najglasnije na tome insistiraju partije koji su bile na vlasti proteklih godina kada je Makedonija zapala u krizu.

Izlaz iz krize za VMRO DPMNE i Nikolu Gruevskog, koji vladaju već deset godina, je da ostanu i učvrste se na vlasti. „Bombe“ koji su za partiju i njenog lidera jedini uzrok krize biće odmah deaktivirane, biće ukinuto i Specijalno tužilaštvo koje vodi istragu o kriminalu i korupciji u vrhu ove vlasti. Ne treba isključiti, da deo izlaska iz krize, bude obračun sa protivnicima režima, pre svega, sa onim najglasnijim i sa vođama takozvane šarene revolucije.

Demokratska unija za integraciju (DUI) na izlaz iz kriize i izbore gleda kao na mogućnost da i dalje ostane na vlasti. Partija na čijem je čelu Ali Ahmeti je već osam godina u koalicionom braku iz interesa sa VMRO DPMNE, deo je vlade koja, po funkciji, nosi i najveću odgovornost za krizu u koju je zapala Makedonija. Za ovu koaliciju izlaz iz krize je da ostanu na vlasti.

Opozicioni Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM) i njegovi stalni koalicioni partnera izbore i izlazak iz krize poistovećuju sa rušenjem „diktatorskog“ režima Gruevskog i preuzimanje vlasti. Partija na čijem je čelu Zoran Zaev bila je najglasniji pobornik za održavanje predvremnih parlamentarnih izbora, ali su oni dva puita odlagani upravo na insistiranje Socijaldemokrata.

Rušenje totalitarnog režima Gruevskog je prioritet i za novoformiranu Koaliciju za promene i pravdu koja u izborima vidi mogućnost da se afirmiše na političkoj sceni. Koaliciju, koja se deklariše kao treća opcija, formirali su partija koju su osnovali bivši članovi VMRO DPMNE nezadovoljni vladavinom Gruevskog, kao i neke manje partije koje su ranije bile partneri u vladajućoj koaliciji.

Privremeni uslovi

Odmeravanje snaga političkih partija, najavljeno za početak decembra, biće treći vanredni parlamentarni izbori koji se u Makedoniji zakazuju ove godine. Izbori su, najpre, trebali da se održe u aprilu, zatim u junu, a odlagani su na kategorično insistiranje opozicije da nisu ispunjeni ni minimalni uslovi za kredibilne izbore. Malo se, ili gotovo ništa u uslovima, nije promenilo, ali je dogovoreno održavanje izbora u decembru.

Birački spisak sa oko 1,8 miliona birača, što je približno broju stanovnika bio je jedna od glavnih spornih tačaka, zbog mogućih manipulacija, gotovo da i nije pretrpeo izmene. Državna izborna komisija je najpre ocenila da na spisku ima oko 80 hiljada spornih glasača. Taj broj je nekoliko puta smanjivan da bi se na kraju sveo na jedva 30 hiljada spornih glasača, od kojih je samo nešto preko 9 hiljada obisano sa biračkog spiska.

Sfera medija u kojoj je većina uticajnih glasila pod kontrolom vlasti gotovo da nije pretrpela nikakve promene, pre svega, zbog naglašenog insistiranja vladajuće VMRO DPMNE. Dogovoreno je, na kraju, da se pristrasnost medija, što je bio razlog za odlaganje izbora, sprečava privremenim, merama, ograničenim samo na sto dana.

Formirano je takozvano ad hok telo čije su sastav paritetno predlagale opoziciona i vladajuća partija. Članovi ovog tela, sa mandatom do kraja izbora, najpre danima nisu mogli da izaberu pretsedavajućeg, a zatim nisu mogli da se dogovore o kriterijima. Njihov mandat uveliko teče i, kako su počeli, dogovoriće se kada prođu izbori.

Privremeno i jednako nesuvislo je rešenje da opozicija imenuje glavnog urendika Makedonske RTV samo za sto dana pred izbore kako bi se obezbedilo balansirano izveštavanje javnog servisa. Lako je odgovoriti na pitanje šta može jedan urednik nasuprot uhodanoj ekipi novinara koji znaju da budu ne javni, već partiski servis, bez obzira ko je na vlasti.

Pristrasnost medija je jedan od zaraznih i opasnih oblika neslobode medija. Privremene mere nisu i ne mogu da budu primerene za Makedoniju koja je, prema istraživanju Fridom haus-a, jedina medijski neslobodna država u Evropi.

Svi hoće na vlast

Vanredni parlamentarni izbori, ako opet ne budu odloženi, treba da se održe za manje od sto dana. Rano je i prognozirati kakav će biti njihov ishod. Partije su tek počele da grade i promovišu izborne platforme, pregovaraju o koalicijama i raspored snaga je još uvek neizvestan.

Jasni su samo preambiciozni ciljevi partija – svi bi da osvoje vlast. Najagilnija je desničarska nacionalna (nacionalististička) VMRO DPMNE na čijem je čelu Nikola Gruevski. Ova partija i njen lider su deset godina u neprekidnoj propagandnoj kampanji koja pred izbore postaje bučna, megalomanska i agresivna.

Partija Gruevskog, uverena je da će ostati na vlasti, iako se članstvo osipa, a koaliciji su napustile neke bitne partije. Ima naznaka da se ova partija priprema i za izborne manipulacije. Jedna od indicija su kadrovske rokade u vrhu policije, izvedene bukvalno preko noći, te imenovanje ministra policije iako se znalo da će njegov mandat trajati samo jedan dan.

Uvereni su u pobedu i Socijaldemokrati koji u pregovorima o koaliciranju, koji su tek počeli, nastupaju sa pozicija najveće opozicione partije, što kod manjih partija izaziva rezerve. Ponuđena je koalicija liberalima i novim socijaldemokratima, koji su tradicionalni partneri, ali su najavljene temeljen kdarovske promene. Socijaldemokrati će izbornu platformu objaviti posle vanrednog kongresa najavljenog za kraj septembra.

Pažnju javnosti privlači takozvana treća opcija, koa se tek oformljuje. Koaliciju za pravdu i promene formirali su Demokratska partija i Front za demokratiju, koji su osnovali bivši članovi VMRO DPMNE. Ima naznaka da će se i druge manje partije pridružiti Koaliciji koja se pozicionira oko desnog centra i  mogla bi da privuče glasove neopredeljenih, kojih ima mnogo, uključujući i brojne nezadovoljne članove partije Gruevskog.

Treća opcija bi decembarske izbore, ukoliko budu kredibilni, fer i demokratske niko i ne očekuje, mogla da učini dodatno neizvesnim. Izvesno je da sami izbori nisu izlaz iz krize. Kriza ima svoju logiku i puteve, a izlazak ne zavisi od (ne)moći partijskih čarobnih štapića bez obzira ko će osvojiti vlast na vanrednim izborima. Makedoniji, posle izbora tek pretstoji suočavanje sa krizom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera