Četiri rukovanja i sve je (ne)jasno

Aleksandar Vučić se pohvalio da je Donald Trump prihvatio poziv da dođe u Srbiju, piše autorica (Službena fotografija Bij?l? ku?? - foto Andr?a Hanks)

Ponekad se čini da jedan tren traje kao večnost. Ovo subjektivno vreme i njegova relativnost se u svom punom obliku ispoljava na marginama zasedanja Generalne skupštine UN-a, naročito na prijemu koji tradicionalno svake godine priređuje američki predsednik.

Protokol na ovom događaju je uvek isti: zvanice, predsednici i drugi gosti, dolaze u hotel Valdorf Astorija. Tamo ih dočekuju američki predsednik i njegova supruga, rukuju se, slikaju se i nastavljaju dalje.

Svi dosadašnji srpski lideri trudili su se da domaćoj javnosti događaj rukovanja prikažu kao razgovor sa američkim predsednikom. Tadić se tako bio “sastao” i sa Džordžom Bušom i sa Barakom Obamom. Tomislav i Dragica Nikolić na isti način su se “sastali” onoliko puta sa Barakom i Mišel Obamom.

Ali Aleksandar Vučić je “zbog Srbije, a ne zbog sebe” ponosan što se sa Trampom i njegovom suprugom “detaljno” ispričao. Što mu je “obrazložio” zašto treba da nam dođe u posetu i što je predsednik SAD to prihvatio i sa njim se rukovao “četiri puta”. 

Izračunajte i sami. Neka na tom prijemu bude 200 zvanica. I neka se svaka u rukovanju i slikanju zadrži pored Donalda Trampa i Melanije po jedan minut, to znači da pozdravljanje traje više od tri sata.

Zadržavanje s Trumpom

Vučiću se čini, kako je odmah posle protokolarnog prijema objavio, da se sa Trampom zadržao “duže od ostalih”

Mnogim našim medijima je prepričavao ovaj događaj u neznatno različitim verzijama, ali je u svakoj od njih naglašavao da se sa Trampom rukovao četiri puta, i ta ga je neobičnost, čini se, još više impresionirala, od one da je ”imao više vremena od drugih”.

“Potvrdio je da želi da dođe u Srbiju i to nije bilo kurtoazno. Više puta mi je pružio ruku i kad mi je četvrti put pružio ruku, rekao je da će doći u Srbiju”, podvukao je Vučić.

“Imao sam malo više vremena od ostalih da provedem u njegovom društvu, zahvaljujući priči koju smo započeli, valjda i zato što smo iz istog regiona kao i njegova supruga” – istakao je Vučić

Koliko su vremena imali drugi? Koliko više vremena je imao srpski predsednik? Ako su se drugi zadržali sa domaćinima jedan minut, neka je srpski imao dva minuta. Pa može li se za dva minuta rukovanja i slikanja, razgovora sa prvom damom (“ona je rekla nevem, ja ne znam, ona je govorila više na slovenačkom, ja više na srpskom”) može započeti i završiti razgovor između dva predsednika. Vučić tvrdi da može i da je “realno” da Donald Tramp dođe u Srbiju u toku sledeće godine.

On je Trampu “detaljno” pojasnio zbog čega je to važno i govorio mu “o odnosu SVIH građana u Srbiji prema njemu i američkoj politici, te kako će ga dočekati ljudi u Srbiji…”

Thaci i Trump

Veoma srdačno Tramp i prva dama Melanija su dočekali presednika Kosova i njegovu suprugu, kako je saopštio Hašim Tači. On se sa predsednikom Donaldom Trampom “sastao” na istom mestu i istim povodom kao i Vučić. Iako Kosovo nije članica UN, Tači je sa suprugom boravio u petodnevnoj poseti SAD.

Tači se Trampu zahvalio na ”njegovoj ličnoj podršci Kosovu, te naglasio da su Sjedinjene Države glavni strateški partner Kosova i da je njihova podrška vitalna za mir, stabilnost i opšti razvoj Kosova i regiona”.

“Bilo je veliko zadovoljstvo razgovarati sa predsednikom Donaldom Trampom. Sastanak je bio vrlo prijateljski i topao. Predsednik Tramp, kao i svi prethodni predsednici SAD, ima jasnu viziju za Kosovo”, rekao je Tači. Prema njegovim rečima, prvi čovek SAD, tokom tog kratkog susreta rekao je da je Kosovo divna zemlja i da su ljudi koji žive na Kosovu divni.

Informaciju o “sastanku” Trampa sa Tačijem srpska javnost je imala priliku da čuje jedino na televiziji N1. Ovu televiziju u američkom vlasništvu tabloid Informer u petak je  nazvao CIA TV N1.

Informer je, isprovociran izjavom bivšeg kandidata na predsedničkim izborima i bivšeg predsedavajućeg generalnom skupštinom UN, Vuka Jeremića, koji je na N1 izjavio da je u UN “prištinska strana bila aktivnija i da je uložila više energije nego Srbija”. 

Jeremić je takođe izjavio da je spreman na veliku opkladu da do posete Donalda Trampa neće ni doći. Zbog toga ga je Informer častio epitetom “karijernog luzera”.

Vučić i mediji pozivaju na unutrašnji dijalog o Kosovu. Ali, ako se bilo ko usudi da iznese svoje mišljenje, biće provučen kroz blato. Zna se, on je luzer, a medij koji ga je pozvao za sagovornika je – CIA. 

Podrška iz Srbije

Da je na globalnom nivou Trampov nastup izazvao sumorna razmišljanja, predsednik Srbije potvrdio je za javnost samo 24 časa pre nego što je ponosno objavio da predsednik SAD dolazi u Srbiju.

Govoreći za Pink, Vučić je tada čak uočio “određene paralele sa stanjem pred Prvi svetski rat” i da je svet danas u “veoma opasnoj situaciji”. Pomenuo je i zemlje koje Tramp tera u pakao: Iran, Venecuelu, Severnu Koreju. Bolje nam je da ostanemo ispod radara, rekao je za region.

Daleko da je, na primer, Venecuela, ispod beogradskog radara. Nedavno je u centru , na Trgu Republike , u organizaciji venecuelanske ambasade, (i mora biti sa dozvolom ministarstva unutrašnjih poslova) održan miting podrške vladi Nikolasa Madura, koga je Tramp označio kao jednog od nekoliko svetskih zlikovca. Na tom skupu preko megafona je izgovoreno mnoštvo pogrda na račun Donalda Trampa.

Predsednik Srbije nije u pravu ni kad ubeđuje Trampa da svi u Srbiji podržavaju njegovu politiku. Na kraju krajeva, vredi citirati američki portal Politiko, koji je nedavno je napravio anketu o najtrampibilnijim zemljama na svetu.

Zemlje su ocenjivane “poenima”, tj od jednog do pet „trampa“. Deset prvih na listi su svi dobili po pet „trampova“. Najtrampibilnija zemlja je Češka, a Srbija je daleko iza nje.

Ni u regionu se nismo proslavili po broju „trampova“. Dobili smo ih samo tri, isto onoliko koliko i Albanija, Grčka i Slovenija, iz čije je zemlje današnja prva dama Amerike krenula u svet. Više od trampibilnih poena od Srbije, imaju Bugarska i Rumunija (po četiri „trampa“), dok za nama zaostaju BiH, Crna Gora, Hrvatska i Kosovo (sa po dva „trampa“). Zaostaju ili napreduju, to zavisi kako ko gleda na fenomen Trampa.

Zabavne ankete

Naravno, ovakve ankete, uobičajene u većim svetskim medijima, prave se više radi zabave, a manje radi realnog utvrđivanja nacionalnog raspoloženja. Kao što ni činjenica da se na beogradskoj Albaniji, posle izbora u SAD, pojavila svetleća parola („Trampe Srbine“) u čast Trampove pobede, ne govori o tome da je taj „američki Srbin“ zaista spreman da, za razliku od Hilari Klinton, zalegne za „srpsku stvar“, tako ni Norveška koja se našla u društvu najmanje trampibilnih zemalja, verovatno neće odbiti posetu Donalda Trampa, ukoliko se proceni da bi taj dolazak bio koristan.

Nejasno je kod nas, ne samo kakve odnose želimo sa Amerikom, već se pogrešno predstavlja šta i kakvu politiku Vašington vodi prema Srbiji.

Iz naknadnog (pravog) Vučićevog sastanka sa jednom američkom zvaničnicom, čuli smo da Amerika traži razrešenje ubistva braće Bitići, i želi da nalogodavci za paljenje američke ambasade u Beogradu budu procesuirani. To se do sada nije dogodilo.

I ja verovatno spadam u karijerne luzere, ali ću svejedno reći da ne verujem da će predsednik SAD, ma ko to bio, doći u Srbiju, dok se sve ove, i mnoge druge „pojedinosti“, ne razreše. A tu ni četiri rukovanja ne igraju bogznakakvu ulogu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera