Cijepanje prijeti arapskim državama

Savezi u regiji nisu čvrsti i postojani, jer je mnogo razlika u njihovim vizijama i sumnji u drugu stranu (AP)

Piše: Wadah Khanfar

Dešavanja koja su u posljednjih mjesec dana zahvatila Irak, Palestinu, Jemen i Libiju uvode nas u novu fazu korjenitih promjena koje arapski svijet proživljava u prethodne četiri godine. Radi se o najvećem i najopasnijem procesu promjena u arapskom svijetu otkako su u Prvom svjetskom ratu iscrtane sadašnje granice na Bliskom istoku.

Odnosi, vlade, savezi i politike bliskoistočnih zemalja su bili dobro poznati zapadnim silama, njihovim istraživačkim centrima i obavještajnim službama. Stoga im je bilo lako poznavati njihove komponente, pratiti kretanja u tom dijelu svijeta i predviđati njihove ishode. No, faza kroz koju trenutno prolazimo je, po svemu sudeći, nova i jedinstvena. 

Istraživački centri i obavještajni aparati svjetskih i regionalnih sila se osjećaju bespomoćno. Pravila igre, koja su postavljale zapadne sile preko svojih poslušnika u regiji, promijenila su se i izmakla kontroli. Sve izgleda tako zamagljeno i nije moguće uočiti neke jasne obrise.

Priznajemo da će biti jako teško predvidjeti buduća kretanja u ovom dijelu svijeta, jer su u pitanju promjene velikih razmjera, koje se odvijaju izuzetno brzo, a i odnosi među svjetskim silama se u svakom trenutku mogu promijeniti. Stoga se dešavanja na lokalnom ili regionalnom planu mogu odvijati u različitim smjerovima. To nije začuđujuće, budući da smo svjedoci dugo očekivanog „strateškog zemljotresa“.

Korjenite promjene

Ipak, pokušat ćemo predstaviti najznačajnija kretanja i procese, za koje smatramo da predstavljaju početak naredne faze korjenitih promjena  u arapskom svijetu:

– Regionalnim i svjetskim silama je postalo jasno da sprečavanje demokratskih kretanja u arapskom svijetu neće rezultirati stabilnim Bliskim istokom. Naprotiv, arapska javnost postaje „žilavija“ i javljaju se nove snage, koje guraju naprijed i uče iz prethodnih grešaka. 

Vlade koje su podržale kontrarevolucije ili su se ponijele poput nijemih posmatrača, te im tako dale šansu, sada nemaju ideju kako da se ponašaju. Priznati neuspjeh bi ih skupo koštalo.

One se, stoga, drže svog dosadašnjeg puta, pomalo zbog tvrdoglavosti, pomalo zbog straha od posljedica,  a pomalo i zbog tračka nade da bi se, ipak, moglo dogoditi neko čudo.

 Palestinsko pitanje bi u budućnosti u arapskom svijetu moglo imati ulogu kohezionog faktora i stabilizatora.

– Nema sumnje da je politički islam doživio težak udarac u Egiptu, što se po njega negativno odrazilo i u mnogim drugim državama. Međutim, arapski svijet nije postao ni liberalniji, ni sekularniji.

Tu prazninu su popunile neke radikalne struje, koje su po svojoj prirodi vojne organizacije. Politika u tim strujama ima formalnu, ograničenu i kratkoročnu ulogu. Njihovi projekti se ne odlikuju dugoročnim vizijama i uglavnom se kose sa mentalitetom njihovih pripadnika.  One, svakako, spadaju u krug pojava čiji se ishodi ne mogu predvidjeti.

– Međunarodne intervencije i uplitanja u arapskom svijetu su i dalje prisutne, ali manje nego bilo kada u prošlosti. Ipak, ne treba zaboraviti da su trenutnu političku kartu regiona nacrtale i implementirale zapadne sile i sve vrijeme upravljale ovim dijelom svijeta. Američki i sovjetski politički uticaj na arapski svijet je bio približno jednak tokom Hladnog rata. Nakon toga, SAD preuzima apsolutnu dominaciju na Bliskom istoku sve dok nije počinio fatalne greške u Afganistanu i Iraku.

Danas možemo reći da američki uticaj relativno slabi i da na međunarodnom planu nastaju veće „pukotine“, zbog čega su neki lokalni i regionalni elementi u stanju provoditi politike i programe o kojima proteklih decenija nisu mogli ni razmišljati.

– Bliskoistočni poredak i sistem je u kolapsu. Trenutni savezi u regiji nisu čvrsti i postojani, jer je mnogo razlika u njihovim vizijama i sumnji u drugu stranu. Stoga će odsustvo ozbiljne regionalne strategije biti karakteristično i za naredni period.

Istina, postoje određeni pokušaji da se oživi „Umjereni blok“ (Mihwar al-I'tidal- prije arapskog proljeća su ga činili Egipat, Saudijska Arabija, Jordan i UAE). No, to je bio privremeni savez, koji nije mogao opstati. Problem je bio u slabosti i neodlučnosti zemalja članica Bloka, te odsustvu lidera sa strateškom vizijom, koji bi regiju vodili ka zajedničkim interesima i stabilnosti regiona, umjesto gomile kratkotrajnih i neodrživih projekata.

– Arapske zemlje se suočavaju sa najvećom opasnošću cijepanja i odvajanja teritorija otkako su stekle nezavisnost. Neke su se de facto raspale, a neke druge strahuju od raspada. Njihove granice više ne predstavljaju oznake suvereniteta za pojedine militantne pokrete.

Koncept državljanstva se cijepa i nestaje, u korist sektaškog, etničkog ili plemenskog identiteta. Neke zemlje će izgubiti jedinstvo svojih teritorija i podijeliti se na manje državice i nestabilne entitete, a vjerovatno i prouzrokovati sukobe sa svojim susjedima zbog resursa, granica i stanovništva.

Palestinsko pitanje

Palestinsko pitanje će ostati najkoherentnija strateška konstanta regiona. Vizija je jasna. Boje se jasno razlikuju. Palestinsko pitanje će biti najvažnije pitanje i podrška tom pitanju neće znati za granice, ideologije ili bilo koju vrstu pripadnosti. Zbog svog međunarodnog značaja to će ostati jedno od najvažnijih pitanja u svijetu.

Istina, ono trenutno prolazi kroz fazu transformacije, ali se te promjene razlikuju od onih u drugim zemljama regiona. Naime, ono dobija na intenzitetu i postojanosti, za razliku od problema nekih drugih područja u regiji, koja se kreću ka dezintegraciji. Palestinsko pitanje bi u budućnosti u arapskom svijetu moglo imati ulogu kohezionog faktora i stabilizatora.

Bliski istok je produkt svjetskog poretka, koji ga je utemeljio i nadzirao cijelo jedno stoljeće.

– Ako posmatramo ponašanje Izraela, vidjet ćemo da ono odražava uznemirenost. Razdražljivost i zločini nad civilima znače da je izraelski vrh zabrinut i uplašen. Transformacije u regiji zabrinjavaju kreatore izraelske politike.

Što te transformacije budu veće i sudbonosnije, Izrael će biti nervozniji, sve dok u potpunosti ne izgubi ravnotežu. U tom trenutku će počiniti još kobnije greške i borba će ući u novu fazu, u kojoj će biti pomjerene dosadašnje granice i u kojoj će svi prekoračiti crvene linije. Ta faza će biti značajnija od faze transformacije Bliskog istoka. 

Iz svega prethodnog mogli bismo zaključiti da Bliski istok ponovo otkriva samog sebe i pokušava izgraditi budućnost na novim temeljima. Ti temelji još nisu određeni, ali je svima jasno da prošlost nije bila toliko dobra da bi je trebalo ponoviti, a da budućnost još nije dovoljno jasna. Živimo u vremenu tranzicije, strahovanja i nemira, u kojem sve izgleda moguće…

Buduće preoblikovanje regiona će naići na mnoge prepreke. Bliski istok je – kao što smo kazali – produkt svjetskog poretka, koji ga je utemeljio i nadzirao cijelo jedno stoljeće. Njegovo preoblikovanje neće biti nimalo jednostavno. Čut ćemo još mnoge bolne jecaje.

U mnogim predviđanjima ćemo pogriješiti. No, to nije ni važno. Važno je da iz svega toga nešto naučimo. A da bismo nešto naučili, morat ćemo imati više strpljenja, osjećaja za odgovornost, svijesti da su mnoga naša osjećanja zajednička i da smo u stanju nakon tmine strahova, zabrinutosti i represija ugledati svjetlo slobode, sigurnosti i stabilnosti. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera