Crna Gora pred vratima NATO-a čeka Trumpa

Odbor za vanjsku politiku Senata nedavno je jednoglasno odobrio ratifikaciju Protokola o pristupanju Crne Gore NATO-u (Arhiva)

Nakon što je Odbor za vanjsku politiku američkog Senata jednoglasno odobrio ratifikaciju Protokola o pristupanju Crne Gore NATO-u, što je samo međukorak prema posljednjem činu koji ipak režira najmanje dvotrećinska većina senatora, crnogorska javnost okrenuta nužnosti eurointegracija može odahnuti.

Do sada su Protokol o pristupanju Crne Gore ratificirale 22 od 28 članica Alijanse, no u Podgorici se očito pomno prati što će biti prvi koraci administracije Donalda Trumpa i hoće li proširenje NATO-a biti u fokusu njihove vanjske politike.

„To što je Protokol o pristupanju Crne Gore NATO-u bio pred vanjskopolitičkim odborom američkog Senata jasna je poruka da Sjedinjene Američke Države žele odlučiti o tomu prije dolaska novog predsjednika u Bijelu kuću“, ocijenio je slovenski veleposlanik pri Alijansi, Jelko Kacin. Smatra da „postoji strateški dogovor između odlazeće, demokratske administracije i dolazeće, republikanske administracije da se taj posao završi što prije“.

I hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je po povratku iz SAD-a ukazala kako je vrlo bitno pozicioniranje određene države u razdoblju tranzicije vlasti u Bijeloj kući.

„Trumpova administracija fokusirat će se na Siriju, na Irak, Iran, na odnose s Rusijom i zbog toga je nužno uporno stavljati naglasak na prostor jugoistoka Europe. Ako SAD i EU izgube fokus, postoji velika vjerojatnost da će se i dalje komplicirati odnosi među državama i da će se proces pristupanja članstvu EU-a i NATO-a naših susjednih država još više usporiti“, smatra Grabar-Kitarović.

Ne moraju NATO i EU biti poveznica

Činjenica jeste da je Crna Gora uhvatila dobar ritam na putu prema EU i NATO-u. I posve opravdano u Podgorici sve glasnije pitaju koliko ih promjena stanara u Bijeloj kući, odnosno promjena odnosa SAD – Rusija u pozitivnom smislu, može usporiti i vratiti u zagrljaj Rusije.

„Rusija je ‘alergična’ na ulazak u NATO država koje s njome graniče. Kako to nije slučaj ni s jednom od država jugoistočne Evrope, ne vjerujem da bi moglo doći do nekog nepredviđenog usporavanja na njihovome putu prema euroatlantskim integracijama“, konstatira Tomislav Jakić, vanjskopolitički komentator i savjetnik bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića.

„Osim toga, nigdje nije zapisano, a s tom bi praksom trebalo i prekinuti, da neka zemlja najprije mora ući u NATO, pa da joj se tek nakon toga otvore vrata EU. Među etabliranim demokracijama zapadne Europe ima država koje jesu u NATO-u, ali nisu u EU, kao i onih koje jesu u EU, ali nisu u NATO-u“, dodaje.

U posljednje vrijeme vrlo se često u crnogorskim medijima pojavljuju naslovi koji ukazuju da bi Trumpovoj administraciji u drugi plan mogla pasti ratifikacija sporazuma o crnogorskom priključenju NATO-u. Analitičari smatraju da je položaj Crne Gore na toplom moru suviše važan za NATO da bi je pustili iz svoje zone utjecaja.

„Ni crnogorsko rukovodstvo više nema luksuz izbora jer su već prihvatili euroatlantski put zbog čega već plaćaju visoku cijenu.​ Nedavni pokušaj državnog udara kojeg su podržale opskurne ruske adrese otvorio je oči i neutralnim crnogorskim političarima i zatvorio vrata povratku u vojnu neutralnost. Crna Gora je suviše mala i nezaštićena da bi bila vojno neutralna“, smatra analitičar Mirza Hajrić.

Treba pitati građane

No, slovenska novinarka Polona Frelih, nekadašnja dopisnica ljubljanskog Dela iz Moskve, ukazuje na činjenicu da „velika većina crnogorskog stanovništva nije naklonjena približavanju EU i NATO-u“.

„Ako želimo izbjeći ponavljanje ukrajinskog scenarija, kada su najvećoj europskoj državi i pored suprotstavljanja velikog dijela stanovništva na silu izvukli potpis sporazuma s EU, treba poslušati želje većine u Crnoj Gori. Da li zaista žele pristupiti EU i NATO-u ili više surađivati s Rusijom, treba pitati“, navodi Frelih.

Po njenim riječima, u Crnoj Gori kao i na svim područjima bivše Jugoslavije, političke elite bi morale početi slušati stanovništvo i slijediti vlastite interese. U tom kontekstu, za kraj, citira poruku Europi koju je uputio ruski analitičar Fjodor Lukjanov: „Ako se sam establishment ne bude mogao prilagoditi željama društva, populiste više ništa neće moći zaustaviti“.

Izvor: Al Jazeera