Čudne misli u mojoj glavi

Orhan Pamuk pripada onoj skupini autora koji nakon dobivanja Nobelove nagrade napišu još bolje, još kvalitetnije knjige (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Hadis Kurtović

Živimo u vremenu kada se malo čitaju knjige. Oni koji čitaju, da bi došli do nove, moraju, prije svega, odvojiti veliku sumu novca (za naše standarde), a potom i vrijeme da bi otišli do većeg grada po neki dobar roman.

S druge strane, stari romani i klasici imaju enormno niske cijene. Tako kupih pet romana nobelovca Ive Andrića za 12 eura ili cijeli komplet knjiga nobelovca Dreisera za 10 eura.

Gradovi bez knjiga

U manjim gradovima koji se bore sa finansijskim problemima, postoje knjižare koje imaju sve osim knjiga. Ako želite da kupite poklon prijatelju koji ne voli knjige, slobodno otiđite u knjižaru, naći ćete vrlo lijep poklon.

Tako kupih jednu novu knjigu na malom sajmu punom kiča, a najmanje knjiga, ne očekujući od starog pisca, već vrlo iscrpljenog, nešto fenomenalno. Ali, s obzirom na to da je pisac nagrađen Nobelom, smatrao bih se grešnikom koji nije pročitao najnoviju knjigu živućeg nobelovca.

S obzirom na to da putujem autobusom, otišao sam na autobusku stanicu. Tamo pronalazim mjesto gdje ću provesti preostale minute čekanja. Gledam na sat i vidim da imam dovoljno vremena. Otvaram je. Miris nove knjige me zapahnuo. Konačno je imam u svom posjedu, govorim u sebi i na trenutak podignem glavu i gledam ljude oko sebe. Vide li ljepotu i blago koje sam upravo sebi priuštio? Ulazim u bus i ponovno osjetim taj miris, koji mogu osjetiti knjigoljupci. 

Čudne misli u mojoj glavi

Sigurno se pitate o čemu riječ? Naravno, u pitanju je najnovija knjiga Orhana Pamuka Čudne misli u mojoj glavi. Orhan Pamuk, zasigurno, pripada onoj skupini autora koji nakon dobivanja Nobelove nagrade napišu još bolje, još kvalitetnije knjige. Po svemu sudeći, ovaj roman je sigurno jedan od boljih koje je napisao do sada.

Ruku na srce, pisao ga je duži vremenski period. Kako i sam navodi, šest dugih godina davale su mu vremena i prostora da napiše i složi misli i riječi onako kako on to najbolje smije i umije.

Centralna tema Pamukovog romana je opet propitivanje, spoznaje i samospoznaje o tradiciji, identitetu i svemu onom što je donijela moderna Republika Turska sa dolaskom Redžepa Tajip Erdogana na vlast i njegove AK partije.

Ali pisac počinje priču ranije, još dok je Erdogan bio dijete i kada se za njega nije znalo, kada ni on sam nije znao da će biti tako velika i važna ličnost, prije svega svoga naroda, pa i cijelog regiona.

Glavni protagonist priče je Mevlut, ulični prodavač boze, pilava i jogurta, koji nam donosi priče iz najudaljenijih ulica Istanbula. Kroz svoje kratke opise nam donosi vijesti o tome kako se Istanbul mijenjao i mijenja, kako ljudi „mijenjaju kape“ s obzirom na vladajuću ideologiju.

Mevlut je pošteni radnik koji nikom zla ne želi i preponosit da bi molio nekog za pomoć, iako mu je često bila potrebna. Međutim, njegovi velikodušni rođaci i prijatelji su mu stalno pripomagali, najčešće u finansijskim problemima.

Svakako da knjiga zaslužuje sve pohvale i preporuke da se nađe na našim policama, radnim stolovima i noćnim ormarićima. Knjiga je velika i pozamašan zalogaj sa više od pet stotina stranica i trebat će vremena da se pročita, ali duge zimske noći su pred nama, samo treba imati volju i želju i ući u svijet koji nam predstavlja virtuezni Orhan Pamuk.

Pisac na raskršću

Čudne misli se javljaju svakoj osobi koja voli knjigu, pa tako i mladom piscu, poput pisca ovih redaka, stojeći na raskršću pitanja o čemu pisati, govoriti, koje momente ispričati.

Pisati o ratu, koji nisam osjetio, već samo neimaštinu nakon njega. Pisati o svome sagovorniku s kojim mogu razgovarati i dijeliti intimne dijelove sebe bez posebnog pojašnjenja, te razumijevati jedan drugog. Da pišem o svom rodnom gradu – ne, ne mogu, nemam dovoljno godina kako bih mogao prenijeti promjene koje su se desile.

Dakle, nisam još našao sagovornika kao što je Dževad Karahasan svoga pronašao u Omeru Hajjamu, niti imam godina da pišem kao Miljenko Jergović i Orhan Pamuk o svojim ljubljenim gradovima.

Možda se potcjenjujem, ne znam, ali siguran sam da postoji svijet u koji vas može uvoditi Dreiser, kojeg ćete kupiti kod uličnog prodavača knjiga za samo jedan euro.

Izvor: Al Jazeera