Da li je al-Sisi prodao Egipat Saudijcima?

Sporna ostrva i moguća lokacija mosta (Screenshot)

Piše: Muhamed Jusić

Saudijski kralj Selman bin Abdulaziz al-Saud je ovih dana boravio u višednevnoj posjeti Arapskoj Republici Egipat koju su vlastima u obje države bliski mediji već dugo najavljivali kao historijsku.

Prvog dana posjete Kralj je dočekan kao spasitelj ekonomski posrnulog Egipta. I prije početka posjete euforija se kreirala kako u lokalnim, tako i u panarapskim medijima koji se emituju iz ove dvije države. Tokom posjete, svaki korak i svako obraćanje se prenosilo uživo. Najavljene su ili promovisane brojne megainvesticije saudijskog privatnog i državnog sektora. Potpisano je 17 bilateralnih sporazuma. Kralju je dodijeljen počasni doktorat sveučilišta Al Azhar, on je islamske učenjake ove drevne muslimanske obrazovne institucije pozvao da promovišu „umjereni islam“.

I uistinu, ova posjeta jeste značajna iz više razloga. Prije svega prijašnja administracija kralja Abdullaha Bin Abdulaziza, kojeg je na prijestolju nakon njegove smrti zamijenio kralj Selman, uložila je mnogo novca i političkog utjecaja kako bi na vlast u Egiptu dovela današnjeg predsjednika Abdel Fattaha al-Sisija. Javna je tajna da je upravo saudijska i emiratska pomoć bila ključna u svrgavanju predsjednika Muhameda Mursija i vojnom udaru kojeg je protiv Muslimanske braće izveo general al-Sisi. Mnogi to u Egiptu, naročito oni iz tzv. sekularne elite bliske svrgnutom režimu Hosnija Mubaraka, vide kao dug koji  „nikada neće zaboraviti Saudiji“. Za njih je ta podrška bila „ruka spasa koja je Egipat otela iz ruku političkog islama pokreta Muslimanske braće“.

Ti intelektualci, medijske ličnosti i književnici su zato u posjeti kralja Selmana vidjeli nastavak te strateške saradnje između ove dvije stožerne države arapskog svijeta. Zato smo prvog dana posjete u egipatskoj dnevnoj štampi mogli čitati izjave kako je ovom posjetom postavljen temelj panarapskog bloka koji će „zaustaviti iransko/perzijski projekat dominacije u regionu i koji će slomiti kičmu Erdoganovom političkom islamu“. Ličilo je to na davno zaboravljene slogane panarapskog nacionalizma iz perioda Gamal Abdel Nassera Husseina.  Niko nije cjepidlačio pa da se prisjeti kako je upravo Saudijska Arabija sa svojim idejama konzervativnog islama i suptilnom podrškom selefijskom pokretu u svijetu, pa i u tom periodu progonjenoj Muslimanskoj braći, čiji su lideri našli utočište u Kraljevini, „slomila kičmu“ ideji arapskog nacionalizma i Naserovom kultu koji je dominirao arapskim svijetom.

Historijska posjeta

Ali ne treba ići tako daleko pa da se shvati zašto je ova posjeta saudijskog kralja historijska i zašto uistinu jeste velik iskorak za obje države sa brojnim porukama. Nakon što je tron u Rijadu preuzeo kralj Selman došlo je do promjene dotadašnje politike Kraljevine prema brojnim otvorenim pitanjima u regionu. Jedna od najznačajnijih promjena je bila ta da novi kralj više u Muslimanskoj braći,  tzv. „političkom islamu“ i „Erdoganovom utjecaju u arapskom svijetu“ nije vidio najveću opasnost nego je tu ulogu preuzeo Iran kao najveći rival saudijske kraljevine.

Podudarilo se to sa curenjem snimaka razgovora predsjednika al-Sisija sa njegovim  najbližim saradnicima na kojma se čuje kako se on ismijava sa vladajućom saudijskom porodicom tvrdeći da su oni „naivci od kojih treba izvući pare“. To je dovelo do zahlađenja odnosa i Egipat je u tom periodu promijenio svoju poziciju prema sirijskoj krizi stavljajući se kroz nekoliko poteza na stranu režima u Damasku. Počeli su se najavljivati i strateški odnosi sa Iranom.

Ova posjeta bi trebala signalizirati da su te nesuglasice stvar prošlosti i da će suočeni sa brojnim izazovima ova dva režima naći zajedničku riječ i povratiti nadu da tradicionalni arapski režimi nisu bankrotirali u arapskom svijetu i da imaju još asova u rukavu.

Most koji spaja dvije države

Drugog dana posjete, obznanjen je možda i najspektakularniji postignuti  dogovor koji je dobio najviše medijske pažnje. Na zajedničkoj press-konferenciji dva lidera najavljena je izgradnja mosta preko Crvenog mora dugog 32 kilometra, koji bi prvi put kopnom spojio ove dvije arapske države koje su od izraelske okupacije grada Ilata (Eilat) i izlaska na Akabski zaljev odvojene.

O ovom se projektu i ranije govorilo, čak je izrađeno i idejno rješenje koje je ponudila jedna kineska kompanija. Most bi trebao prolaziti u blizini Sharm el-Sheikha na Sinaju i koštati 3,6 milijardi eura. Na spomenutoj press-konferenciji predsjednik al-Sisi je predložio da most nosi ime kralja Selmana, što je i prihvaćeno gromoglasnim aplauzom prisutnih.

Dođe li do realizacije ovog projekta to će bez sumnje biti značajan iskorak za ekonomije obje države. Sav dosadašnji saobraćaj odvijao se morskim putem ili zračnim saobraćajem. Uspostava ovog koridora bi pomogla razvoju udaljene sjeverne saudijske pokrajine Tebuk, u kojoj se već osnivaju velike zone slobodne trgovine. Ideja je da se iz tih zona u koje ulažu saudijski investitori, tradicionalno orijentisani prema investicijama u inostranstvu, roba izvozi ne samo u Egipat i druge sjevernoafričke, zemlje nego i u u Evropu. Izgradnjom mosta Suetski kanal i mediteranske luke bi bile u saudijskom dvorištu.

Ništa manje bitno, posrnuloj egipatskoj ekonomiji koja je, uz korupciju i totalitarizam režima,  glavni generator narodnog nezadovoljstva i nestabilnosti povezivanje sa još uvijek likvidnom saudijskom ekonomijom može biti slamka spasa. Ovaj potez bi za male i srednje egipatske firme moglo otvoriti bogato saudijsko tržište, koje iako prolazi kroz finansijsku krizu zbog niskih cijena nafte ali je daleko od propasti.

Posebno je bitna činjenica da se most gradi preko Sinaja koji je već dugo zapušten od centralne vlasti u Kairu. Na Sinaju se danas vodi pravi rat protiv ISIL-ovog ogranka poznatog kao Ansar Bayt Al Makdis. Zbog posebnog sigurnosnog aranžmana koji je rezultat mirovnog dogovora sa Izraelom Sinaj je, izuzme li se nekoliko luksuznih turističkih rezervata, više ličio na zapuštenu ratnu zonu. Zbog nedavnih terorističkih napada, naročito nakon obaranja ruskog aviona i vojnih operacija i turizam je u krizi.  Ideja je da će otvaranjem ovog koridora doći do ubrzanog razvoja regije i da će se time umanjiti podrška nasilnim skupinama i opozicija centralnoj vlasti.

Ustupljena dva historijski sporna ostrva

Sve je zvučalo tako dobro kao da to nije Bliski istok s kojeg nam samo dolaze loše vijesti. Nešto je moralo narušiti tu idilu. Nije trebalo dugo da se dozna kako je među potpisanim sporazumima i onaj o razgraničenju na moru između Sadijske Arabije i Egipta. U prvi mah niko nije obratio pažnju na to jer su svi govorili o mostu i niko nije htio, ili nije smio, kvariti euforičnu atmosferu. Međutim, u nedjelju ujutro se prvo potajno pa onda sve otvorenije u Egiptu počelo govoriti o tome kako je predsjednik al-Sisi Saudijskoj Arabiji ustupio dva ostrva, Sanadfir i Tiran, u Crvenom moru oko kojih se ove dvije države spore već šezdeset godina. Neuobičajeno za egipatske medije, neki od najvećih apologeta al-Sisijevog režima su ga optužili za veleizdaju i to da je „egipatsku zemlju prodao za saudijske rijale“.

Tog jutra kada se kralj Selman obraćao egipatskom parlamentu ispostavilo se da je više zastupnika bojkotovalo svečanu sjednicu zbog svog protivljenja dogovoru. Vlasti su odgovorile da nema riječi ni o kakvoj izdaji nego da je dogovor rezultat zaključaka zajedničke egipatsko-saudijske komisije koja je procijenila da suverenitet nad ova dva ostrva pripada Saudiji.

Sanafir i Tiran većina u Egiptu smatra egipatskom teritorijom i ucrtani su kao takvi u svim njihovim kartama. Ostrva imaju velik geostrateški značaj. Osim što se tu nalaze velike zalihe nafte i plina, ostrva se nalaze na ulazu u Akabski zaljev i onaj ko ih kontroliše, kontroliše zaljev koji je jedini morski izlaz za Jordan i bitan koridor za Izrael.

Godine 1950. Egipat je okupirao ostrva uz prešutnu saglasnost Saudije, koja se plašila da bi ih Izrael mogao okupirati nakon što je okupirao grad Ilat. Rijad nije htio da bude uvučen u direktan sukob sa Izraelom pa su odlučili da suverenitet privremeno ustupe Egiptu i tako ih iskoriste kao tampon-zonu. Za vrijeme Šestodnevnog rata 1967. Izrael je okupirao oba ostrva i držao ih pod svojom kontrolom do marta 1979, kada je postignut mirovni ugovor na osnovu kojeg su ostrva pripala Egiptu. Saudija je 2010. izdala proglas kojim poziva Egipat da se konačno usaglase pomorske granice i da se ostrva vrate Kraljevini.

Kakogod, zabava je pokvarena i al-Sisi je umjesto političkog trijumfa dobio prvu ozbiljnu kritiku iz svoje baze. To ne mora biti ništa loše, pod uslovom da se „višak historije“ kojim taj dio svijeta obiluje ponovo ne ispriječi na putu progresa.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera