Da li je istina sve što su nam rekli o Al-Kaidi?

Piše: Jasmin Agić

Otkriće da je Pentagon britanskoj PR kompaniji Bell Pottinger platio više od pola milijarde dolara kako bi snimala lažne videosnimke u kojima se prikazuje djelovanje Al-Kaide, izazvala je niz reakcija javnosti. Podatke o saradnji Pentagona i Bell Pottingera britanskim je medijima objelodanio bivši uposlenik kompanije Martin Wells, koji je priznao kako je njegov poseban zadatak bilo stvaranje negativne slike o Al-Kaidi i stvaranja lažnih vijesti koje su „poturane“ medijskim kućama.

Kako tvrdi Wells, cijela operacija je počela nedugo nakon invazije na Irak, a lažne videosnimke američki vojnici distribuirali su po kućama i drugim objektima u kojima su vršili racije i kontrole.

Metode specijalnog vojnog djelovanja

Vojni analitičar iz Zagreba Igor Tabak kaže da takvo ponašanje američke vojske ne smije nikoga začuditi i da je stvaranje lažnih propagandnih materijala sasvim uobičajena stvar u operacijama kakva je bila invazija na Irak. To su metode specijalnog vojnog djelovanja i one imaju tačno definirane ciljeve, a dijapazon njihovog potencijalnog uticaja veoma je širok. Da bi se na pravilan način razumjelo djelovanje u specijalnim vojnim operacijama mora biti jasno da nisu svi materijali koji se distribuiraju propagandni i fabrikovani.

„To je cijela lepeza materijala koje oni zovu ‘bijeli’ – koji pokazuju stvarne događaje i potpisani su izvoru, zatim su tu ‘sivi’ – koji pokazuju stvarne događaje, ali ne navode ko je priredio takav prilog, i ‘crni’ – koji su čista propaganda. Ovdje je riječ o poslovima koji su trajali dosta godina i kojima je koalicija u Iraku nastojala utjecati na javno mnijenje. S jedne strane, cilj je plasirati vijesti koje hoće da se čuju, znači osigurati da i u kaosu elementarne vijesti dođu do javnosti, pa makar kroz režimske medije i medije u regiji, druga stvar je osigurati da poruka koja se pošalje bude u skladu s njihovim interesima i treće je lov – lov na teroriste. Te tri stvari radila je ista firma, ali isto tako te stvari radio je cijeli niz poduzeća paralelno s njima i to nije toliko nova stvar, samo su nova sredstva. Cilj je bilo informirati svoje ljude i okrenuti lokalno stanovništvo na svoju stranu. I tu nije prevelika razlika između Njemačke 1945. i Iraka 2004.“

U vrijeme kada se operacija izvodila, Amerika je bila u aktivnom ratu sa terorizmom i osnovni cilj proizvodnje ovakvih materijala i njihove distribucija bilo je postavljanje mamaca za potencijalne teroriste. Videomaterijali su namjerno pravljeni, kažu sagovornici, na način da izgledaju što sličnije i što autentičnije onim koje je snimala Al-Kaida, a njihova distribucija imala je za cilj da locira simpatizere grupe i moguće teroriste.

„Dakle, tu imamo od čistog medijskog izveštavanja preko informacijskih operacija, dakle slanje informacija željenog cilja i onda psihološke operacije, kao čisto vojnom djelovanju koje se usmjerava prema stanovništvu pa onda u konačnici do lova na teroriste, što je čisto obavještajna operacija. Tu se spominje da su snimani videomaterijali koji su rađeni kao Al-Kaidini, a onda su bili ostavljani na mjestima kojima je prošla američka vojska. U pretraženim kućama i drugim sličnim objektima. I onda se prati ko je i gdje na svome kompjuteru pokretao te filmove. Da li će ih dati nekome dalje, budući da su pravljeni tako da budu zanimljivi teroristima. Ideja je bila je da su ostavljeni slučajno, jer su ih Amerikanci previdjeli. I onda se gledalo, prilikom pokretanja materijala na svom računaru, da li se pokretač javio svom tvorcu i time se moglo vidjeti ko gleda. Ako gleda na mjestu na kojem je ostavljen – to je neko lokalan, ali ako se pojavi nekoliko država dalje, ili u nekoj drugoj regiji svijeta, onda to ukazuje na nekog zanimljivog, na nekoga ko je bio spreman taj materijal prenijeti preko pola svijeta“, pojašnjava Tabak.

Falsifikovanje medijske slike

Vojni analitičar iz Beograda Aleksandar Radić ne vidi ništa čudno u ponašanju američke vojske, u slučaju distribucije fabrikovanih videosnimaka Al-Kaide, objašnjavajući da su to sasvim uobičajene manipulativne i propagandne strategije u ponašanju Sjedinjenih Američkih Država. Dio američke vojne i političke agende, između ostalog, je i falsikovanje medijske slike, a kao pravi problem prepoznaje želju i drugih zemalja da se aktivno koriste takvim metodama.

„Naša percepcija je stalno pod udarom i, na kraju krajeva, mi koji živimo na Balkanu smo najviše bili izloženi tome i vidjeli smo kako izgleda falsifikovanje medijske slike. Ne ulazeći u emocije i analize rata, koji se dešavao na našim prostorima, vidjeli smo kako je izgledala matrica pojednostavljenja ratova i matrica stvaranja propagande i do kojeg je ekstrema to moglo da ide. To su postavke koje su dio psihološko propagandnih aktivnosti. Riječ je o vidu vojnih aktivnosti, koje je definisano doktrinalnim dokumentima i koje se primjenjuju. Amerikanci ga žestoko primjenjuju kao jedan od osnovnih oblika djelovanja, jer je to tzv. meka moć. Sada ga i Rusija primjenjuje po istim principima, ali licemjerna međunarodna javnost neprekidno traži da se takvi postupci dodatno analiziraju. Do sada je to uglavnom bilo sredstvo koje su koristili i primjenjivali Amerikanci“.

Radić kaže da je svako izvještavanje sa ratnih područja upitno kada je istinitost prenešenih informacija u pitanju, jer su novinari i izvještači, ipak, ljudi koji pripadaju stanovitim organizacijama, pa u tom kontekstu „fabriciranje“ videa, koji se pripisuju Al-Kaidi, vidi kao dio šire zamišljene propagandne strategije.

„Nikada ne možete da vjerujete u objektivnu i nepristrasnu informaciju, jer način na koji informacija dolazi je, sama po sebi, za čovjeka koji je profesionalac, koji je novinar, sumnjiva, jer ste negdje i imate suženu perspektivu. Kada bismo krenuli od reportaže, što je najobjektivniji i najvjerodostojniji vid prenošenja informacije, emocije i slike, gdje ste suočeni sa nekim širim kontekstom, već vam je jasno da imate ozbiljno ograničenje, jer ste uključeni u neku grupu prema kojoj stvarate emociju i lojalnost, čak ste i uslovljeni da biste mogli da radite svoj posao“, dodaje.

Perfidno rušenje arapskih režima

Novinar iz Sarajeva, Ahmed Burić smatra da otkrivanje „afere“ nije slučajno i da je to, na neki način, povratak Amerike principima moralne politike. Kaže da nije začuđen da se Amerika koristila takvim sredstvima, jer je njihova politika na Bliskom istoku, u zadnjih deset godina, bila izuzetno destruktivna.

„Činjenica da je Amerika snimala i distribuirala lažne videa, da bi mogla raditi stvari na Bliskom istoku kakve je radila, nisu me iznenadile. Očigledno je i američkom društvu trebalo neko opravdanje. Nakon što je postalo jasno da režimi Saddama Husseina, Hosnija Mubaraka ili Muammara Gaddafija više ne mogu ostati, valjalo je učiniti nešto da se to uništi, a oni su na jedan perfidan način smijenili sva ta vodstva i postavili na vlast desničarske, rigidne i mračne snage. Jedino Amerika može priznati takvu stvar. Jedino se u Americi može desiti nešto takvo. To pokazuje da je to ipak jedan prostor u kojem, na neki način, moral nije totalno izgubljen“.

Samu činjenicu da je prije deset godina bilo potrebno da se akcije pravdaju fabriciranim informacijama Burić objašnjava činjenicom da je javnost bila više osjetljiva na ponašanje politike i vojske.  

„Prije desetak godina vama je još trebala neka moralna licenca da činite zločine po svijetu, a danas to više nije slučaj, ali to se vrijeme možda i vrati. Činjenica da smo mi to doznali možda vraća nadu, jer u tom smislu jako je bitno da se ne srlja dalje u ludilo snimanja lažnih videa, podmetanja lažnih filmova, spinovanja, pijarisanja i ostalih oblika mentalnog silovanja“, zaključuje Burić.

Teoretičari zavjere bili u pravu

Otkriće videa, koje je po nalogu Pentagona, snimala kompanija Bell Pottinger na stanovit način baca svjetlo sumnje na autentičnost svih materijala koji se pojavljuju u medijima i na internet portalima. Pitanje da li ovakva otkrića mogu uzdrmati našu predodžbu o događajima, koji su se desili u protekloj deceniji na Bliskom istoku, zabrinjava Tabaka.

„Pa zasigurno to je teško pitanje. To je pitanje koje aktivno muči analitičare kao što sam ja, ali medije. S jedne strane, prilično je nevjerovatno da postavite da je sve laž. Ja ne mislim da je sve što su rekli Ayman al-Zawahiri i Osama bin Laden američka propaganda. Je li, da su sjedili u Eashingtonu i snimali svoje afganistanske avanture, to nije baš vjerovatno. Kao što jesu lažne montaže ubistva američkih snajperista, koja su snimljena i iza kojih u pozadini odjekuju zvuci islamističke muzike. S druge strane, prilično je jasno da nisu svi materijali originalni. Tim više što se može vidjeti da su ti materijali služili za lov. Ja vjerujem da je ljudima koji su ih učestalo gledali u neko doba pokucala policija i vojska na vrata. Širenje videomaterijala se nadziralo i ljudi koji su ih širili bili su lovina“, zaključuje Tabak.

Otkriće da je Pentagon naručivao proizvodnju propagandnih snimaka u kojima se prikazuju „akcije“ Al-Kaide nije šokantno, ali dokazuje da su teoretičari zavjera, na stanovit način, ipak, bili u pravu kada su tvrdili da iza mnogih događaja u svijetu stoje američke obavještajne službe. Da li će otkrivanje fabriciranih videosnimaka pomoći da se rasvijetle i ostali „kontroverzni“ događaji američkog vojnog djelovanja na Bliskom istoku ostaje pitanje, ali je neosporna činjenica da je u zemljama gdje su Sjedinjene Države vršile vojne intervencije bio prisutan i jak specijalan, informativni rat.  

Izvor: Al Jazeera