Da li je Rusija prijetnja baltičkim državama

Piše: Jelena Solovjova

Poljska je ovog petka i subote bila domaćin samita NATO-a u Vašravi. Dvadeset i osam lidera država i vlada se okupilo kako bi razmatrali moguće mjere kako bi se nosili sa, kako je kazao generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg, „sigurnosnim izazovima bez presedana“ koji su pred Alijansom.

Jedna od glavnih tački plana rada je bila razmještanje četiri multinacionalna bataljona u Estoniji, Litvaniji, Latviji i Poljskoj, državama koje sve graniče sa teritorijom Rusije.

Tenzije u regiji su u porastu od ruske aneksije Krima 2014. godine i rata koji traje na istoku Ukrajine, a za koji se Moskva optužuje za uplitanje.

Izgleda kako postoji rastući strah baltičkih država i Poljske kako bi se Rusija mogla uplitati i u njihovo postojanje, naročito nakon što je rusko Ministarstvo vanjskih poslova 2014. godine upozorilo kako bi moglo zaštititi osobe koje govore ruskim jezikom u tri baltičke države – Estoniji, Latviji i Litvaniji, a koje su sve članice NATO-a.

Litvanija je 2015. godine ponovo uvela obavezni vojni rok koji je ukinula 2008. godine.

Sve četiri države – baltičke države i Poljska – pozvale su NATO da ojača odbranu na istočnim granicama.

„Mi trebamo kredibilnu politiku odvraćanja u baltičkim državama kako bi utjecali na ruske kalkulacije i učinili troškove miješanja previsokim“, upozorio je estonski predsjednik Toomas Hendrik Ilves u maju.

Sve veći broj vojnih vježbi članica NATO-a održava se u regiji, a posljednju u Poljskoj, pod nazivom Anaconda-2016, vršile su 24 države sa 31.000 vojnika – najveće vojne igre od Hladnog rata.

Rusija je također povećala broj vojnih vježbi u proteklim godinama, 95.000 trupa učestvovalo je u najvećoj vojnoj vježbi 2015. godine, a samo ovog mjeseca izvela je najmanje šest vojnih vježbi na europskom dijelu svoje teritorije.

Ko kome prijeti?

Baltičke države se mogu osjećati naročito ranjive zbog svojih značajnih ruskih manjina. U Latviji, etnički Rusi čine 27 posto države, u Estoniji ta cifra iznosi 24, a u Litvaniji približno šest posto.

Pošto su oni često izloženi ruskim državnim medijima, postoje strahovi da bi Moskva mogla pokušati izazvati nemire među njima.

„Propaganda i napadi informacijama su dio ruskog hibridnog ratovanja. Oni pokušavaju izazvati socijalne i etničke tenzije, stvoriti nepovjerenje prema vladama, diskreditirati našu historiju, nezavisnost i državnost, te demonstrirati kako zapadna demokratija funkcionira na duplim standardima“, navela je litvanska predsjednica Dalia Grybauskaite u martu ove godine.

Mimo nekonvencionalnog ratovanja, također postoje navodi o prijetnjama direktnom invazijom. No, Peter Duncan, profesor Ruske politike i društva na londonskom univerzitetu College kaže za Al Jazeeru:

„Nema razloga zbog kojeg bi Rusija željela prijetiti suverenitetu baltičkih država u smislu da ih primora da napuste NATO, a još manje da izvrši invaziju na njih. Vojska uvijek planira… nažalost, i radi na osnovu kreiranja najgorih scenarija na osnovu kapaciteta, a ne na namjerama. I problem sa time je stara sigurnosna dilema zbog koje se povećava nesigurnost: na primjer, smatrate kako razmještanje više jedinica ili njihov plasman bliže neprijatelju ili potencijalnom protivniku vas čini sigurnijim, no potencijalni protivnik osjeća kako ste nesigurni oko svoje sigurnosti.“

No, Agnia Grigas, stručni saradnik Atlantskog vijeća (Atlantic Council), tijela eksperata sa sjedištem u Washingtonu, kaže kako ove države, iako je malo vjerovatno da će se Rusija odlučiti za direktnu agresiju, nisu u opasnosti.

„Rusija se može odlučiti za poticanje separatista, obučavanje lokalnih radikala ili militanata, slanje vlastitih aktivista i dobrovoljaca preko granice. Potencijalni konflikti se mogu preliti preko granice, pa države na granici sa Rusijom imaju pravo kada žele jačati svoju odbranu u vrijeme kada se sigurnosna situacija u Europi promijenila“, dodaje Grigas.

Ruski predsjednik Vladimir Putin, međutim, tvrdi kako nema namjeru napadati članice NATO-a.

„Mislim da bi samo luda osoba, i to samo u svojim snovima, mogla zamisliti da Rusija iznenada napadne NATO“, kazao je on u junu.

Također je kazao kako je povećanje broja ruskih vojnih vježbi odgovor na povećanje NATO-ovih aktivnosti u regiji, te postavio pitanje kako ove aktivnosti nisu shvaćene kao agresivno ponašanje NATO-a.

„Raketni sistem odbrane se razmješta pod slabim izgovorom suprotstavljanja iranskoj nuklearnoj prijetnji nakon što je ona eliminirana, a sporazum sa Iranom potpisan. Potom je uslijedila objava kako će NATO-va snaga u baltičkom državama biti uvećana“, naveo je Putin na konferenciji za medije.

Hladni rat, topli rat ili nijedan?

Tokom Konferencije o sigurnosti u Minhenu ovog februara, ruski premijer Dmitri Medvedev je kazao:

„Trebamo se vratiti novom Hladnom ratu.“

No, ne slaže se svako sa time. U februaru, Ilves je rekao kako se umjesto hladnog rata u Europi dešava topli rat.

„U tom slučaju bih uvijek radije bio za hladni rat jer se tokom njega ne puca svakodnevno kao što je sada slučaj u Ukrajini“, dodao je.

No, Duncan za Al Jazeeru kaže kako ne misli da se bliži novi hladni rat.

„Naročito sa jačanjem Kine, te Indije u manjoj mjeri, Brazila i tako dalje, međunarodni odnosi su veoma drugačiji nego kako su bili u vrijeme Hladnog rata. Neprijateljstvo Rusije i Zapada nije nešto što prijeti postojanju bilo koje od strana. Rusija svakako ne želi izazvati nepotrebne probleme za Zapad, naročito što ruska ekonomija ovisi i o prosperitetnoj ekonomiji zapadne Europe“, dodaje.

Sa druge strane, Maxim Starchak, saradnik Centra za međunarodno i odbrambeno istraživanje sa Kraljevskog univerziteta u Kanadi, smatra kako je novi Hladni rat već na snazi kako će samo nastaviti sa svojim jačanjem.

„Danas je Hladni rat rat vrijednosti, rat u kojem nije cilj smrt neprijateljskih i pobjeda vrijednosti pobjednika, već pobjeda njegovih politika“, naveo je Starchak za Al Jazeeru.

„Strane pokazuju svu svoju snagu i namjere za konfrontaciju čime je njihova politika slična politici iz vremena Hladnog rata. Jedina razlika je što su sada vojske i količina oružja koji su sada značajno manji nego što su bili ranije.“

Izvor: Al Jazeera