Da neki novi Fadilj Vokri zaigra u Partizanu

Stadion koji stoji u centru Prištine danas izgleda kao betonska ruina koja ne služi ničemu (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Slobodan Georgiev

Gde god da putujem jedno od najvažnijih stvari koje uradim jeste da vidim lokalni stadion. Tako je bilo kada sam u martu ove godine bio u Prištini – odmah sam potražio stadion koji mi je ostao u sećanju iz osamdesetih godina prošlog veka kada je FK Priština ušla u Prvu ligu SFRJ.

Sećam se žice oko terena koja je sprečavala da desetine hiljada navijača uđu bukvalno na teren na kome su konačno igrali svi veliki klubovi nekadašnje Jugoslavije. Sećam se perioda kada je trener bio Miroslav Ćiro Blažević koji je spasio klub od ispadanja u jednoj sezoni. Slika na kojoj je on na rukama navijača koji ga „bacaju u vazduh“ dok se njegov beli šal vijori našla se i na naslovnoj stranici Tempa, nekadašnjeg najboljeg sportskog magazina u Jugoslaviji.

Poslednjih 25 godina taj stadion, koji stoji u centru Prištine, kao onaj u Podgorici, izgleda kao betonska ruina koja ne služi ničemu. Naslonjen na sportski centar koji se „onda“ zvao „Boro i Ramiz“ a danas „Adem Jašari“, stadion FK Priština je samo objekat između Trga Madlen Olbrajt i Muzeja Ibrahima Rugove.

Međutim, današnja odluka Kongresa UEFA da primi fudbalski savez Kosova u svoje članstvo mogla bi da vrati deo sjaja tom stadionu i uopšte fudbalu na Kosovu, sportu koji je kao i većina drugih stvari u „južnoj srpskoj pokrajini“ stoji zamrznut u prostoru i vremenu jer postoji samo za sebe bez interakcije sa drugima koji se time bave.

Vole fudbal zbog Albanije i Švajcarske

U Prištini, kao i u drugim mestima na Kosovu, fudbal se voli ne samo zbog kladionica, već najviše zbog uspeha reprezentacije Albanije, ali i Švajcarske jer u ovim nacionalnim timovima igra veliki broj igrača poreklom sa Kosova, a Đerdan Šaćiri veži za igrača evropske klase, dok se od nekih mlađih kao što je Adnan Januzaj, igrača Mančester Junajteda, očekuju da sutra nosi igru kosovske reprezentacije.

Na Kosovu je već bila stvorena „tenzija“ zbog nastupa albanske reprezentacije, a blagovesti iz Budimpešte doprineće još većem interesovanju za fudbal, kao i prodaji TV aparata i piva.

Klinci će u većoj meri trčati na teren i možda će Kosovo brzo imati i ligu koja će proizvoditi igrače ne samo za prodaju nego i za klubove i reprezentaciju. Ne treba očekivati da će buduća reprezentacija Kosova biti nešto važno u evropskom fudbalu, ali za stanovnike Kosova ovo je veliki dan i nada da će samoproglašena nezavisnost Kosova biti priznata od celog sveta i da će se teritorija koju mnogi vide kao protektorat biti samostalna država.

S druge strane, reakcije u Srbiji su rutinske i očekivane, ali se čini da i u medijima počinje da prevladava razumevanje realnosti koja kaže da je TO gotova stvar i da se sa tim treba suočiti. Kosovo će, ako bude primljeno u FIFA, krajem maja 2016. moći da se takmiči u kvalifikacijama za SP u Rusiji 2018. i Srbija tu ništa sada ne može da promeni.

Predsednik srpskog saveza Tomislav Karadžić, jedan od najozloglašenijih ljudi u srpskom fudbalu, rekao je da je odluka UEFA politička, ali šta bi drugo rekao. On je na čelu saveza koji je doprineo svojom nesposobnošću da reprezentacija od 2010. godine ne učestvuje ni na jednom velikom takmičenju, koji je predvodio srpski fudbal u godinama kada je on pojačano kriminalizovan i jedino što je uspeo je izgradnja Kuće fudbala i ostanak na mestu predsednika Saveza.

Srbija nije nikakav faktor u evropskom i svetskom fudbalu, pa je očekivano da nije ni mogla da spreči uvođenje Kosova u UEFA. Ona čak nije mogla da utiče ni na „komšije“ koje su se kao i u drugim situacijama kada je reč o Kosovu priklanjale Kosovu, a ne Srbiji, što će u Srbiji služiti za podgrevanje novih i novih netrpeljivosti.

Vučić obećao da će Zvezda igrati u Prištini

S druge strane, Srbija se obavezala sporazumom iz Brisela da ne sprečava prijem Kosova u druge međunarodne organizacije jer svaka takva „borba“ kao što je bila ona oko prijema u UNESCO odlagala primenjivanje sporazuma koji u ishodu verovatno vodi međusobnom priznanju dve susedne države.

Pored toga, prema nekim izvorima iz „vrha srpske vlasti“ još je 2012. godine po preuzimanju FK Crvena Zvezda od ljudi bliskih Aleksandru Vučiću, tadašnji potpredsednik, a danas tehnički predsednik Vlade Srbije, poručio „vođama navijača“ Zvezde da budu svesni realnosti i da će Zvezda možda za par godina igrati u Prištini, ali u međunarodnim takmičenjima.

Čini se da se taj trenutak primakao i umesto da se daju zakletve kako se TO nikada neće dogoditi i kako Srbija NIKADA neće priznati nezavisno Kosovo, možda je bolje raditi na tome da bude moguće da neki novi Fadilj Vokri, sadašnji predsednik FS Kosova, opet zaigra u Partizanu iz Beograda. Danas, realno, to nije moguće i zbog toga što su srpski klubovi slabi za talente sa Kosova pa oni odlaze ili u Albaniju ili dalje u Evropu, ali i zato što su Albanci neprijatelji broj jedan  u Srbiji.

Ovo priznanje neće promeniti takvu percepciju, ali će možda pomoći srpskoj javnosti da se brže suočava sa onim što jeste realnost jer će tako možda donositi odluke koje jesu u interesu cele države. Za Srbiju je bolje da zna da kosovski fudbal ide svojim putem nego da uporno veruje da će delegati srpskog FS Kosova i Metohije odlučivati o tome ko će biti predsednik FS Srbije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera