Daleko je Hrvatska od pametnog

Ispada da Bandić pet slovi kao favorit i čovjek koji bi mogao gotovo dvadeset godina voditi glavni grad Hrvatske (Al Jazeera)

Staro je pravilo loših gospodara: ako redovito udarate magarca, on će se toliko navići na batine da će mu nedostajati ako jedan dan zaboravite na obećanu porciju, pa će sam doći do vas da mu ih nadoknadite. Upravo se po tom modelu ponašaju hrvatski birači. Možete ih mlatiti koliko hoćete, otvoreno ih lagati, manipulirati, varati, možete ih mijesiti poput tijesta za pitu, a oni će u vama i dalje gledati spasitelja. 

Ne vjerujete? Evo vam primjer dvojice političara. Prvi je Željko Kerum, bivši splitski gradonačelnik, a drugi je Milan Bandić, dugogodišnji prvi čovjek grada Zagreba. Kerum je svoj četverogodišnji mandat (2009.-2013.) iskoristio isključivo s jednim ciljem – da izgradi zapadni dio splitske Rive koji se, gle čuda!, nalazi točno ispred hotela Marjan koji je – pogađate – bio u njegovom vlasništvu. U predizbornu kampanju nije ušao kao favorit, baš kao što nije ni sada. Nekako je ipak dogurao do drugog kruga služeći se najjeftinijim populizmom da bi na kraju trijumfirao ispred SDP-ovog kandidata Ranka Ostojića koji se već vidio na mjestu pobjednika.

Janjci pred izbore

Nije Kerum pretjerano obećavao. Ma zapravo nitko nije ni slušao što govori. Njegova predizborna retorika svela se zapravo na jedno: Ja imam i omogućit ću i vama da imate. Slično se ponaša i sada. Otvoreno se ruga s državnim institucijama, lijepi šnite pršuta na čelo, proziva banke koje su mu oduzele veliki trgovački lanac i – peče bračke janjce. Da, dobro ste, pročitali. Ispekao ih je pedeset komada i podijelio vazda gladnim ljudima koji su željni pečenog mesa rado pohitali na „marendu“, kako je ovaj dernek nazvao Kerum. Tražilo se mjesto više, parkiralište je bilo puno, a kandidat Hrvatske građanske stranke – tako se zove partija koju je osnovao – ušao je u restoran s harmonikašima. „Ovako će biti svaki tjedan“, zagrmio je Kerum dok se gladan narod častio janjetinom, pireom i šalšom, pa tiše dodao „do izbora“.

Kerum, zapravo, ne laže. On je u ovu kampanju krenuo s pop hitom Petra Graše „Ostat ću uvik isti, nikad se neću minjat“. Očekivao bi čovjek da će mu to raditi probleme, jer i nije bio baš naročito uspješan, barem ne za birače, ako već jest za sebe. Ali, kao i mnogo puta do sada, pokazalo se da razum ne stanuje blizu janjetine i gemišta, pa ovaj „uvik isti“ ima realne izglede da uđe u drugi krug gdje će mu se suprotstaviti antipod Andro Krstulović Opara, jedan pomalo netipičan HDZ-ovac iz elitnog splitskog kvarta, koji se voli biciklom voziti po gradu i u slobodno vrijeme savjetovati predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović.

Opara se gadno potrudio oko ovih izbora, čak je i odustao od predsjednice s kojom Torcida, a to znači više desetaka tisuća Splićana, baš i nije u dobrim odnosima. Zasad mu ništa od toga nije pomoglo da se odlijepi od Keruma, pa će – a to su hrvatski paradoksi – eventualnu pobjedu morati tražiti među biračima koji su skloniji ljevici, pa za Keruma ne bi glasali ni mrtvi. Trebat će čudo da se te glasače privuče na birališta u drugi krug, s obzirom da tamo gotovo sigurno neće biti ni kandidatkinje SDP-a Aide Batarelo, ni predsjednika Nove ljevice Dragana Markovine, dok nekakve šanse još uvijek ima Marijana Puljak, čelnica liberalne stranke pomalo samozadovoljnog imena – Pametno.

Pametno u Zagrebu nema šanse. Kako bi i imalo s obzirom da Milan Bandić kreće po svoj šesti gradonačelnički mandat sa sasvim realnim šansama da ga i osvoji. Plan mu mogu poremetiti kandidatkinja HNS-a i SDP-a Anka Mrak Taritaš i nezavisna Sandra Švaljek, ali kako su i jedna i druga kompromitirane prethodnim političkim djelovanjem, ispada da Bandić – usprkos svim sudskim istragama i pritvoru u kojem je nedavno bio – opet slovi kao favorit i čovjek koji bi mogao gotovo dvadeset godina voditi glavni grad Hrvatske, što do sada nikome nije uspjelo. Za usporedbu, legendarni Većeslav Holjevac, koji je Zagreb proširio preko Save napravivši Novi Zagreb, vladao je „samo“ devet godina.

Premijerove muke

Na Bandića se afere naprosto ne primaju. Možete otkriti ne znam što, pronaći mu prste u pekmezu, čak i objaviti da se razveo ne bi li se dočepao male straćare u centru Zagreba i baš se ništa neće dogoditi. S drugima je, pak, priča drukčija. Anki Mrak Taritaš otkrili su nedugo nakon obnove poplavljenih područja oko Save da je kao ministrica plaćala obnovu kuća u Gunji po cijeni od gotovo dvije tisuće eura po četvornom metru, iznos s kojim bi i u Zagrebu mogao izgraditi kuću i još kupiti zemljište. Sandra Švaljek je, s druge strane, bila Bandićeva zamjenica dok je ovaj „odmarao“ u pritvoru u Remetincu, što joj svakako nije osobita preporuka za obavljanje ove funkcije.

Sigurno ste primijetili da, baš poput Pametnog, u Zagrebu nismo spomenuli ni HDZ. Njihov kandidat Drago Prgomet vodit će neku drugu bitku s osnovnim ciljem da dobije više glasova od Brune Esih, nove desničarske ikone koja je upravo s liste HDZ-a ušla u Sabor. Nju je podržao, a samim time i sebe iz HDZ-a eliminirao Zlatko Hasanbegović, još jedan neoustaški radikal. Poraz u ovom dvoboju mogao bi HDZ skupo koštati, budući da su u svojim redovima ima priličan broj simpatizera čvršće politike u odnosu na onu koju vodi Andrej Plenković.

Nije ovaj desničarski dvojac premijeru jedina muka. Još uvijek nije riješio problem bivših koalicijskih partnera iz Mosta koji su se zadnjih dana fokusirali isključivo na svoje utvrde u Dalmaciji, poput matičnog Metkovića ili Omiša, pa po predizbornim aktivnostima ispada da je gradić na Neretvi, uz samu granicu s Bosnom i Hercegovinom, barem jednako važan kao Zagreb. Plenkovićev cilj je ovladati strankom i očistiti redove od nesigurnih kadrova koje mu je u amanet ostavio Tomislav Karamarko, a koji bi mu u slučaju novih izvanrednih izbora koje dio njih sve otvorenije traži, mogli predstavljati sve veći problem.

O SDP-u ne treba duljiti. Najveća opozicijska stranka koja je od svih velikih gradova u stanju ponuditi mogućeg pobjednika samo u Rijeci, dovoljno govori sama o sebi. Na lijevoj strani priliku vidi i koalicija više manjih stranaka stvorena po uzoru na grčku Sirizu i španjolski Podemos, koji vodi Barcelonu. Pokret „Zagreb je naš“ mogao bi se dokopati zagrebačke Skupštine, baš kao i Živi zid, ali teško više od toga.

Pametno, rekli smo, ne stanuje ovdje, a na batine smo i tako navikli.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera