Dame biraju: Mi se borimo da pokrijemo, a one da nešto vide

Akteri tvrde da žara još nije nestalo i da ih on vodi da nastave sa uspješnom pričom (Ustupljeno Al Jazeeri)

“You can leave your hat on”, odjekuje hrapavi glas Joea Cockera prepunom salom, dok grupa muškaraca na bini pravi uvod u završni zaplet, u jednoj od rijetkih predstava koje su južnoslovenska pozorišta odvele u neki drugi svijet. 

Dio ženske publike sa znatiželjom će čekati posljednji čin, a vjerovatno i neki maler koji bi im omogućio da makar jednom završnu scenu striptiza dočekaju s uključenim svjetlima, s pogledom na pet razgolićenih muških tijela, a ne u mraku koji je njihova mašta davno prožvakala. Ili, makar, ranije pucanje balona koji u posljednjoj sceni prikrivaju ono najvažnije, a čija eksplozija označava gašenje svjetala.

Ovaj scenarij do sada se ponovio gotovo 200 puta, dok se predstava “Dame biraju”, čiju produkciju potpisuje sarajevski Altteatar, nametala za epitet jedne od najzabavnijih pozorišnih projekata u zemljama regiona, o čemu svjedoči činjenica da i u četvrtoj sezoni ne ostavlja slobodna mjesta u dvoranama. 

Brojke kažu da je predstava, koja se bazira na popularnom engleskom filmu “Full Monty” (Skidajte se do kraja) iz 1997. godine, koji na komičan način prati preobrazbu neuglednih i nezaposlenih očajnika iz Sheffielda u stripere u lokalnom klubu, do sada izvedena gotovo 190 puta, pred oko 100.000 ljudi, te da će u 2019. godini ući u petu sezonu. 

Sve je počelo prije dvije decenije kada je glumačka postava sa Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu u sastavu Alen Muratović, Sead Pandur, Slaven Vidak, Robert Krajinović, Saša Oručević, Mario Drmać, Maja Salkić i Nancy Abdelsakhy filmski hit upotrijebila za diplomski rad. 

No, odjek je bio takav da se predstava uskoro komercijalizirala, a nakon stotinjak izvođenja, naslijedila ju je nova postava sa Emirom Fejzićem, Adnanom Gorom, Davorom Sabom, Enesom Salkovićem, Damirom Kusturom, Makom Čengićem, Sanjinom Arnautovićem i Nancy Abdelsakhy, koji, uz pruducenta i glumca Slavena Vidaka, i dan-danas zabavljaju gledaoce širom BiH, Hrvatske, Srbije, Makedonije… Samo u Splitu, izvedena je čak 24 puta. 

Kada pucaju baloni

Dok je prvobitna postava okupljala gledaoce oba spola, ova druga se hvali da mnogo više privlači žene, koje nerijetko u finišu predstave naprave pravu fudbalsku atmosferu. Sa posebnom pažnjom na balonu. 

“Baloni su pucali redovno, to nije nikakva tajna”, kaže kroz smijeh Adnan Goro, te dodaje:

“Dešava se. Navikli smo i na to da smo redovno osvijetljeni. Ljudi su našu predstavu gledali u nekoliko navrata, a znamo i za neke djevojke koje su dolazile čak 11 puta. I naravno, pripreme se za završnu scenu. Svjetla se ugase, ali nastupe blicevi. Tačno znaju kada i šta da slikaju”.

Skidanje pred punom dvoranom ovoj grupi je postalo, gotovo, svakodnevnica. Dio posla. Ako se vratimo na film, sjetit ćemo se nedoumica aktera, koji su pred ratničkim pokličima dama iz gledališta bili na rubu odustajanja, no, Davor Sabo kaže da, uprkos tremi, u ovom slučaju nije bilo nećkanja zbog “eksplicitnosti” nastupa. 

Pozorište će nadživjeti sve

Predstava “Dame biraju” jedno je od svjedočanstava nepokolebljive postojanosti pozorišta, institucije koja će, čini se, vječito prkositi vremenu i sveprisutnoj modernizaciji koja mijenja društvo.

„Kultura i pozorište su, općenito gledajući, zadnje rupe na svirali. Kada vidite s čime rade, jasno je da opstaju samo zahvaljujući upornosti i predanosti pozorišnih radnika“, kaže Fejzić.

Uprkos tome što je, kako tvrdi, pozorište u BiH na nivou onog iz ratnog perioda, ovaj glumac tvrdi da njegovo postojanje nikada neće biti ugroženo:

„Pozorište ne može propasti. Ono će nadživjeti sve. Mislilo se da će umrijeti pojavom televizora, ali ono je postalo još jače i nezavisnije. Pozorište ima takve temelje da ga niko i ništa ne može uzdrmati. Koliko god da društvo evoluira, njegova suština neće se mijenjati“, tvrdi Fejzić, koji navodi da situacija u Zagrebu ili Beogradu nije puno bolja, s tim što tamošnja pozorišta pokrivaju veće tržište. 

“Nije, jer smo bili jako spremni. Tako smo dobre probe imali, da smo strašno mnogo vjerovali u sebe. Uoči premijere smo bili ‘našpanovani’, jer nam je to bila prilika da se dokažemo kao glumci. Zvuči kao u filmu, ali mi jesmo bili nezaposleni i nekima je to bila prva predstava u životu i zato nam je bilo stalo da uspije. Tada nismo ni slutili da će predstava biti ovako popularna, ali možda je upravo ta naša srčanost bila ključ uspjeha, kao i upornost Slavena Vidaka”, govori Sabo. 

Otkako je nastala, predstava je prolazila kroz dosta modifikacija, jer se, kako kažu njeni akteri, ubacuju stvari na koje publika reaguje, a izbacuju one koje se ne pokažu dobrim.  

No, kako to obično bude, put do današnje slave nije išao glatko. U jednom trenutku, postojanje predstave došlo je pod znak pitanja. 

“Naš prvi izlazak iz Sarajeva nije bio lagan. Išli smo u Zenicu, Bugojno, Travnik, Žepče… Već nakon druge predstave održali smo sastanak i upitali jedni druge isplati li se nastavljati, jer nam je na jednoj bilo 12 ljudi. Nekako smo izvukli turneju do kraja, ali smo bili u minusu. Od tada, krenulo nam je uzlaznom putanjom. Išli smo po Srbiji, Hrvatskoj…, a u Makedoniji su od nas tražili tekst da i tamo naprave nešto slično i ta grupa i danas postoji”, priča Fejzić. 

Predstavu sarajevskih glumaca do sada je pratilo oko 100.000 gledalaca

Nakon gotovo 200 epizoda na bini, žara, kako tvrde, još nije nestalo i on ih vodi da nastave sa uspješnom pričom. 

“Ne bismo ovo radili da nema žara. On nas gura i kada umorni izađemo na scenu, on čuva projekat živim. Džabe je ako se nešto traži, a mi ne funkcionišemo kako treba. Zajedno provodimo jako puno vremena i da nema te hemije, ništa ne bi moglo funkcionisati. I vremenom se sve više nadograđuje. Kada se rastanemo, nedostajemo jedni drugima. Poštujemo se i čuvamo, kao da smo stalno na ekskurziji. Zabavljamo publiku, ali zabavlja i ona nas. Kad se neko u publici smije, moraš reagovati na to”, govori Fejzić.

‘Ako sve otkrijemo, šta dalje?’

Publika je, kažu, njihov 12. igrač i od njihovih reakcija zavisi i njihov nastup.

“Najbitnije je uvesti publiku u svijet predstave, a onda sve ide samo od sebe. Reakcije nas poguraju naprijed i to nam je ponekad potrebno, jer nije lako, recimo, imati 17 predstava u 17 dana. Nedavno nam se desilo da smo u Mostaru, gdje je bila posljednja stanica turneje, pomislili ‘samo da nam je doći kući’, a kada u sali čuješ ludilo, ono te povuče”, prisjeća se Sabo.

‘Skidate li se večeras’

BIti glumac u nekoj popularnoj predstavi u maloj sredini kakvo je Sarajevo, mora voditi ka sudaru dva svijeta – realnosti i pozorišta. 

Govoreći o tome koliko je predstava utjecala na aktere i koliko se ono što rade na bini odrazilo na njihove privatne živote, Goro kaže: 

“Utiče veoma pozitivno. Naš posao je javan. Ipak, ne smatramo sebe zvijezdama, ali smo se promijenili kao ličnosti. Zahvaljujući predstavi, zreliji smo ljudi. Nekad te neko i prepozna, pa se tako meni nedavno desilo da mi je neka žena na ulici dobacila pitanje ‘skidate li se večeras?'”, kaže Goro. 

Na pitanje je li se ikada pojavila ideja da se ide do samog kraja, takoreći, “Full Monty”, Goro kaže:

“Ovo nam je super. Uvijek je bolje ostaviti nešto mašti, zato je i zanimljivo. Ako sve otkrijemo, šta dalje? Ovo je, ipak, teatarska predstava i kada bi se sve otkrilo, ne bi se razlikovala od običnog nastupa stripera u noćnom klubu. Ovako uvijek postoji tračak nade da će se nešto vidjeti. Mi se borimo da pokrijemo, a one da nešto vide”, kaže Goro.

Neminovno pitanje glasi, do kada će predstava igrati?

“Dok nas budu tražili i dok bude žara. Dok se budemo htjeli igrati i mi i gledaoci. Najvažnije je da publika ovo voli. Zbog nje smo skoro odustali, ali zbog nje smo i nastavili”, kaže Fejzić, uz opasku: 

“Ja sam neizmjerno sretan što nam je jedna pozorišna predstava omogućila to da budemo prepoznatljivi ljudima. Prepoznavali su nas ljudi po Splitu, što je velika stvar, jer, u ovim današnjim vremenima, popularan se uglavnom postaje preko televizijskog ekrana ili Instagrama. Mi smo to učinili zahvaljujući pozorištu i to je najljepše u svemu ovome”, kaže Fejzić.

Izvor: Al Jazeera