Dan mrtvih u Meksiku: Jedinstven pogled na smrt

Meksički Dan mrtvih karakteriše dugotrajnost i živopisno obilježavanje (Al Jazeera)

Svake godine Meksikanci dolaze na groblja kako bi se prisjetili preminulih članova porodica. Prema tradiciji, 1. i 2. novembra otvaraju se vrata nebesa i duše mrtvih vraćaju se na zemlju.

Danas je Google posvetio svoju početnu stranicu ovoj komemoraciji.

Dan mrtvih, kao mješavina tradicija španske katoličke crkve i pretkolumbovskih tradicija, jedan je od najvažnijih praznika koji otkriva, kako mnogi vjeruju, jedinstveno meksičko razumijevanje smrti.

Članovi porodica nude hranu, piće, pa čak i igračke na oltarima kako bi primamili duše tokom praznika. Vjeruje se da živi i preminuli tada dijele obroke.

U mnogim dijelovima Meksika porodice se 1. novembra prisjećaju preminule djece, često spominjane kao “angelitos” (mali anđeli). Njihovi grobovi ukrašavaju se igračkama i balonima. Dan kasnije slavi se Dan svih duša, posvećen odraslima koji su preminuli.

Tokom slavlja, porodice ukrašavaju grobove umrlih. Mnogi odlaze na groblja gdje su ukopani njihovi voljeni i ukrašavaju ih ponudama. Na ova mjesta stavljaju se i cvjetovi nevena jer se vjeruje da oni pomažu dušama da dođu s groblja do domova porodica.

Pjesmice i lubanje

Neki pišu kratke pjesme koje su poznate kao “calaveras” (lobanje): ismijavaju se epitafi prijatelja, opisuju zanimljive navike i stavovi ili zabavne anegdote.

Ove pjesme mediji koriste da se našale na račun političara ili drugih javnih ličnosti. To je prihvatljiv način da se zbijaju šale na račun bogatih i moćnih. Ova tradicija nastala je 18. ili 19. stoljeća nakon što je jedan list objavio pjesmu o snu koji govori o grobljima budućnosti.

Lobanja je još jedan uobičajen simbol praznika i predstavlja cikličnost života. Pokloni u obliku lobanja od šećera ili čokolade nude se i živima i mrtvima. “Pan de Muerto” (Mrtvački hljeb) također je popularno jelo. Riječ je o pecivu napravljenom u raznim oblicima, često ukrašenim bijelom glazurom.

Ovo je nacionalni praznik u Meksiku, a obilježava se i u Brazilu, Španiji, na Filipinima i u dijelovima Sjedinjenih Američkih Država.

Organizacija UN-a proglasila je ovo slavlje remek-djelom usmene baštine čovječanstva.

“Meksikanac poznaje smrt, šali se na njen račun, miluje je, spava s njom i slavi s njom. On o smrti misli kao o omiljenoj igrački i najtrajnijoj ljubavi. Smrt barem nije skrivena, on je gleda u lice, s nestrpljenjem, prezirom ili ironijom”, napisao je Octavio Paz, jedan od najpoznatijih meksičkih pisaca.

Neka groblja su prekrivena cvijećem u sklopu proslave

Članovi porodica se susreću na grobovima preminulih

Lubanje i oltari se vide širom države

Izvor: Al Jazeera