Dan sjećanja na poginule Sarajlije 1992-95.

Tokom tri i po godine opsade Sarajeva, granatama i snajperima sa okolnih brda, srpske snage pobile su više od 11.000 ljudi (Anadolija)

Sarajlije koje su 5. februara 1994. godine preživjele masakr na pijaci Markale, članovi porodica stradalih i brojne delegacije obilježili su u utorak na mjestu masakra, u centru glavnog grada Bosne i Hercegovine, Dan sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu od 1992. do 1995. godine.

Tokom tri i po godine opsade Sarajeva, granatama i snajperima sa okolnih brda, srpske snage pobile su više od 11.000 hiljada ljudi, među njima 1.601 dijete.

Devetnaesta godišnjica masakra na pijaci Markale, u kojem je na današnji dan 1994. ubijeno 68 Sarajlija, a ranjeno 144, bila je tužno sjećanje. Građani i delegacije su položili cvijeće i odali počast žrtvama, piše Anadolija.

Prekinuti snovi

Predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo (KS) Senida Karović je istakla da su na ovom mjestu prije 19 godina prekinuti mnogi nedosanjani snovi, mnoge nedorečene riječi i da je nastala tuga koju vrijeme ne liječi.

“Period opsade grada, Sarajevo je period koji trajno bilježi naše živote. Mi, nažalost, jesmo istinske žrtve kojima je smisao života da zločinci budu kažnjeni, pravda zadovoljena, a život postane dostojan normalnog čovjeka”, kazala je Karović i podsjetila na to da nijedna žrtva Sarajeva ne smije biti zaboravljena.

“Zato masakr na ovoj pijaci i masakri na svim sarajevskim ulicama moraju biti obilježeni, da svakog prolaznika podsjećaju na ovo što se dešavalo u periodu opsade. Opsada grada je trajala 1.425 dana, ranjeno je oko 50.000 naših sugrađana, 11.541 građanin je ubijen, od toga 1.601 dijete, a dnevno je grad razaralo prosječno 329 granata”, rekla je Karović.

Ona je istakla da su u opsadi najviše stradali civili, koji su gađani u redovima za vodu, hranu, drva… i to samo zato što su voljeli ovaj grad i ostali u njemu.

“Sjećati se znači ne zaboraviti”, dodala je Karović.

Na pijaci Markale, u masakru koji se dogodio između 12.10 i 12.20 sati, kada je minobacački projektil kalibra 120 milimetara, ispaljen sa srpskih položaja na području sela Mrkovići, pao na prepunu gradsku tržnicu, ubijeno je 68 osoba, a 144 ranjeno.

Stanislav Galić, tadašnji komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) , pravomoćno je pred Haškim tribunalom (ICTY) osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog zločina počinjenih nad civilima u Sarajevu.

Također, ICTY je visokog oficira VRS-a Dragomira Miloševića osudio na 29 godina zatvora zbog teroriziranja civila tokom opsade Sarajeva.

Tribunal je ustanovio da je u kampanji granatiranja, koju je provodila VRS, jedan od najstrašnijih zločina bio masakr na Markalama.

Markale su se našle na meti napada i 28. augustu 1995. godine, u 11 sati, kada su, nedaleko od mjesta prvog masakra, ubijena 43 civila.

Nakon tog masakra su međunarodne vojne snage pokrenule granatiranje srpskih položaja oko Sarajeva.

Komemorativna sjednica

Povodom obilježavanja 5. februara, Dana sjećanja na poginule građane Sarajeva u periodu 1992-95. i 19. godišnjice stradanja Sarajlija na pijaci Markale, u utorak je održana zajednička komemorativna sjednica Skupštine KS-a, Gradskog vijeća (GV) Grada Sarajeva i općinskih vijeća (OV) sa područja KS-a.

Na komemoraciji održanoj u Narodnom pozorištu u Sarajevu obratila se Silvana Marić, jedna od ranjenih Sarajki tokom opsade 1992-95. godine.

Ona je kazala da se danas gradske vlasti i Sarajlije “sjećaju svih stradalih”, ali i da “žele još jednom ukazati na hrabrost građana Sarajeva, koji su ostali u opkoljenom Sarajevu i prkosili ratu i neprijatelju”.

Marić je dodala da je danas govorila u ime svih stradalih i ranjenih, ali da to nije nimalo lako.

“U danima kao što je ovaj, ja ponovo proživim taj dan”, rekla je Marić.

Marić je u obraćanju govorila i o ljudima koji su joj pružili podršku nakon ranjavanja te naglasila kako bi bez njih “sve ovo danas bi bilo drugačije”.

Odluku da ostane u Sarajevu, da ga ne napušta, kako kaže, donijela je 1993. godine, kada je izašla iz bolnice.

“Građani i toplina Sarajeva su mi pomogli da obnovim svoju dušu”, kazala je Marić.

Ona je naglasila kako “iza svakog imena i prezimena poginule i ranjene osobe stoji jedna duša, priča, a iza nje još priča”.

 Izvor: Agencije