‘Dejtonski sporazum’ za Siriju

Piše: Harun Cero

Kopirati državnu strukturu Bosne i Hercegovine, onakva kakva je po Dejtonskom sporazumu, je jednom rječju loše rješenje, tvrdi nekadašnji savjetnik bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića Tomislav Jakić, komentirajući navode medija da je delegacija umjerene sirijske opozicije posjetila BiH kako bi se upoznala sa organizacijom države u postkonfliktnom društvu.

Posjeta te delegacije je izazvala polemike o tome da li se u Siriji, koja je u ratu od 2011, želi primijeniti isti sistem državnog uređenja kao u BiH – podjela na entitete i distrikte.

Nidal Balach (34), Sirijac iz Halepa, koji od 2001. živi u BiH, smatra da se isti sistem kao u toj zemlji ne bi mogao i ne bi trebao primijeniti u Siriji, ali tvrdi da bi bilo kakvo rješenje koje prekida ratne sukobe u ovom momentu bilo prihvatljivo za tu zemlju.

“Rješenje koje je primjenjeno u BiH, a vezano je za prekid ratnih sukoba i organizaciju države, je nešto što je po mom mišljenju specifično za tu zemlju i, nažalost, po meni se u mnogo toga nije pokazalo uspješnim. Govorim to sa pozicije državljanina ove zemlje, čovjeka koji je ovdje zasnovao svoju porodicu. Ne kažem da se Dejtonskim mirovnim sporazumom rat nije prekinuo, naravno da je to bilo najvažnije, ali mišljenja sam da  su se nakon 20 godina nakon rata, mnoge stvari morale krenuti na bolje“, ističe.

U Siriji nikada više isto

Smatra da bi se trebalo pustiti da sirijski narod odluči o svojoj sudbini i da bi se stvari na taj način mnogo brže i “manje bolno“ riješile.

U Siriji ne vidi ni jednu političku figuru koja bi čvrsto stala na čelo države i vratila joj poziciju i život koju je nekada imala.

“Nažalost, situacija u Siriji je jako kompleksna i to se pokazalo svih ovih godina. Mnoge velike sile su umiješane u igru i to je sasvim evidentno. Sirija treba imati izbore na kojima će narod odlučiti.“

Dodaje da po njegovom mišljenu bilo kakva podjela Sirije nije dobro rješenje: “Bilo je i previše žrtava i ne trebamo dozvoliti da ijedna više padne.“

Prema Ustavu iz 1973. Sirija je republika s predsjedničkim političkim sistemom vlasti. Predsjednika, koji je nositelj izvršnog sistema vlasti, biraju građani na sedam godina, a broj njegovih mandata je neograničen.

Međutim, nakon što je u toj zemlji 2011. izbio rat, a trenutni predsjednik Bashar al-Assad odbija sići s vlasti, iz međunarodnih krugova su dolazile brojne ideje kako raspodjeliti zemlju između njega i onih koji mu se protive.

Ruski zvaničnici su u prošlosti spominjali federalni model kao dobro rješenje za Siriju, ali pod uslovom da se sve strane, kojih je u tom sukobu mnogo, dogovore.

Bivši generalni sekretar NATO-a Anders Fogh Rasmussen je istakao da bi bosanski model podjele vlasti mogao biti najadekvatnije rješenje za prestanak sukoba u Siriji.

Tomislav Jakić smatra da se dejtonska struktura pokazala katastrofalnom te da oni koji bi zagovarali isti ili sličan u Siriji, ili pojma nemaju o stanju, ne mare za činjenice, ili ne žele dobro ni BiH, ni toj bliskoistočnoj zemlji.

“Svakako da postoji i do njega je moguće doći, ali samo onda ako se odustane od onoga što je bio i ostao prioritet: rušenja predsjednika Bashara al-Assada. Tko će biti predsjednik Sirije, to bi trebala biti stvar građana Sirije i nikoga drugoga. Čudovišno je slušati čelnike zemalja koje se nazivaju demokratskima, u kojima vlada parlamentarna demokracija, kako kategorički propisuju može li u nekoj stranoj zemlji netko biti na vlasti, ili ne može“, smatra Jakić.

Podjela nije opcija

Rješenje je, tvrdi, u prekidu vatre, razoružavanju svih pobunjenika i amnestiji svih pobunjenika, osim onih za koje se dokaže da su počinili ratne zločine i u pregovorima u kojima će ravnopravno sudjelovati predstavnici aktualne sirijske vlasti i onih koji žele promjene u Siriji.

“To, naravno, isključuje bilo kakvu Islamsku državu (ISIL), ali i strane zemlje koje su se na ovaj ili onaj način priklonile pobunjenicim ili ih aktivno pomagale. U taj proces neizostavno treba uključiti Ujedinjene narode koji su, mada prividno uključeni, ustvari potpuno marginalizirani“, smatra Jakić.

Za njega, kao i za Balacha, podjela nikako nije dobra opcija, baš kao što, tvrdi, ni podjela BiH, koju neki zagovaraju, ne bi bila dobra opcija.

Profesor ustavnog prava Kasim Trnka, objašnjava da je dejtonski model postao “zarazan u svijetu“, zato što su ga nakon BiH razne strane nudile i drugim zemljama, kao što je primjerice Šri Lanka.

Tvrdi da je čak opozicija u Crnoj Gori, kada se raspravljalo o budućem ustavu, predlagala da se prepiše onaj iz Dejtona.

“Vjerovatno se u ovom slučaju misli na koncept federalizacije u Siriji. Taj model jeste prihvatljiv za neko složeno multinacionalno ili multireligijsko društvo, ali je uvijek osnovno pitanje – na kojem principu se temelji ta federacija”, kaže Trnka.

Kao primjer navodi upravo BiH, kojoj je Evropski parlament sugerirao da zemlju uredi po federativnom principu.

“Ako je iko federaliziran, onda je to BiH. Sa 14 vlada, kantonima, entitetima, distriktom… Nije, dakle, problem federalizacija, nego je pitanje o kojem modelu se radi. Ako je isključivo nacionalni model, onda to samo vodi divergenciji jer nema zajedničkih ciljeva“.

Iz toga se, kako navodi, izrađa nestabilno društvo, poput onog u BiH.

‘Zavadi pa vladaj’

Smatra da u takvim uslovima, kada svaka nacija u takvoj zemlji definira svoje specifične ciljeve, federalizam ne može funkcionirati. Objašnjava da neki drugi modeli federalizma, gdje se ljudi po nekim osnovama povezuju, primjerice po principu evropske regionalizacije, mogu funkcionirati.

“Po tom principu se određene regije vežu za prirodni, ekonomski i svaki drugi centar. Društvo se po tom principu ne rascjepa. Onda se stvaraju federalne jedinice koje odgovaraju svima“.

Kaže da se i u slučaju Sirije može vidjeti jedan imperijalni model, po principu “zavadi pa vladaj“.

“Uzmete neke grupe, date im entitete i onda su one vječito u konfliktu, a ko je sa strane upravlja time“, zaključio je Trnka.

Rat u Siriji između Vlade predsjednika Assada i pobunjenika počeo je u martu 2011. kao serija demonstracija inspirisanih Arapskim proljećem. Nastojanje sirijskih vlasti da demonstracije uguše uz pomoć vojske dovelo je do širenja sukoba.

U međuvremenu su se u sukobe umiješale Rusija i mnoge zapadne sile. Dok Rusija podržava sirijski režim na čelu s Assadom, zapadne sile, predvođene SAD-om, su na strani onih koji se bore protiv Assada.

Živote u sukobima je izgubilo stotine hiljada ljudi na obje strane.

Izvor: Al Jazeera