Demirović: Bosna je žrtva mira

Danas imamo na sceni plasiranje više varijanti nedavne prošlosti, a najmanje tri, zasnovane na etničkom principu, tvrdi Demirović (Al Jazeera)

Razgovor: Fahrudin Vojić

Prof. dr. Mujo Demirović (67), sociolog i politolog, spada u red najmarkantnijih ličnosti u Krajini. Autor je desetak naučnih djela i osnivač i pionir visokog obrazovanja na Univerzitetu u Bihaću, gdje je u nekoliko mandata obavljao dužnost dekana i rektora.

Ovih dana iz štampe je izašlo drugo izdanje njegove knjige „Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici“ čije prvo izdanje je doživjelo nevjerovatan uspjeh.

Knjiga je pored brojnih promocija u regionu našla svoje mjesto na u  biblioteci Univerziteta Yale, jednom od najprestižnijih univerziteta u svijetu.

Demirović govori o srpskoj politici i njenom nastojanju da dehumanizira Bošnjake osporavajući im pravo na vlastiti identitet, o nepostojanju kontinuiteta bošnjačke politike i jasne strategije opstanka njenog naroda i budućnosti Bosne i Hercegovine kao unikatne historijske činjenice na prostoru Balkana i Evrope.

  • Koji su razlozi štampanja novog, proširenog izdanja vaše knjige?

Kao jedan od ključnih motivacijskih podsticaja bile su slušanja tema o kojima se nije smjelo govoriti i zato u knjizi tretiram i stradanje mojih najbližih koje su pobili ustanici. Međutim, nisam se dao uvući u emotivni ili revanšistički pristup, kao i generalizaciju srpskog naroda sa nacionalističkom politikom. Glavni krivac zbog kojeg sam svoj doktorat odbranio na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu pretvorim u knjigu čije prvo izdanje je štampano 1999. godine, bio je akademik Muhamed Filipović, koji me nagovorio i na ovo drugo dopunjeno izdanje objasnivši mi da ova knjiga nakon 17 godina zbog svoje znanstvene aktuelnosti i historijskog trenutka treba dobiti drugo izdanje.

A kao jedan od značajnijih razloga svakako je i jačanje desnice u Europi općenito, a posebno vraćanje na političku scenu kreatora zla u Bosni i Hercegovini, kao i sistematsko negiranje i poricanje zločina genocida učinjenih u Bosni i Hercegovini. To potvrđuje historijski kontinuitet da u srpskoj politici, kada započnu demokratsko-humanistički procesi i suprostave se konzervativno-nacionalističkim, u pravilu pobjede ovi drugi retrogradni.

  • Kakav je bio odnos srpske politike prema bošnjacima kroz historiju, a kakav je sad?

Da bi uništili jednu državu, najprije morate uništiti njen narod. Najbolju ocjenu moje knjige dali su oni koji su u proteklom ratu učestvovali u realizaciji ideje etničkog čišćenja koju su sproveli kroz ono što mi danas nazivamo genocid. Knjiga govori o stalnim pretenzijama da je Bosna i Hercegovina srpska teritorija i da su Bošnjaci preobraćeni Srbi koji su kasnije poturčeni. Dakle, ta politika se ogledala u kontinuiranom negiranju postojanja Bosne i Bošnjaka, a njima se u tome uvijek pridruživala hrvatska politika, osim u periodu 1994. godine kada se grupa na čelu sa Stjepanom Mesićem, žrtvovala da prekine takvu politiku. Tako nas je Starčević proglasio hrvatskim cvijećam, a Pavelić arijevcima.

Jedine elite koja se u tom periodu suprostavljale takvim nastojanjima bili su bošnjački intelektualci iz Islamske zajednice, koji su u vezi s tim pisali i objavljivali rezolucije žrtvujući svoj život kako bi sačuvali svoj narod. Srpska politika je uvijek ima tendencije da sjedi na dvije stolice – jednim dijelom uz Rusiju, a drugim uz Britaniju. Kada je u pitanju sadašnja srpska politika, mogu konstatirati da se ništa nije promijenilo samo su druga sredstva u pitanju. Sadašnje političko rukovodstvo u Republici Srbiji je okrenuto mitomanski u prošlost, a pozivaju se na to da žele biti članica Evropske unije.

Aleksandar Vučić sa svojim nekonzistentnom politikom  pripadanja Evropskoj uniji i Rusiji istovremeno sa neumjerenim obećanjima i varanjima građana Srbije iz dan u dan vodi ka rubu egzistencije. U pravu je bio Dobrica Ćosić kada je rekao da je jedini dobitak od ovih ratova Republika Srpska, jer vidite da tamošnji sistem sada u miru ima tendencije da zatre Bošnjake administrativnim putem. Smatram da je Bosna žrtva mira, jer živimo u vremenu niti rata niti mira u kojem se Bosna i njen identit još uvijek nastoje zanegirati. I na kraju, ako je išta ugroženo, ako se išta tako sistematski negira, to je istina. Danas imamo na sceni plasiranje više varijanti nedavne prošlosti, a najmanje tri, zasnovane na etničkom principu i ratnim dostignućima. Zato je namjera ove knjige da ponudi jedno, po mom sudu, viđenje istine. Jer istina podrazumijeva priznavanje zločina i drugih nedjela. To je jedina šansa za suživot.

  • Kada govorimo o BiH i Bošnjacima u tuđim politikama, neizostavno pitanje je imaju li oni svoju politiku i strategiju uopće?

Nažalost, moram konstatirati da Bošnjaci nemaju konzistentnu politiku od početka devedesetih pa sve do danas. Bošnjačka politika se, uglavnom, svodi na nivo ličnih interesa bez postojanja prave svijesti, želje i strategije za nečim ozbiljnijim. Za mene lično, čovjek i vrstan političar koji je bio konzistentan bio je Nijaz Duraković. Kada je u pitanju socijaldemokratija, smatram da je ta ideja ostala samo ime i koncept na papiru.

Nemamo mi takvu politiku, a oni koji su se predstavljali tako pokazali su, nažalost, da nisu dostojni toga. Vjerujem da će vrijeme mladih i novih generacija, uprkos što ih je puno napuštalo BiH, ubrzo doći. Dakle, generacija mladih, pametnih i prije svega moralnih ljudi koji će povesti ovu zemlju ka prosperitetu.

  • Šta je sa Krajinom i političkim previranjima unutar nje, što projicira lošu sliku i stanje među građanima?

Kada je u pitanju Krajina, osnovni problem je u tome što su intelektualci isključeni iz svih društvenih tokova, a politiku vode ljudi sumnjivih ambicija i kvaliteta. Zatim, ljudi koji kroje politiku dolje nemaju nikakvih ali baš nikakvih savjeta bilo formalnog ili neformalnog oblika, jer se boje intelektualaca i upravo je to ključni problem krajiške politike.

  • Šta da mladi ljudi poduzimaju kako bi popravili stanje i neka vaša poruka za kraj?

Bezobzira na trenutno loše stanje u Bosni i Hercegovini, smatram da mladi trebaju ostati i boriti se, jer dolazi njihovo vrijeme, a vrijeme političara koji su napravili ovakvu stanje prolazi. Biće dobro na kraju. Neka pogledaju kako su završili oni koji nisu imali granice u svojoj pohlepi i bit će im jasno da to ne može dugo trajati. Samo neka oni pokažu svoj intelekt i potencijal, a ostalo će samo po prirodi stvari doći.

Izvor: Al Jazeera