Dizdarević: SFRJ bi bila bolja da je Marković imao podršku

Kao savezni premijer, Marković je krajem 1989. godine pokrenuo ambiciozan program ekonomskih reformi (Tanjug)

Ante Marković, bivši predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (SIV) Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), preminuo je u 88. godini u Zagrebu.

„Pamtim ga kao čovjeka vizija, borca za svoje ideje i vanserijskog privrednika“, kazao je za Al Jazeeru Raif Dizdarević, nekadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ. 

On je Markovića nazvao smionim u ekonomskoj politici i dodao kako je Marković bio uporan da ostvari ideje za koje je bio uvjeren da ih treba ostvariti.

Dizdarević ne smatra da je Marković bio dobar privrednik, a loš političar, te je uvjeren da bi ondašnja Jugoslavija izgledala bolje da je bio podržan umjesto što se morao suočiti sa otporom. 

Ante Marković rođen je u Konjicu (Bosna i Hercegovina) 25. novembra 1924. godine, a diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1954. godine.

Najveći dio radnog vijeka proveo je u zagrebačkom poduzeću Rade Končar, u kojem je od 1961. do 1984. godine bio generalni direktor.

Marković se politikom počeo baviti 1982. godine: bio je predsjednik Izvršnog vijeća Socijalističke Republike (SR) Hrvatske, a potom predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske.

Predsjednik SIV-a, odnosno premijer SFRJ, postao je u martu 1989. godine, nakon ostavke Branka Mikulića, a tu funkciju napustio je 1991. godine, kada odlazi iz politike.

Za te dvije godine uspio je stabilizirati jugoslovenski dinar (fiksni kurs dinara prema njemačkoj marki 1:7), smanjiti inflaciju te je počeo privatizaciju dodjelom dionica preduzeća radnicima.

Novi socijalizam

Kao savezni premijer, Marković je krajem 1989. godine pokrenuo ambiciozan program ekonomskih reformi, do tada neviđenih u SFRJ.

Rezultat je bio zaustavljanje inflacije, koja je uzela maha tokom osamdesetih godina 20. vijeka, kao i brzo i značajno, premda kratkotrajno, povećanje životnog standarda.

Prije 22 godine Marković je, predstavljajući svoj program izlaska iz krize ondašnjemu jugoslavenskom političkom vrhu, upotrijebio izraz “novi socijalizam”.

Marković je popularnost dugovao imidžu novog, modernog političara zapadnoga stila.

To je Markovića u tom trenutku učinilo jednim od najpopularnijih političara u jugoslovenskoj historiji.

Marković je popularnost dugovao imidžu novog, modernog političara zapadnoga stila.

Također je održavao popularnost time što je ostajao po strani sve većih sukoba unutar Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) i što je pokušavao posredovati u sukobima između pojedinih jugoslavenskih republika.

Osnovao Reformiste

Kada se SKJ raspao januara 1990. godine, Marković se mogao osloniti samo na vlastitu popularnost i uspjeh svojih ekonomskih reformi.

U julu 1990. godine osnovao je Savez reformskih snaga Jugoslavije (Reformisti), političku partiju koja ja podržavala njegove ekonomske reforme i zalagala se za evolutivnu reformu cjelokupnog društvenog i državnog uređenja SFRJ.

Markovićev program reformi ubrzo je sabotirala vlada srbijanskog lidera Slobodana Miloševića, a savezna vlada je bila dodatno oslabljena pokretima za nezavisnost u Sloveniji i Hrvatskoj.


Raif Dizdarević o Anti Markoviću

Tokom posljednjih mjeseci  mandata Marković je pokušavao pronaći kompromis između ove dvije republike, s jedne, i Srbije i Crne Gore, s druge strane, koje su tražile da Jugoslavija opstane kao centralizirana država.

Njegovi napori nisu urodili plodom, iako su ih podržavale nove demokratske vlasti u Bosni i Hercegovini i Makedoniji, prije svega zato što se Jugoslavenska narodna armija(JNA), za koju bi se očekivalo da bude njegov najveći saveznik, svrstala uz Miloševića i srbiiansko vodstvo.

Marković je ostao na dužnosti i poslije izbijanja rata, premda je već ranije izgubio kontrolu nad JNA i nad svim drugim polugama vlasti u federaciji.

Vratio mandat

On je 19. decembra 1991. godine na konferenciji za novinare “vratio mandat” građanima Jugoslavije, rekavši da ne postoji više nijedan državni organ u Jugoslaviji kome bi se mogla podnijeti ostavka.

Marković je izjavio kako su mu Franjo Tuđman i Slobodan Milošević potvrdili da su se marta 1991. godine u Karađorđevu dogovorili o podjeli Bosne i Hercegovine

Nakon toga se povukao iz javnog života jugoslavenskih država i posvetio poslovnoj karijeri.

Godine 2003. bio je svjedok optužbe na suđenju optuženom za ratne zločine Slobodanu Miloševiću pred Haškim tribunalom (ICTY).

Malo kasnije je izjavio kako su mu prvi predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i Milošević potvrdili da su se marta 1991. godine u Karađorđevu dogovorili o podjeli Bosne i Hercegovine.

Posljednjih petanestak godina Ante Marković se posvetio privatnom biznisu i vodio komapniju koja se bavila energetikom i planiranjem i izgradnjom hidrocentrala manjeg kapaciteta.

Po čemu ga pamte

Evo kako su reagirali građani regiona na vijest o smrti posljednjeg jugoslovenskog premijera na pitanje Al Jazeere po čemu pamte Antu Markovića:

Sabina Zeljo: Devedesete, dinar stabilan omjer 1:7 (DM-Dinar), čini mi se da se nikad nije bolje živjelo, prodavnice su bile pune raznih proizvoda. Počivao u miru!

Adisa Zlatarević: Nek mu je laka zemlja, izuzetno dobar čovjek i poduzetnik-šteta:((

Anita Bunčić: S nostalgijom. Eto kako. Tada se pristojno živjelo, njegove reforme su bile osnova za mirni prijelaz u novo, naprednije društvo. Od plaće se je moglo pristojno živjeti, nismo bili željni ničega. Rad je bio konačno solidna osnova za realno planiranje budućnosti.

No, novopečenim balkanskim političarima toga doba nije odgovaralo da je narod zadovoljan. Trebalo je da nahrane svoju sujetu i novčanike krvlju. Gospodinu Markoviću ostati ću vječno zahvalna za te godine kvalitetnog, čovjeka dostojnog života.

Tahir Hubić: Danas su, čitavi regioni – čija je povijest bogata međusobnim ratovima i razaranjima – u zajednici bogatih i civiliziranih naroda koji se ne odriču svoje povijesti i svojih posebnosti, ali žive zajedno, zajednički okrenuti budućnosti, prednostima ekonomskog povezivanja i kulturnog prožimanja.

Zar mi to isto nismo učinili 1941. godine u zajedničkoj borbi za goli život, za punu nacionalnu ravnopravnost? Treba li da vratimo točak istorije nazad i da platimo cijenu koju smo već platili?! Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi.

Ipak, postoji neka kosmička pravda u svemu. Tih 90-ih narod nije birao razumom, već su izabrane mračne ideologije nacionalizma. I upravo mi danas plaćamo takav izbor, ali što je najgore, ne vidim da smo naučili lekciju, već i dalje politicari uspijevaju da nam prodaju nekakve zablude i nacionalističke ideje!

Mladen Dragojlović: Sjećam se kada je u Skupštini mahao novim novčanicama dinara po omjeru sa njemačkom markom od 7:1, što je bila mala ekonmska revolucija. Zaustavio je inflaciju i na tome su mu banke bile zahvalne, ali ga oni koji su živjeli na čekove od tada nisu voljeli. Naime, bilo je uobičajeno da se čekovima plaća uz obećanje poslovođe da će na naplatu da stigne tek za mjesec dana, a do tada inflacija pojede polovinu vrijednosti. Tako se živjelo… Šteta što je otišao u politiku…

Selektor Dinarid: Najbolje vrijeme u Jugi, nažalost – prekasno!

Davor Bilobrk Zekan: Uglavnom, to se vrijeme može okarakterizirati kao kratak period relativno dobrog života i vjere u još bolji.

Ante Gugo: Po tome što je odbio prijedlog dijela tadašnjih generala tadašnje JNA da smijeni Kadijevića, sebe proglasi ministrom obrane i tako spriječi rat.

Sasa Trifunović: Po plati od 1.800 maraka.

Bekim Ismaili: Po tome što se živjelo puno bolje nego sada.

Memy Frljak: Svjetlo se vratilo u tamu, ali samo na kratko. Idioti presjekli kablove i dođe tama, koja još traje.

Munevera Muki Mulalić: Po punom novčaniku.

Mario Sepić: Da nije bilo rušitelja Jugoslavije, Marković bi već 90-ih godina uveo cijelu Jugoslaviju u EU. Po pričama mojih rođaka koji su radili u “Rade Končaru” iz Zagreba, bio je sposoban i dobar direktor.

Igor D. Dugonjic: ‎1 DEM = 7 DIN… Imam ja još dinara dosta, ostalo u kasici…

Amar Kulo: Neku noć smo se prisjećali starih para.

Mirza Forić: Po Markovićevih dionicama.

Marija Todorović: Pamtim ga po dobru!

Izvor: Al Jazeera i agencije