Dobre i loše indijske djevojke

Piše: Naomi Wolf

Zločin je naizgled neshvatljiv. Dvadesettrogodišnja studentica fizioterapije je mrtva, 12 dana nakon što je, tokom više od jednog sata, silovana od strane šestorice muškaraca na autobusu koji se kretao glavnim ulicama indijske prijestolnice.

Povrede njenih unutrašnjih organa od željezne šipke koju su  njeni napadači koristili bile su toliko velike da su joj ljekari morali otkloniti crijeva kako bi joj spasili život.

Indijcima je, izgleda, svega dosta. Održane su desetine velikih i sve žustrijih demonstracija, na kojima su ljudi zahtijevali da Vlada ženama omogući sigurnost i prestane dozvoljavati silovateljima da prolaze nekažnjeni.

Dok su vlasti pokušale ugušiti proteste – blokirajući centar New Delhija i ograničavajući saobraćaj u ostatku grada – nasilje je pojačano. Nakon smrti policajca, bojeva municija ispaljena je na protestante. Ubijen je novnar Bwizamani Singh, što je izazvalo osude Reportera bez granica.

Žrtve okrivili za zločine

Nije samo visoka stopa silovanja ono što izaziva žestinu demonstranata. U strastvenom govoru, Kavita Krishnan, sekretarica Sveindijskog progresivnog udruženja žena, spomenula je širi uzrok protesta – indijsku kulturu koja žrtve krivi za seksualne zločine.

Ona je primijetila da su Vlada i policijski zvaničnici nedavno insistirali na tome da se većina silovatelja ne može krivično goniti u Indiji, jer, kako je rekao jedan zvaničnik, poznati su napadnutim ženama.

Drugi zvaničnici javno su sugerirali da žene “to traže” koristeći slobodu kretanja.

Ovaj povratak diskusiji iz vremena prije feminizma nije ograničen na Indiju. U Italiji se vodi slična debata o tome da li su odjeća i ponašanje žena pozivi na silovanje.

Čak i u Švedskoj, aktivisti se žale, krivično se ne gone silovatelji koje žrtve poznaju , jer se žrtve ne smatraju “dobrim djevojkama”.

Krishnan je istakla činjenicu da je stopa osuđujućih presuda u slučajevima silovanja u Indiji pala sa 46 posto 1971. na samo 26 posto danas (što je, treba primijetiti, viša stopa osuđujućih presuda u Velikoj Britaniji, Švedskoj i Sjedinjenim Američkim Državama).

Zaista, činjenica da su silovatelji većinom osobe poznate žrtvi, trebala bi “značiti da je lakše uhapsiti silovatelja”. Umjesto toga, ženama koje se obrate policiji savjetuju da ne ulažu žalbe.

“Čudni ljudi niotkud se pojavljuju u policijskoj stanici da vam ‘objasne’ zašto je takav savjet pravilan”, kaže Krishnan.
Problem, kako smatra Krishnan, počinje na vrhu. Usred protesta, šef policije New Delhija Neeraj Kumar izazvao je novi talas bijesa kada je sugerirao da žene nose čili u prahu kako bi spriječile napade mogućih silovatelje.

Kasnije, na konferenciji za novinare, kazao je da žene ne trebaju tumarati okolo bez muške pratnje. U suprotnom, same su krive za ono što im se desi.

Sada, pošto se protesti nastavljaju i nakon smrti žrtve, zvaničnici ističu potrebu za mjerama koje će biti garancija sigurnosti žena. Ali, kako Krishnan ističe, “riječ ‘sigurnost’ u kontekstu žena prečesto se koristi.” Indijke tu riječ slušaju cijelog života.

Bez poziva na odgovornost

Prema njenim riječima, “ta riječ znači – lijepo se ponašaj. Vrati se kući. Ne odjevaj se na određeni način. Ne živi slobodno … Brojni patrijarhalni zakoni i institucije govore nam šta da radimo pod krinkom ‘sigurnosti’.”

Šestorica muškaraca optužena za napad na autobusu uhapšena su i optužena za ubistvo. Vlada je naredila istragu o prijavljenim slučajevima silovanja.

Međutim, kritičari Vlade skeptični su po pitanju namjera zvaničnika, te ističu da se u glavnom gradu Indije godišnje prijavi samo 600 silovanja, iako se procjenjuje da je realna cifra nekoliko hiljada.

Dublja istina iza protesta nalazi se na blogovima, gdje mladi Indijci i Indijke izražavaju zabrinutost da turistički vodiči stalno upozoravaju žene o mogućnosti seksualnog uznemiravanja u Indiji i savjetuju im da se kreću u grupama.

Filmovi, religija, pa i same žene, smatraju se krivima za seksualno nasilje koje muškarci provode nad ženama, dok silovatelji nisu pozvani na odgovornost.

Kako je napisao jedan bloger, “kultura koja je razmazila muškarce”, zapravo podržava kulturu silovanja.

Povezanost između silovanja, muške privilegije i seksualnih napada, bila je jedan od ključnih tema koje su feministkinje koristile 1970-tih, te smatrale da su taj koncept uspješno primijenile na društvenu debatu o silovanju i zakonu.

U Indiji, kao i u Italiji, Švedskoj i širom svijeta – žene i muškarci koji podržavaju slobodu kretanja i sigurnost primorani su da ponovno vode tu bitku.

Nadati se je da će protesti u Indiji inspirirati Zapad da oponaša manjak pasivnosti ovih demonstranata.

U zemljama u razvoju, žene su u posebnoj opasnosti. Zbog njihovog prihvatanja autonomije i mobilnosti riskiraju da budu u konfliktu sa snagama sigurnosti i medijima koji i dalje gledaju žene kroz objektiv iz vremena prije feminizma: ‘dobre djevojke’ koje ostaju kod kuće ne trebaju biti silovane, dok je slobodan pristup ‘lošim djevojkama’ koje tvrde da im pripada dio javnog prostora.

Verzija ovog teksta prvobitno je objavljena na Project Syndicate.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera