Dobrodošli na novi Bliski istok

Uprkos solidarnosti Zapada i Istoka sa njihovim ciljem borbe, uglavnom ne nailaze na dobrodošlicu, već čak i odbacivanje (EPA)

Piše: Marwan Bishara

Ovih dana putovanje sa prijateljima iz Sirije može biti zaista neprijatno. Čak i u arapskom svijetu. Ili je bolje reći: Naročito u arapskom svijetu.

Nekada je riječ o jednostavnoj drami, a nekada je to teška komedija. Sve zavisi od oficira za imigracije i obavještajnog agenta u stražnjoj sobi.

Uprkos solidarnosti Zapada i Istoka sa njihovim ciljem borbe, uglavnom ne nailaze na dobrodošlicu, već čak i odbacivanje.

Kažem im, u polušali, da bi postali „palestinizirani“. To dijelom shvataju kao kompliment; dijelom kao kletvu.

Palestinizacija

Nažalost, dio oko kletve je onaj istiniti kada se uzme u obzir šta im prijeti zbog nasilja i izbjeglištva, te šta je najgore što mogu postati.

Avaj, ništa od toga nije specifično za Siriju. Dapače, većini arapskog svijeta prijeti sličan proces palestinizacije zbog rata i represije, te svakako (dijelom) zahvaljujući njihovom vlastitom vojnom diktatoru.

Mnogi se pitaju kako njihovi vlastiti lideri mogu biti krvožedni i indiferentni patnjama vlastitog naroda kao što su to Izraelci.

No, palestinizacija je također rezultat američkih ratova i okupacije, naročito u vrijeme Georgea W. Busha čije je razmišljanje i doktrina, slični izraelskim (nazovite to Izraelizacijom) imalo strašne posljedice i za Arape i za Amerikance.

Krajnji rezultat je palestinizacija Arapa, što se na arapski može prevesti u viktimizaciju, poniženje i okupaciju.

Također se može prevesti i u otpor, odlučnost i borbu za pravdu.

No to ne znači da ima ponosa u smrti, radosti u ratu ili ponosa što je neko izbjeglica. Svakako ne u Afganistanu gdje je to postao način života.

Afganistanizacija

Strana intervencija imala je strašne posljedice po Afganistance, kao i za njihove mučitelje, pa i za možda sve ostale.

Ruske i američke intervencije pretvorile su Afganistan u propalu državu i u vodećeg izvoznika i uvoznika nasilnog vjerskog ekstremizma, te Al-Kaide.

Američka intervencija u Iraku 2003. godine posijala je sjeme Afganistanizacije u arapskom svijetu. I u posljednjoj deceniji, Irak je pretekao Afganistan na liderskom mjestu po tvorbi nestabilnosti i nasilja. Neka uđe oružana grupa Islamska država Irak i Levant (ISIL).

Ne samo da se ISIL dokazao kao krvaviji, hrabriji i smrtonosniji od Al-Kaide i talibana, ova regionalna/međunarodna grupa premašila je sva predviđanja i prognoze.

Mutacija fenomena ISIL-a u Iraku, Siriji, Libiji, Jemenu i u drugim državama ne pokazuje znakove opadanja ili povlačenja. Dapače, širi se kao hidra kroz regiju uprkos međunarodnim naporima, predvođenim SAD-om, da je „razoružaju, poraze i unište“.

I ISIL nije sam. Afganistanizacija različitih dijelova arapskog svijeta stvara super-nasilne salafističke ili džihadističke grupe više nego ikada.

No, poput Amerikanaca i Europljana prije njih, Rusi su na putu da ponove iste greške ponovo, i ponovo i ponovo. Pa eto, izvolite, to je Rusija Vladimira Putina koji se ponašaju kao da mogu ponovo pobijediti u afganistanskom ratu borbama u Siriji.

No, poput američke intervencije u Iraku, ruska intervencija u Levantu, uparena sa iranskim miješanjem, također će ubrzati raspad Istoka duž sektaških linija.

Balkanizacija

Određeni broj arapskih država, poput bivše Jugoslavije, raspada se pred našim očima, uživo na televiziji. Etničko čišćenje je u toku i nacionalne granice postaju zastarjele kao što su već u Iraku i Siriji.

Građanski ratovi u Libiji i Jemenu također mogu dovesti do raspada ovih država, uprkos očajničkim pokušajima da se država spasi.

Nove sektaške linije razdvajanja i podjele unutar ovih država, kao i u samoj regiji, sve su dublje jer ciklusi rata i sukoba ne pokazuju znakove povlačenja.

Bratski procesi viktimizacije (palestinizacija) i radikalizacije (afganistanizacija) galvaniziraju osjećaje i mržnje preko državnih linija.

Riječ je o istim globalnim silama – SAD-u, Rusiji, Europi – i drugi regionalnim silama koje su učestvovale u palestinskim i afganistanskim tragedijama, koje se poigravaju sa arapskim Istokom.

Ukoliko se ovo nastavi, nevjerovatno će postati moguće dok se cijeli Istok raspada na geopolitičkim posljedicama po njegove ljude i cijeli svijet koje se ne mogu izračunati.

Jedino ostaje nada da iako ne mogu naučiti iz vlastitih grešaka, možda mognu otvoriti svoje oči i misli i učiti iz grešaka svojih neprijatelja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera