Dodikov djed i ‘republika ciganska’

Čudi svako normalno ljudsko biće kako se Milorad Dodik u Jasenovcu nije prisjetio romskog točka (Arhiva)

Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik je tokom ovosedmičnog zasjedanja Narodne skupštine RS-a uspio u svom višestanom varvarskom, logorejičnom stend upu uvrijediti Rome i romsku zajednicu desetak puta bez i da je trepnuo. “Kada sam krenuo na studije u Beograd, moj djed, koji ima tri-četiri razreda osnovne, rekao mi je: ‘Sine, ideš u veliki svijet, sa gospodom – gospodski, sa Ciganima – ciganski.'”

Na ovaj kvazipotresni Dodikov narativ i njegovu “toplu ljudsku priču” o unuku i djedu niko se u Narodnoj skupštini nije ni osvrnuo. Ni pozicija, ni opozicija. To što Dodik, ostatak političke vrhuške i opozicije, pa i većina medija, u ovoj rečenici nije prepoznala odistinski problem sveprisutnog rasizma, sa svim elementima omalovažavanja, ništenja i stereotipnog poimanja jednog naroda, zapravo plastično oslikava suštinu problema koji struji venama entiteta RS .A taj problem je duboka nesvijest svopstvene pogrešne i nakaradne vizije svijeta.

Jer, samo nekoliko minuta kasnije, isti ti opozicionari su kao vrane poskakali kada ih je Dodik u svom piru izjednačio sa Romima, pominjući ih u najnegativnijem klišeiziranom iskazu. Opozicionari su, po Dodiku, “najobičniji lijeni i nesposobni Cigani”. Ne, nisu opozicionari “lijeni Srbi, nego lijeni Cigani”. To je mjerna jedinica uvrede, to je taj patos po kojem i pozicija, i opozicija, i većina javnosti hoda u RS-u. Tek obični, bijedni i prezreni, svima nepotrebni Cigani. Eto, to je rasističko sazviježđe entiteta.

Romski točak jasenovački

I ne čudi onda što u RS-u niko ili je rijetko ko čuo za Ziju Ribića, istog onog čovjeka kome su srpske paravojne formacije na najmonstruozniji način u okolini Zvornika pobile doslovno sve članove porodice. Niko se nije sjetio Zije i “Zijinih Roma”, makar od sramote da zaćuti nad nedotupavnim, banalnim, nakaznim, nakaradnim i netačnim poređenjem nečovjeka sa Romom. Upravo je taj Zijo, svojim praštanjem, mjerna jedinica ljudskosti.

To, velim, i ne čudi, ali čudi Dodikova priča o antifašističkim korijenima, o genocidnoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koja je, osim Srba, Jevreja i hrvatskih antifašista, pobila najviše Roma. Čudi svako normalno ljudsko biće kako se Dodik, uz onaj krst i Davidovu zvijezdu u Jasenovcu, nije prisjetio romskog točka, točka tog naroda bez države, koji oblijeće svijet i podsjeća ga na ljepote slobode. Ili, možda, Dodik ne zna šta simbolizuje onaj točak u Jasenovcu? Sumnjam i tim gore po njega. Zna Dodik da su Romi, isti oni koje tako prilježno i olako uzima u usta, podjednako bili žrtve genocida. I tim sto puta gore po Dodika.

Isto tako čudi kako se nije raspitao kod svog prijatelja Emira Kusturice o bogatom, prebogatom kulturnom naslijeđu Roma u svijetu i kod nas, koje je pod zaštitom svake civilizovane zemlje. Kusturica mu je mogao podosta reći o svemu tome, prje nego što je Dodik sa govornice urbi et orbi odaslao poruku puke rasističke mržnje. Najviše čudi izostanak bilo kakve reakcije, a ponajviše romskih udruženja. Jesu li se pojedinci na njihovom čelu uljuljuškali i tavore u svom tihovanju i zarad fiktivnih nikad nedosanjanih prava ne kritikuju velikog vođu Dodika? I koliku štetu oni ćutanjem čine prema svom ionako marginalizovanom narodu?

Entitet u kojem se slave ratni zločinci

I onda je presuda u slučaju Sejdić-Finci zaista jedno banalno mrtvo slovo na papiru i jedan bezvrijedan dokument u ovoj zemlji. Inkluzija “ostalih” u bilo kakav sistem političkog odlučivanja sa ovakvim političkim (polu)svijetom ne da je teško izvodljiva, nego, čini se, i nemoguća. Zbog toga je bolno usamljena reakcija Admire Biberović, predsjednice organizacije EuroRom iz Tuzle, koja veli: “Smatram da nije primjereno od jednog ‘gospodina’ Milorada Dodika da komunicira na takav način, jer to pokazuje njegov stav i mišljenje o Romima koje se svodi da su oni niko i ništa i da ne mogu nikada biti gospoda. Što, naravno, nije tačno, jer u Bosni i Hercegovini imamo mnogo uticajnih i uvaženih Roma, koji nikada ne bi tako govorili i vrijeđali druge konstitutivne narode s kojima žive i koji su im komšije.”

I ova reakcija je, nažalost, prošla ispod radara. Nisko i prenisko u entitetu u kojem se slave ratni zločinci, isti oni koji su ništili Ziju, Zijinu porodicu i ostale romske familje iz Podrinja, ali ne samo njih. I ko će sad razmišljati o Romima u društvu potpune pravoslavne indoktrinacije, društvu koje jeste malo “ukralo” đurđevdanskih romskih običaja, koje jeste malo zaboravilo na genocid počinjen nad Romima u Drugom svjetskom ratu i zločine u ovom posljednjem?

Ko će sad razmišljati o Romima, koji su (opet) retorikom prvog čovjeka RS-a vraćeni u položaj ispod ljudskog, u položaj pogrdnog epiteta, neživog talona prljavosti i zapuštenosti? I to sve bez osude, na sramotu ljudi koji se srame za sve njih. Jer, Rom je mjerna jedinica za ljudski ološ i potcjenjivanje čovjeka po Miloradu Dodiku i ostatku Narodne skupštine RS-a. Ništa više od toga.

Pablo Picasso, Yul Brynner, Michael Caine…

Šta je sa vrijeđanjem Roma, pita li se bilo ko? No, objektivno, uz ovakav politički “establišment” (kako ova riječ nema smisla), biti Rom je superiorna ljudskost. Kamo sreće da se entitet koji se odaziva na ime Republika Srpska zove “republika ciganska”, po narodu čiji su pripadnici najmanje okrvavili ruke u posljednjem klanju, a koji su ubjedljivo najviše segregirani, šikanirani, vrijeđani i marginalizovani.

I zna li, na kraju krajeva, Dodik šta je zajedničko antifašisti Pablu Pikasu, Julu Brineru, onome što je u Neretvi digao most u vazduh, dok je Pikaso poklonio svima nam i svijetu poster za istoimeni film? Zna li šta sa njima dijeli oskarovac Majkl Kejn? Ili ne zna, ili nije imao priliku da sazna. Jer da zna kako su to ljudi romskog porijekla, da zna kako se tim ljudima svijet divio, ne bi rekao to što je rekao u samo jednom sramnom šou-nastupu za Rome. Ili, možda, poznajući Dodika, uprkos i u inat svemu, opet bi nekažnjeno i bezobzirno uvrijedio 80.000 pripadnika jednog naroda u ovoj našoj nesrećnoj zemlji.

Izvinjenje? Ko da se izvini prezrenim i ugroženim u entitetu koji ne priznaje genocid i nije se izvinio za bestijalno ubijanje nesrba?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera