Donja Saksonija želi arapski i turski u vrtićima

Ulrich Kober, ekspert iz Fondacije Bertelsmann, smatra da bi jedini obavezni jezici u svim njemačkim školama trebali biti njemački i engleski (Getty Images)

Vladajuće stranke u Donjoj Saksoniji žele da turski, arapski i farsi jezik postanu maturski predmeti u školama, a također zahtijevaju da se osnuju dvojezični vrtići.

Ideja crveno-zelene koalicije u toj njemačkoj saveznoj državi izazvala je oštru reakciju opozicije, stranaka CDU i FPD, koje za nju ne žele ni čuti.

SPD i Zeleni (crveno-zelena koalicija) smatraju da bi stavljanje tih jezika, kao i italijanskog, ruskog i poljskog, na listu maturskih predmeta doprinijelo boljoj integraciji mladih ljudi s migrantskim porijeklom u njemački sistem. U nekim drugim njemačkim saveznim državama, kao u Hamburgu, ta ideja već je postala stvarnost.

Također, tvrde da djeca migrantskog porijekla trebaju već u vrtićima početi učiti jezike zemalja svog porijekla. 

CDU i FPD, s druge strane, smatraju da to nije potrebno, te da bi samo izazvalo kontraefekt.

‘Novi strani jezici’

Za Ulricha Kobera, direktora programa za integraciju i obrazovanje Fondacije Bertelsmann, ideja crveno-zelene koalicije dobra je jer bi, po njegovom mišljenju, podizanje vrijednosti “novih stranih jezika” samo donijelo dobre stvari njemačkom obrazovnom sistemu.

“Za djecu bi to imalo smisla jer bi im otvorilo nove šanse. Ali, ne mislim da ti jezici moraju biti obavezni u školama, nego da se oni mogu izabrati u sklopu obrazovnog programa”, kaže Kober za Al Jazeeru Balkans.

Prema njegovim riječima, jedini obavezni jezici u svim njemačkim školama trebali bi biti njemački i engleski: njemački, navodi, zato što je jezik te zemlje, a engleski zato što je novi globalni komunikacijski jezik, kao latinski u srednjem vijeku – “lingua franca”.

“Kad govorimo o ruskom i poljskom, ta dva jezika već su u nekim njemačkim školama nastavni predmeti, koje djeca mogu izabrati ako žele. To je već slučaj i s turskim jezikom, ali u manjem broju škola”, ističe.

Kober, ipak, kaže da postoje poteškoće u realizaciji ideje crveno-zelene koalicije što se tiče škola.

“Škole mogu samo ponuditi nastavu na tim jezicima i na tom nivou ako imaju nastavno osoblje koje je dovoljno obrazovano. To je potrebno da kvalitet nastave bude dobar. To je pogotovo u ovom trenutku teško ostvariti s arapskim i farsijem.”

Mnogi eksperti smatraju da bi forsiranjem tih jezika u Njemačkoj moglo nastati paralelno društvo, ali Kober se ne slaže.

“Ako se ti predmeti uvedu, kao neobavezni, onda se uopće ne radi o tome da bi neko mogao posumnjati u centralnu ulogu njemačkog i engleskog u ovoj zemlji. Takva paralelna društva uopće nisu jezički fenomen, nego prije svega kulturološki, ako takvo nešto uopće i postoji. Netoleranciju ili ponižavanje možete izraziti na svim jezicima.”

U vezi s prijedlogom da djeca migrantskog porijekla trebaju već u vrtićima početi učiti jezike zemalja svog porijekla Kober smatra da se djeci, ipak, kada su tako mala, u vrtićima mora pomoći da nauče njemački jezik.

“Da u njemačkim vrtićima uče i druge jezike može biti i od prednosti, ali nema naučnog dokaza za to da učenje jezika iz zemlje porijekla može doprinijeti tome da djeca bolje nauče neki drugi strani jezik. S tog aspekta nije obaveza država da osiguraju dvojezičnost, nego to može biti samo dodatak”, smatra Kober.

Problemi u poslovnom životu

Predsjednik Udruženja njemačkih učitelja Josef Kraus kaže da je u toj zemlji, prije svega, za obrazovni uspjeh važno poznavanje njemačkog jezika.

“Ako djeca već u školi imaju problema pri čitanju, razumijevanju ili pisanju, onda su problemi u poslovnom životu zagarantirani. Danas vam, ako ne znate engleski, francuski ili španski, mnoga vrata ostaju zatvorena”, misli Kraus.

Dodaje da jezici roditelja djece migrantskog porijekla ne smiju u vrtićima ili na početku školovanja biti prepreka za poznavanje njemačkog jezika.

“Prije nego što se dvojezične obrazovne strukture uspostave, o bilo kojem jeziku da je riječ, mora se zaposliti kvalitetan kadar koji odlično poznaje jezik i ima dobre pedagoške sposobnosti. S druge strane, poznavanje gramatike maternjeg jezika svakako može pomoći da se bolje razumiju i nauče gramatike drugih jezika i proširi vokabular”, tvrdi on.

Mehmet Ince, student prava na Goetheovom univerzitetu u Frankfurtu, smatra da ti jezici u svakom slučaju ne smiju biti uvedeni kao obavezni.

“Kad bi se ti jezici uveli kao obaveza, onda bi se migrantska djeca povukla i ne bi željela učiti njemački jezik. I u Turskoj morate naučiti tamošnji jezik i ne možete tek tako birati. Mislim da je to u vrtićima još gore jer djeca ionako kući pričaju turski ili, kao u mom slučaju, kurdski”, tvrdi Ince.

Dobro i za njemačku djecu

Ministirca kulture Donje Saksonije Frauke Heiligenstadt (SPD) ranije je rekla da bi jače integriranje tih jezika u obrazovni sistem Njemačke bilo dobro za sve jer bi i njemačka djeca time profitirala.

“Njemačka djeca također mogu učiti te jezike, to bi bilo dobro i za njih”, smatra Heiligenstadt.

Glasnogovornik Zelenih za škole Heiner Scholing rekao je da učenje jezika nije završeno polaskom u školu.

“Njemački jezik i jezik nečijeg porijekla uopće nisu konkurencija”, tvrdi Scholing.

Al Jazeera je kontaktirala i s predsjednikom privatnog univerziteta Kuehne Logistics u Hamburgu, koji je ranije rekao da arapski jezik u školama treba biti obaveza, kao što je i njemački, ali on nije želio dati izjavu.

On je u svojoj kolumni za Zeit naveo da bi time Njemačka pokazala da je višejezično društvo. Smatra da bi time bio omogućen i pristup arapskom svijetu.

Izvor: Al Jazeera