Dosje Panama: SAD ključan za čišćenje poreskog nereda

Piše: Harun Cero

Njemačkog ekonomistu Clemensa Fuesta, koji je 2011. godine napisao knjigu “Tax Evasion and Tax Avoidance in Developing Countries: The Role of International Profit Shifting“, a koja se bavi velikim poreznim prevarama, otkriće Dosjea Panama nije začudilo, ali jeste broj tzv. offshore kompanija koje su navedene u dokumentima.

Tobias Hentze sa Instituta za njemačku privredu u Koelnu objašnjava da će Sjedinjene Američke Države imati glavnu ulogu u “čišćenju nereda“ koji je napravljen velikim poreznim prevarama na Panami. Tvrdi da ta zemlja može natjerati Panamu da promijeni svoje porezne zakone.

Panama je već odavno poznata kao “raj za porezne utaje“, a ekonomski analitičar Fuest tvrdi da nije ni slutio da je toliko firmi koje su tamo registrovane korišteno za pranje novca i ilegalne aktivnosti.

“Nije to jedini ‘porezni raj’, ali isto tako postoji mogućnost da tamo ima i ljudi i firmi koji su legalno radili, a njih je ovaj skandal najviše pogodio. Postoje i drugi razlozi zašto bi neko investirao u Panami. Neko se možda boji da bi mogao biti pokraden ili jednostavno, na legalan način, želi sakriti svoj identitet“, istakao je stručnjak.

Bermude, Kajmanski otoci i Panama

Na upit da li je tačan objavljeni podatak da osam posto svih privatnih bogatstava leži u poreznim rajevima, on je kazao da to nisu provjerene informacije.

“Tu statistiku je napravio Gabriel Zucman i mislim da je ona ozbiljna, ali na nju se ne možemo osloniti jer se to može teško izračunati“, tvrdi on.

Analitičar Hentze objašnjava da osnivanje offshore firmi u principu nije ilegalno, ali da se uvijek postavlja pitanje zbog čega se one osnivaju.

“Pod offshore firmama podrazumijevamo one koje se osnivaju u zemljama koje se nalaze na “marginama svijeta“, sa manjkom transparentnosti i nedovoljne kontrole. U većini slučajeva ni ne zna se ko su krajnji vlasnici tih firmi“, tvrdi Hentze.

Ističe da osnivanje takvih firmi nije karakteristika samo zemalja u Latinskoj Americi, već da one postoje i u Evropi.

“Nekoliko institucija u svijetu vodi crne liste na kojim se nalaze tzv. ‘porezne oaze’. Bermude, Kajmanski otoci i Panama su zemlje koje su možda i najveće ‘porezne oaze’. Ali i u Evropi imamo zemlje kao Švicarska, Luksemburg, Irska ili Holandija, gdje možete izbjeći velike poreze. Te zemlje se također mogu navesti kao ‘porezne oaze'“, kaže Hentze.

Smatra, ipak, da je situacija u Latinskoj Americi gora i da je Evropa, koliko-toliko, uspjela da se izbori sa “poreznim oazama“.

Međunarodni projekti, ističe Hentze, kao što su Base Erosion and Profit Shifting (BEPS) ili razmjena informacija između zemalja EU-a, dobra su osnova za nastavak borbe protiv velikih poreznih prevara.

Problem je, tvrdi analitičar, što su dio takvih procesa samo zemlje OECD-a, G20 ili EU-a.

“Veliki broj malih zemalja se ne drži međunarodnih pravilnika. Ali ako je Evropa uspjela Švicarsku, koja nije dio Unije, da natjera da se drži međunarodnih projekata koji se tiču poreza, onda se to može uraditi svugdje u svijetu. Mora se izvršiti politički pritisak na zemlje kao Panama“, mišljenja je Hentze.

Miranda Patrucić, istražiteljka iz Projekta za izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji (OCCRP), tvrdi, za razliku od Hentzea, da borba protiv poreznih prevara nije gotova ni u Evropi.

Ljudi koji se predstavljaju kao vlasnici

“Dosje Panama nije prvi slučaj gdje su na površinu izašle velike porezne prevare. Poznata je istraga Offshore Leaks. Tu je otkriveno hiljade imena onih koji su koristili ‘porezne oaze’. U zemljama kao što su Kipar i Holandija se može napraviti firma, a da vlasnik ne mora biti poznat. Porez na profit u tim zemljama iznosi nula posto, dok primjerice u BiH on iznosi oko 10 posto“, ističe Patrucić.

Za razliku od nekih zemalja u Evropi, kaže ona, u zemljama regije se mora dostaviti sva potrebna dokumentacija da bi se otvorila firma i onda se tek vlasnik upiše u registar.

Ključna je, tvrdi ona, pozicija tzv. register agenta, jer oni u svakoj zemlji moraju znati imena stvarnih vlasnika firmi.

“To u predmetu Panama, nije bio slučaj. Postoje i pravne firme koje stupaju u kontakt sa tim agentima i one štite interese vlasnika“, objašnjava istražiteljka.

Dodaje da je bilo i slučajeva kada neka osoba da svoje ime na korištenje, a ustvari nije vlasnik offshore firme i nema veze sa njom.

Problem je također, smatra, što se bankovni račun može otvoriti u bilo kojoj zemlji, a to nigdje ne košta više od 500 američkih dolara ili eura.

“Kada ljudi počnu otvarati bankovne račune da bi prali novac, onda novac kruži  i skoro je ne moguće pohvatati šta se događa. Novac ide od banke do banke.“

Tvrdi da se moraju pojačati kontrole u državama koje su okarakterisane kao “porezne oaze“.

“Imate primjer da su velike količine ruskog novca oprane u Latviji jer nisu vršene kontrole. Jedna od ideja koju smatram dobrom za borbu protiv offshore industrije je da se u svim zemljama svijeta donese zakon o stvarnim vlasnicima firmi, ‘beneficial owners’, a ne samo o neposrednim“, zaključila je Patrucić.

Prijatelji Vladimira Putina

Planetarna istraga počela je nakon curenja miliona dokumenata koji otkrivaju da su svjetski bogataši, državnici, Svjetska nogometna federacija (FIFA), 140 istaknutih političara, skrivali novac u poreznim oazama preko advokatske kompanije Mossack Fonseca koja objavu dokumenata “Panama Papers” (Dosje Panama) naziva “zločinom” i “napadom na Panamu”.

Istraga u kojoj sudjeluje novinarski konzorcij od 100 dnevnih listova odnosi se na period od gotovo 40 godina, od 1977. sve do decembra 2015. te  pokazuje da su neke kompanije registrirane u poreznim oazama korištene za pranje sumnjiva novca, trgovinu oružjem i drogama te za utaju poreza.

Političari su najavili borbu protiv globalne offshore industrije.

Mossack Fonseca je, sudeći prema dokumentima, otvorila više od 200.000 offshore firmi u poreznim oazama, a među njima se navodno nalazi veliki broj čiji su vlasnici prijatelji ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Izvor: Al Jazeera