Dozvolite siromašnima da definiraju svoju budućnost
Piše: Olav Kjorven
New York – Više od milijarde nas živi bez mnogo osnovnih stvari za život koje ostalih šest milijardi uzima kao dato. U najmanje razvijenim zemljama, sukobi, katastrofe i opća ljudska nesigurnost nameću strukturalna ograničenja na napore za kretanje iz krize u redukciju rizika i iz rasta u kontinuirani razvoj.
Iako je 28 zemalja promijenilo status niskog dohotka u status srednjeg dohotka, sa Ganom i Zambijom među najnovijim zemljama srednjeg dohotka (MIC), procjenjuje se da još 800 miliona ljudi živi u zemljama niskog dohotka, dok dvije trećine siromašnih u svijetu sada žive u zemljama srednjeg dohotka (UNDP, IPC-IG).
Više miliona ljudi su se u posljednjih deset godina izdigli iz siromaštva, uključujući 26 miliona Brazilaca koji su iz siromaštva izašli između 2004. i 2009. Stopa napretka ka Milenijumskim razvojnim ciljevima (MDGs) se poboljšala u brojnim zemljama u razvoju, pa su tako među 20 najboljih izvršitelja 13 njih najmanje razvijene zemlje, od kojih su mnoge iz podsaharske Afrike. Sedamdeset dvije zemlje ubrzale su stopu napretka u borbi sa ekstremnim siromaštvom i gladi. Usporavanje je bilo primjetno na okolišnoj održivosti.
Značajan i održiv napredak zahtijevat će brže i veće napore. Osim kritičnih pitanja “karbonskih tragova”, “niskougljičnog razvoja”, “zelene ekonomije” i ekonomije za spašavanja planete, moramo ponovo privući pažnju na stalne izazove za osiguravanje rasta i razvoja za i sa siromašnim i ranjivim. U svojim brojnim oblicima – energetsko siromaštvo, nedostatak pristupa vodi i sanitaciji, pothranjenost ili nesiguran pristup hrani te nedostatak pristupa obrazovanju i zdravstvu – skala i opseg globalnog siromaštva dovode u pitanje trenutnu razvojnu politiku i praksu.
Socijalna uključenost
Neprekidno opadanje količine i kvaliteta prirodnih bogatstava i funkcija ekosistema vjerovatno će povećati mogućnost sukoba oko prirodnih resursa, naročito vode. Prema UNDP-ovom Uredu za sprečavanje kriza i oporavak, do 2008. godine 35 zemalja su ušle u fazu koja se može označiti kao “postkonfliktna”. Trošak sukoba je ogroman i, prema nekim procjenama, poklapa se ili čak nadmašuje vrijednost Zvanične pomoći za razvoj (ODA) primljene u posljednjih 20 do 30 godina u istim zemljama.
Kao doprinos dijalogu oko Rio+20, UN-ove konferencije o održivom razvoju planirane za sljedeću godinu, te aktuelnoj diskusiji o agendi MDG-a nakon 2015, UNDP-ov Centar za međunarodne politike o inkluzivnom rastu (IPC-IG) sa sjedištem u Brasiliji objavljuje specijalno izdanje magazina Poverty in Focus, (Siromaštvo u fokusu), povezujući budući razvoj sa održivosti, a posebno socijalnom održivosti. Poruka ove publikacije je ta “da rast da bi bio inkluzivan, mora biti kontinuiran i održiv, a da bi bio kontinuiran i održiv, također, mora biti pravičan.” Rast, spol, siromaštvo i okoliš ne mogu se više tretirati kao slabo povezane komponente razvoja. Prepoznavanje njihove međuovisnosti je u središtu poboljšanog i kontinuiranog razvoja za sve.
Neprekidno opadanje količine i kvaliteta prirodnih bogatstava i funkcija ekosistema vjerovatno će povećati mogućnost sukoba oko prirodnih resursa, naročito vode.
S obzirom na visoka očekivanja od sastanak Rio+20, podsjetimo da će “socijalna održivost” biti izgrađena na temeljima produktivne i socijalne uključenosti. Prečesto, fokus je uveliko bio na produktivnoj inkluziji, sa ograničenim naporom da se ukaže na strukturalne faktore koji uzrokuju i održavaju isključenje i marginalizaciju, bilo da su u vezi sa spolom, političkim procesima, imovinskim pravima za siromašne itd.
“Softverske” komponente razvoja uključuju potrebu da se jednaka pažnja posveti procesu i rezultatu. Uključivi razvoj će trebati da poboljša “socijalne tehnologije”, poput političkih inovacija i prave angažiranosti, praveći jasan okvir za snažnu, reprezentativnu državu i komplementarne uloge civilnog društva i privatnog sektora u definiranju i ostvarivanju socijalno održivog razvoja.
Doba političkih trzavica
Socijalno održiv pristup je onaj u kojem politički napori ne bježe od brojnih međuovisnih višestrukih dinamika, procesa i situacija koji utiču na ranjivost i predisponiraju siromašne i ranjive na štetu od šoka i promjena. Osim toga, fokus na “kontinuirani” razvoj, kao i na održivi razvoj, potvrđuje da je za mnoge zemlje postojeći uspjeh razvoja krhak i lako se može preokrenuti. Primjer za to su kritični izazovi sa kojima se zbog dugotrajnih suša, raseljavanja, sukoba i siromaštva suočavaju zemlje Roga Afrike.
Rast, pravičnost i održivost su međusobno kompatibilni, ako se naporima da dovoljno vremena i sredstava, ako se brzo reagira na skrivene strukturalne uzroke i podstiče snažno učešće siromašnih, omogućavajući im da definiraju svoju budućnost. Ono što slijedi razjašnjava složenost inkluzivnosti kao razvojnog ishoda i ističe hrabru akciju na i u blizini Globanog juga. Naše je doba doba političkih trzavica, globalnih ekonomskih promjena, surovih klimatskih promjena i istrajnog siromaštva. Pouzdane i katalitičke strategije su sada potrebne više nego ikad.
Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.