Dragan Čović – medijator koji se u sve miješa

Dragan Čović je ukazao da će on učiniti sve da SBB ostane u koaliciji, bar do 2018. godine (AP)

Piše: Mladen Mirosavljević

Da li neko u Bosni i Hercegovini može zamisliti scenu, kako se, naprimjer, po Baščaršiji prijateljski šetaju Bakir Izetbegović i Milorad Dodik, tražeći gdje će pojesti ćevape i proćaskati u prijateljskom razgovoru. Ili, kako to isto rade Izetbegović i Dragan Čović u Mostaru. Ali, prije neki dan u sred Banje Luke je viđena naizgled sasvim normalna i uobičajena scena, kako se član Predsjedništva Bosne i Hercegovine kojeg biraju Hrvati prijateljski šeta sa predsjednikombh. entiteta Republika Srpska Miloradom Dodikom tražeći mjesto gdje će popiti kafu, na kraju odabravši ono najprometnije. Da nije bilo tog prijateljskog ćakulanja uz kaficu u centru grada prepunom šetača, niko ne bi ni primijetio da je Čović bio u Banja Luci. Ovako je bar, onako uzgred, zabilježena ta šetnja i ispijanje kafe.

Zašto gotovo pa niko nije obratio ozbiljniju pažnju na ovaj susret, koji je, po svojoj neformalnosti, neuobičajen za naše političare, ali ni po svemu ostalom nije beznačajan? Vjerovatno zato što se javnosti ionako u medijima plasira uglavnom ono što je svima vidljivo, dok suština svih procesa i onošto je presudno i ključno ostaje daleko iza scene. Zato je svima u Banjoj Luci, pa i medijima, bilo normalno da vide Dodika i Čovića kako prijateljski ispijaju kafu i ćaskaju, jer je već godinama opštepoznato da ih, osim poslovno dobrih veza, veže i prijateljski odnos, pa ma šta to značilo.

Čović, koji je do Dodika u Palatu predsjednika Republike došao bez pratnje, i Dodik su se, kako je saopšteno, oko najvažnijih pitanja brzo dogovorili, što je takođe neuobičajeno u Bosni i Hercegovini, pogotovo u posljednje vrijeme i pogotovo kada se razgovori odvijaju na relaciji predstavnici entiteta i oni na nivou države, a ostatak vremena proveli su šetajući. Recimo, ovakva je informacija, uključujući i šetnju i kaficu, nezamisliva kada je u pitanju član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda Mladen Ivanić, sa kojim Dodik ne bi sjeo ni na zvaničan razgovor, sem kada mora, a kamoli da zajedno popiju vodu. Šteta što ovakvu idilu ignorišu hrvatski mediji kao odličan primjer kako Hrvati i Srbi mogu da se vole u jednoj državi, a mrze u drugoj. “Čović predstavlja jednu od rijetkih političkih figura koje drže do riječi i dogovora. Prošao je veliku golgotu. Šikaniran je zbog svojih političkih stavova. Čović je moj politički partner i saradnik dugi niz godina. Naše partnerstvo je čvrsto, bez negativnih iskustava”, rekao je Dodik nedavno.

Kome da se žali Komarica

To partnerstvo je toliko jako i puno razumijevanja da stranke u Bosni i Hercegovini sa hrvatskim predznakom nikada nisu bile nezadovoljne izborom i radom bilo kojeg potpredsjednika Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda, pa ni Emilom Vlajkijem, za kojeg se tek tada saznalo da se izjašnjava kao Hrvat. S druge strane, banjalučki biskup Franjo Komarica nije izbjegao ni jednu priliku da ukaže na nezadovoljavajući povratak Hrvata u Republiku Srpsku i njihov položaj. Ostatak dana, prilikom posjete Banjoj Luci Čović je iskoristio da posjeti i banjalučkog biskupa. Sa Komaricom je pričao o položaju Hrvata i katolika u Republici Srpskoj. Čović kaže da su Hrvati gotovo nestali sa čak 80 odsto teritorije Bosne i Hercegovine. Komarica traži više podrške vlasti za pitanje hrvatskih povratnika.

“Nemaju ni političke podrške, nemaju ni pravne, a najvažnije materijalne podrške da obnove svoje kuće, infrastrukturu, da se mogu zapošljavati”, rekao je biskup banjalučki. To je priča koju Komarica priča godinama i na koju se niko ne osvrće. Ali, niko ne odgovara ni na druga pitanja, niti nudi drugačije argumente. Zbog koga se, recimo, u Banjoj Luci nalazi Konzulat Hrvatske, zbog koga je otvoren Katolički školski centar, zbog koga se nalazi Hrvatski kulturni centar, zbog koga se na kioscima mogu kupiti sve hrvatske novine, a građani mogu pratiti sve hrvatske tv programe, zbog koga su  filmovi u bioskopima titlovani samo na hrvatskom jeziku…

Na području Banjalučke biskupije se nalazi toliko grandioznih objekata Katoličke crkve potpuno nesrazmjernih broju sadašnjih vjernika. Za koga? Zašto se ne vraćaju Hrvati na ove prostore? Da li su zaista u težem, ili olakšavajućem, položaju zbog zadovoljavanja nacionalne strukture prilikom zapošljavanja? Na ta pitanja nikada nisu odgovorili ni Čović, ni Dodik, niti su ih ikada pomenuli kao sporna. Šta su onda za njih najvažnija pitanja i zašto ono što problematizuje Komarica ni za jotu ne ugrožava njihovo prijateljstvo i čvrsto, nepotpisano savezništvo? Zašto je Čovićeva podrška Dodiku svo vrijeme čvrsta – i kada je vidljiva, i kada je nevidljiva – niko nije javno pojasnio. Zvanično, dileme nema. Najviše je napetosti, prema Čoviću, među predstavnicima Republike Srpske u Banjoj Luci i Sarajevu, koji ne rade usklađeno. Sve to, kaže, smeta i Bosni i Hercegovini.

“Nažalost, imamo razliličitu razinu vlasti od različitih stranaka kad je u pitanju Republika Srpska, i to čini opromnu prepreku. Ne možemo mi bez vlasti Republike Srpske da pravimo evropski put, ja razumijem razlike političke, ali one ne smiju biti prepreka da mi otvaramo Bosnu i Hercegovinu Europi, i uopće u gospodarskom ekonomskom smislu”, izjavio je Čović, koji je logično objasnio i posjetu Banjoj Luci: “Nema nikakvog preustroja vlasti na bh. nivou, niti gospodin Dodik to ne traži bar godinu dana, i ja vas uvjeravam da je do kraja mandata vlast ovakva kakva jeste, ali mi moramo češće razgovarati da ona funkcionira. I zato sam i htio prošetati sa gospodinom Dodikom da vide da to nije ništa zategnuto i da moramo ići dalje”, rekao je Čović novinarima.

Žal za Radončićem

Čović je principijelan i kada je riječ o još jednom njegovom “prijatelju” i jednom od ključnih političara u Bosni i Hercegovini sa kojim, na žalost, trenutno ne može prošetati, jer se nalazi u pritvoru. I njemu je, nakon što je Fahrudin Radončić uhapšen, Čović dao otvorenu i ličnu, i političku podršku. Svoj stav ponovio je i u Banjoj Luci. Ističući da bez Saveza za bolju bidućnost Bosne i Hercegovine teško da može biti stabilne koalicije, Čović je ukazao da će on učiniti sve da SBB i ostane u koaliciji, bar do 2018. godine. Neophodne reforme za Bosnu i Hercegovinu, kaže, ne mogu se provesti bez adekvatne većine u kojoj je i ta stranka.

I dok Bakir Izetbegović ne može na taj način da komunicira i gradi odnose ni sa Radončićem, a pogotovo ne sa Dodikom, a Dodik to ne može sa Izetbegovićem, a pogotovo ne sa Ivanićem, Čović se pojavljuje kao najuspješniji medijator i ozbiljan političar zainteresovan i za dobre koalicione odnose i za napredak Bosne i Hercegovine na putu ka članstvu u EU. On razumije Radončića i lično, jer je i sam bio procesuiran i, na kraju, oslobođen optužbi;, i Dodika, kojem iznad glave vise ozbiljne prijetnje da takođe bude procesuiran, što mu je očito trenutno najprioritetniji problem koji ima; a sva trojica bi vjerovatno vrhuncem svoje političke karijere smatrala stvaranje čvrste koalicije upravo stranaka kojima su oni na čelu.

Poslovno su se sva trojica takođe uspješno već ostvarila. Za sada te planove mogu poremetiti jedino Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine, potpomognuti centrima moći izvan Bosne i Hercegovine. I niko više.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera