Dragan Vikić: Družite se, ne slušajte političare

Opasada Sarajeva u dvije minute

Prije 24 godine, 2. maja 1992. branioci prijestolnice Bosne i Hercegovine su uspjeli odbiti napad paravojnih srpskih formacija i Jugoslovenske narodne armije (JNA) na Sarajevo te odbraniti Predsjedništvo BiH,

Prema mnogima, 2. maj 1992. godine za Sarajevo, ali i Bosnu i Hercegovinu, njen opstanak i nezavisnost je datum od presudnog značaja.

Takvog je mišljenja i Dragan Vikić, tadašnji komandant specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova BiH, koja je uz pripadnike Teritorijalne odbrane i građane Sarajeva, organizirala odbranu grada.

“Za mene je 2. maj jedan od najbitnijih dana u odbrani Sarajeva i BiH. Padom glavnog grada, pala bi i BiH. Taj dan mnogi smatraju danom ‘D’. Napad paravojnih formacija Srpske demokratske stranke (SDS) sa dobrovoljcima potpomognuti Jugoslovenskom vojskom sa tenkovima, minobacačima i svim artiljerijskim oružjem kojim su raspolagali počeo je u četiri sata ujutro”, rekao je Vikić za Anadoliju.

“Međutim, zaustavili smo ih na Vrbanja mostu, a drugi pravac napada bio je iz pravca bolnice Jagomir. Na taj način su željeli da presjeku grad. Računali su na to da se u tom međuprostoru nalazi kasarna Maršal Tito, koja je bila prebukirana vojskom i rezervistima koji bi im mogli pomoći u izvođenju akcije“, kazao je nekadašnji komandant specijalne jedinice MUP-a.

Odbrana grada

Prema njegovim riječima za uspješnu odbranu od napada veoma važne su bile predradnje koje su obavljane, kako u vojnom, tako i u obavještajnom smislu.

“Početkom aprila, domogli smo se kompletne ratne dokumentacije o paravojnim formacijama SDS-a u svih deset općina u Sarajevu. Uspješno smo sa drugim kolegama iz Službe državne bezbjednosti i policijskim snagama uspjeli taj dio u gradu razoružati i faktički ga ugasiti. Moram reći da je 17. aprila obavljena veoma značajna akcija ulaska u tvornicu Pretis, gdje smo se domogli protivoklopnih sredstava, granata za ZIS top, koje do tada branioci Sarajeva nisu ni posjedovali. Tako je 2. maj imao preduslove da im se žestoko suprotstavimo”, kaže Vikić i dodaje da je jedan detalj bio od presudnog značaja.


Opasada Sarajeva je trajala trajala 1.460 dana [Izvor: Anadolija]

Specijalne jedinice tadašnje JNA uz pomoć brojnih paravojnih srpskih jedinica, 2. maja 1992., u koordiniranoj i dobro osmišljenoj vojnoj akciji pokušali su zauzeti zgradu Predsjedništva BiH u centru Sarajeva. Glavna borba vođena je gotovo 150 metara od zgrade državnog Predsjedništva, na Skenderiji.

Tog dana na aerodromu u Sarajevu, pripadnici tadašnje JNA zarobili su predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića, dok se vraćao sa mirovnih pregovora u Lisabonu. Potom je odvezen u Lukavicu, odakle se telefonom javio u program tadašnje TV Sarajevo. Pregovori o Izetbegovićevom puštanju na slobodu su trajali i narednu noć i dan.

Pušten je u zamjenu za izlazak kolone JNA iz kasarne koja se nalazila u samom gradu.

Istog dana, zapaljena je i potpuno izgorjela zgrada Pošte u centru Sarajeva, u kojoj se nalazila telefonska centrala glavnine telefonskih linija na području sarajevskih općina Centar i Stari Grad. Stanovnici navedenih općina i šire od tog dana pa do kraja rata bili su bez telefonskih linija u svojim domovima. U Sarajevu se tog dana prvi put nakon Drugog svjetskog rata začula sirena koja označava zračnu opasnost.

Međutim, napad srpskih snaga i JNA je osujećen. Zgrada Predsjedništva BiH nije zauzeta, grad nije presječen napola, iako je ostao u opsadi. Napad su osujetile specijalne jedinice MUP-a Republike BiH, kao i pripadnici Teritorijalne odbrane RBiH, Patriotske lige, Zelenih beretki i brojni drugi pripadnici odbrambenih snaga.

No, 2. maja 1992. Sarajevo je potpuno blokirano i onemogućeno je kretanje ljudi i roba na svim ulazima i izlazima iz grada. Tog dana počela je opsada koja je naočigled cijelog svijeta trajala 1.460 dana tokom koje su građani Sarajeva ubijani minobacačkim granatama, snajperskim hicima, protivavionskim naoružanjem…, ali su, isto tako, mučeni prekidima u snabdijevanju vodom, električnom energijom i prirodnim plinom, izgladnjivani… Ipak, upornost da se grad odbrani i želja za preživljavanjem su pobijedili i Sarajevo nikad nije palo u ruke napadačima na BiH.

Izvor: Agencije