Droga u školama Srbije: Lako dostupna i 15-godišnjacima

Testiranje učenika na drogu nije obavezno (EPA)

Samo što su se vlasti u Novom Sadu pohvalile kako su nabavile 25.000 testova za proveru da li đaci koriste narkotike, Srbiju je potresao skandal koji se prvo širio društvenim mrežama, kao svojevrsna promocija korišćenja najrazličitijih vrsta, kako ih stručnjaci zovu, psihoaktivnih supstanci.

Na Instagram-profilu pod nazivom “Droga Srbija” pojavile su se brojne fotografije mladih koji poziraju sa marihuanom i raznim tabletama, neki čak u učionicama ili pored policijskih vozila.

Predstavnici vlasti reagovali su oštrim izjavama. Ministar prosvete Mladen Šarčević je rekao da decu koja to rade treba poslati na lečenje od droge i izbaciti ih iz škole, a njihove roditelje najstrože finansijski kazniti. 

Kazne za roditelje od 40 do 850 eura

Zakonske kazne za roditelje, uvedene prošle godine, ako njihovo dete poseduje ili deli drogu kreću se od 40-ak do 850 evra.

Ministar policije Nebojša Stefanović poručio je da je cilj policije da skloni drogu sa ulica, “daleko od naše dece, iz školskih dvorišta”, te da iskoreni tu “pošast”, pomenuvši i da se radi na identifikovanju administratora naloga “Droga Srbija” i svih koji imaju objavljene fotografije na tom nalogu.

Instagram-profil u međuvremenu je ugašen, istraga je u toku, a ovaj slučaj ponovo je otvorio pitanje koliko je droga prisutna među mladima u Srbiji. Da su vlasti svesne da imaju problem donekle ukazuje podatak da su za učenike završnih razreda osnovnih škola i srednjoškolce u Novom Sadu nedavno nabavljeni testovi kojima je moguće utvrditi da li neko dete koristi narkotike.

Međutim, testiranje učenika nije obavezno. Testove mogu da dobiju samo roditelji koji to žele i nemaju obavezu da o rezultatu izveste školu.

Ipak, u Aktivu direktora novosadskih srednjih škola smatraju da je to dobar potez.

Testovi kao prevencija

“Mislim da je to dobar način prevencije, Novi Sad je prvi krenuo, ali verovatno će tim putem krenuti i ostali gradovi. Vidim zahvalnost roditelja, ali i zaposlenih u školama, što je grad prepoznao način na koji možemo da se borimo protiv narkotika”, kaže za Al Džaziru Stanko Matić, predsednik Aktiva.

Testovi će biti podeljeni roditeljima na roditeljskim sastancima i ta faza je sada, kako kaže, u toku. Po njegovim informacijama, većina roditelja se odlučuje da uzme test. Koliko njih će ga upotrebiti drugo je pitanje. 

Najtraženija i najdostupnija – marihuana

Teško je na osnovu dostupnih podataka steći pravu sliku o tome da li je korišćenje droga među maloletnicima u Srbiji u porastu. Evropsko istraživanje o upotrebi alkohola i drugih droga među mladima (ESPAD), rađeno 2008. u saradnji sa nacionalnim Institutom za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut”, pokazuje da je među učenicima prvih razreda srednjih škola 15 odsto njih probalo neku drogu.

U Nacionalnoj strategiji za sprečavanje zloupotrebe droga navodi se podatak iz istraživanja ESPAD-a iz 2011, prema kojem je osam odsto 16-godišnjaka probalo neku drogu, dok je prema prošlogodišnjem “Batutovom” istraživanju 12,5 odsto učenika prvih razreda srednje škole probalo neku psihoaktivnu supstancu.

Poređenja radi, prema poslednjem istraživanju ESPAD-a iz 2015, u Hrvatskoj je 22,5 odsto 16-godišnjaka probalo neku drogu. Srbija te godine nije učestvovala u istraživanju, kao ni Bosna i Hercegovina.

Gotovo svaki drugi srednjoškolac u Hrvatskoj izjavio je da je marihuana vrlo lako dostupna, a svaki peti da se može nabaviti i u školi, što je drastičan porast u odnosu na 1999, kada je to tvrdio samo jedan odsto ispitanika.

Marihuana je inače droga koja se u poslednje vreme najčešće koristi, a potom slede ekstazi, amfetamini i sintetičke droge, pa kokain. Upotreba heroina je u opadanju, kaže Milan Vlaisavljević, direktor Specijalne bolnice za lečenje bolesti zavisnosti “Vita”.

Milorad Antić, predsednik Foruma srednjih stručnih škola Beograda, skeptičan je. “Testove hoće roditelji, ali deca ih neće. Ne možete ih silom naterati da se testiraju. Neka možda i pristanu, ali mnoga neće i verovatno imaju razlog zašto.”

Setovi za forenzičko otkrivanje narkotika u učionicama podeljeni su pre dve godine i nekim beogradskim školama. Ideja je bila da po završetku časova profesori uzimaju “briseve” sa školskih klupa, kvaka, koji bi trebalo da ukažu na tragove psihoaktivnih supstanci, kao i o kojim je vrstama reč. Međutim, rezultati ove akcije nisu objavljeni, a u mnogim školama testovi nisu ni upotrebljeni. 

To je za Al Džaziru potvrdio i Milan Žegarac, direktor OŠ “Karađorđe” u Beogradu, koja, kaže, još čuva setove dobijene pre dve godine.

Čak i da su ih koristili, verovatno bi se otkrilo ono što su neki već podelili na Instagramu. Droge ima i u školama. U kojem obimu teško je reći. Jedna od mera da se oteža pristup dilerima trebalo je da bude i uvođenje školskih policajaca. Međutim, prema rečima naših sagovornika, ona baš i ne daje rezultate.

‘Školski policajac – plašenje vrane kukuruzom’

“Školski policajac je isto kao da plašite vranu kukuruzom. On sedi u školi i to mu je jedina uloga. Retko se desi da se prošeta po školskom dvorištu. A sve i da šeta, u vreme kad je veliki odmor, pa izađe u dvorište nekoliko stotina đaka, teško da jedan policajac to može da kontroliše”, kaže Antić.

Prema njegovim rečima, veći efekat kontrole postigao bi se uvođenjem kamera, naročito u školskim dvorištima.

Sa druge strane, Nezavisni policijski sindikat Srbije (NPSS) pre nekoliko meseci je upozoravao da videonadzor u školama nije dovoljan da bi se rešio problem porasta broja osnovaca koji po školama diluju drogu.

“Jasno je da kamera ne može da zameni policajca. I brojni direktori škola slažu se sa nama da im je školski policajac neophodan, pa čak i onaj koji pokriva dve škole istovremeno”, naveli su u saopštenju, apelujući na nadležne da se tim problemom ozbiljno pozabave.

Nekoliko meseci posle saopštenja predsednik NPSS Miloš Jelenković za Al Džaziru kaže da se situacija popravila, ali da problem ni dalje nije rešen.

“Policajac koji je angažovan u školi ne radi samo to. On je danas u školi, a sutra u drugom gradu obezbeđuje neke navijače, migrante ili obavlja druge poslove. Dakle on nema kontinuitet da iz dana u dan prati situaciju, upozna okruženje, vidi ko se eventualno vrzma oko škole”, kaže Jelenković.

Dileri koriste maloljetnike za ‘rasturanje’

Osim toga, ni dalje svaka škola nema svog policajca. Kako objašnjava Velimir Lukić, predsednik drugog, Nezavisnog sindikata policije, odluka o angažovanju “školskog policajca” donosi se u dogovoru sa školom na osnovu procene rizika.

“Nekad je procena da je dovoljno da policajac povremeno obilazi dve-tri škole, nekad da bude jedan zadužen za jednu školu, a nekad nema ni potrebe za tim. Recimo, u školama koje su blizu policijskih stanica”, kaže Lukić.

Marihuana se najčešće koristi i najlakše je dostupna srednjoškolcima

Tačka u kojoj se slažu i policija i prosvetni radnici jeste da, i uz primenu svih pomenutih mera obezbeđenja, nije lako otkriti dilere, jer oni sve ređe zalaze u škole, sve češće “operišu” preko maloletnih učenika.

To se poklapa i sa rezultatima istraživanja koja je 2016. godine radila Specijalna bolnica za bolesti zavisnosti “Vita” u Novom Sadu, a koja pokazuju da prvi kontakt sa drogama mladi imaju uglavnom preko nekog poznatog, nekog iz svog okruženja.

“Ako gotovo 60 odsto ispitanih kaže da u svom neposrednom okruženju ima nekog ko konzumira narkotike (u Beogradu 70 odsto), a svaki drugi da je bio direktno ponuđen nekom drogom, dok je svaki četvrti i probao, onda je jasno da je nabavljaju od ljudi koje poznaju, od prijatelja. Predrasuda je da sad tamo neki ‘ljudi u crnom’, dileri, koje dete ne poznaje, nude drogu, pa ih upozoravamo da se njih čuvaju. Najčešće su to drugari iz škole, iz kraja. Čak ne moraju da budu bliski, ali ih mladi ne vide kao rizik”, objašnjava direktor bolnice Milan Vlaisavljević.

Zablude o drogama sve raširenije

Za poplavu fotografija na društvenim mrežama na kojima mladi poziraju sa narkoticima kaže da se delom može objasniti tinejdžerskim godinama “fotomodela”.

“To je period kad je kod njih izražena želja da se nekom dopadnu, da rade stvari koji će neko oceniti kao ‘hrabrost’, a istovremeno postoji strah od odbacivanja ako u nečemu ne učestvuju. Sa druge strane, što se tiče administratora tog profila, rekao bih da je u pitanju velika drskost da se nešto što nije normalno predstavi kao nešto uobičajeno, pa čak i da se od toga stvara trend, odnosno poželjno, ‘in’ ponašanje. To odgovara onima koji se bave prodajom narkotika”, dodaje Vlaisavljević.

“Takvom trendu doprinosi i odnos mladih prema drogama. Zabluda da se droge dele na lake i teške je u porastu. Kao i ona da se droga može uzimati kontrolisano, samo u nekim posebnim prilikama, bez težih posledica. Kad se ova dva stava poklope, onda se distanca prema drogama smanjuje, rizik se relativizuje i lakše se pravi taj pogrešan izbor. Slični su rezultati i u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori”, naglašava Vlaisavljević.

Sagovornici Al Džazire slažu se i u tome da parcijalan pristup u prevenciji i borbi protiv droge ne može da dadne rezultat. Kao neke od mera navode edukaciju roditelja kako bi umeli da prepoznaju signale koji ukazuju da dete koristi neke nedozvoljene supstance, više obaveznih dopunskih aktivnosti u školi kako bi imali organizovanije slobodno vreme i pojačane mere nadzora u školama i oko njih. Svi, međutim, podsećaju da nema zemlje koja je u potpunosti iskorenila taj problem, ali da, za početak, treba raditi na otklanjanju uzroka.

Izvor: Al Jazeera