Država koja to nije

'Nacionalističke parole čule su se na uličnim protestima koje organizuje VMRO-DPMNE', piše autor (EPA)

Uskršnje poruke makedonskih političara bile su ove godine najdalje od temeljnih vrednosti najvećeg praznika i učenja na kojem počiva Crkva. Pomešala se politika i vera, potvrdilo se da je jedina religija političara vlast i, čim je se dograbe, ponašaju se kao bogovi.

Narod je već navikao da političari, koji izvrću sve čega se dotaknu, zloupotrebljavaju veru i religiju. Problem za istinske vernike jest što su “Božji poslanici na zemlji”, poglavari Makedonske pravoslavne crkve (MPC), ove godine masovnije i otvoreno čitali pogrešna jevanđelja, mešajući religiju i politiku.

Lako se u uskršnjim poslanicama nekih članova Sinoda prepoznaju tvrdi partijski stavovi, sve do nacionalističkih parola s uličnih protesta koje organizuje VMRO-DPMNE kako bi sprečila formiranje vlade na čelu sa socijaldemokratima. Najdalje je otišao mitropolit koji je pevao “patriotske” pesme i slikao se s “crnim košuljama” koje zveckaju oružjem.

Sinod MPC-a nije oficijalno reagovao. Oglasio se portparol Crkve, rekavši da “druženje” mitropolita s “crnim košuljama” nije jeres, ali je greh. Mešanje Crkve u politiku, koje je postalo već sasvim otvoreno, nije samo greh već i kršenje Ustava.

Najmanji bi problem bio da samo Crkva krši Ustav. Političarima je to već prešlo u naviku. Sada, u uslovima krize, počeli su i da gaze Ustav upravo oni koji prvi moraju da ga brane i poštuju.

Ustav, to sam ja

Kršenje Ustava – za “tvrdokorne” političare zakoni i postoje da se krše – produbljuje i zapetljava krizu iz koje se ne vidi izlaz. Samovolja političara i bezakonje i jesu glavni razlog što je Makedonija praktično ostala bez legitimnih institucija, pa se s pravom postavlja pitanje može li se i formalno nazvati državom.

Predsednik države Gjorge Ivanov jedina je legalna institucija u Makedoniji koja uporno i grubo krši Ustav umesto da ga brani. Kršenjem Ustava Ivanov je postao jedan od glavnih kočničara i uzročnik zavlačenja i zaoštravanja krize.

Šef države tvrdoglavo odbija da uruči mandat koaliciji koja ima većinu u Sobranju, što je njegova ustavna obaveza. Socijaldemokrati i tri partije Albanaca – DUI, Besa i Alijansa Albanaca – dogovorili su koaliciju od 69 poslanika. Ivanov, kao malo dete koje ljutito krije zvečku, neće formalno da im uruči mandat.

Glavni i jedini razlog za tvrdokornu opstrukciju demokratskog principa da vladu formira većina u parlamentu jest Deklaracija partija Albanaca o proširivanju prava pripadnika ove nacionalnosti. Za Ivanova je to dokument koji ugrožava unitarnost Makedonije, a činjenica da je potpisana u Tirani ključni dokaz o mešanju druge države.

Blokada parlamenta

Makedonija ima predsednika, koji je partijski vojnik, što je isto kao da ga nema. Nema ni zakonodavnu vlast s obzirom na to da Sobranje još nije konstituisano iako je od decembarskih izbora prošlo više od četiri meseca. Konstitutivna sednica, koja je počela 30. decembra lane, tek je na drugoj tački dnevnog reda i ne zna se da li će, kada i kako završiti.

Gruevski nastavlja da glumi premijera. Više od deset godina bio je na toj funkciji. Prešlo mu u naviku.

Poslanici VMRO-DPMNE-a i njihov lider Nikola Gruevski nikako da prihvate da su u opoziciji i organizovano blokiraju rad Sobranja. Formalni povod jest, opet, Deklaracija partija Albanaca, a pravi je razlog da se na svaki način spreči da koalicija socijaldemokrata na čelu sa Zoranom Zaevom formira vladu.

Gruevski i njegovi saradnici prihvatili su Deklaraciju partija Albanaca u pregovorima za koaliciju sa DUI-jem, koji su završeni bez rezultata. Ista Deklaracija sada je krunski argument da se blokira promena vlasti, povod za nacionalističke manipulacije, produbljivanje krize.

Zvuči krajnje apsurdno, ali je istinito da poslanici partije Gruevskog blokiraju izbor predsednika Komisije za izbore i imenovanja, koji je iz njihovih redova. Svi poslanici VMRO-DPMNE-a prijavili su se za diskusiju, sami sebi repliciraju, zloupotrebljavaju govornicu samo da na dnevni red ne dođe izbor nove vlade.

Opstrukcija može da traje unedogled, a blokadu zdušno pomaže i bivši predsednik Sobranja Trajko Veljanovski. Napravio je presedan i rukovodi konstitutivnom sednicom umesto najstarijeg poslanika, što je uobičajena praksa.

Privremena vlada

Zbog blokade Sobranja Makedonija može da ostane i bez organa lokalne samouprave. Propušten je rok za raspisivanje lokalnih izbora, koji su trebali da se održe u maju. Zakon ne dopušta produživanje mandata, pa se traže privremena i zaobilazna rešenja kako se ne bi blokirao život građana u 80-ak opština.

Lokalna uprava visi o koncu, a Vlada je privremena još od januara prošle godine. Tada je Gruevski, na osnovu dogovora iz Pržina, koji više ne pominje, još manje poštuje, bio prinuđen da napusti funkciju premijera. Gruevski nastavlja da glumi premijera. Više od deset godina bio je na toj funkciji. Prešlo mu u naviku.

Vlada nije samo privremena već radi suprotno Ustavu. Na izborima u decembru privremeni premijer Emil Dimitrijev, kao i ministri za spoljne poslove, zdravstvo i kulturu izabrani su za poslanike. Njihov mandat je verifikovan, ali nisu podneli ostavke, na šta su obavezni prema Ustavu. Glume ministre čekajući kako će završiti kriza.

Sumoran je pregled institucija vlasti od kojih je samo jedna legitimna, ali ne i legalna. Izbor Ivanova za predsednika osporili su socijaldemokrati i DUI, koji sada od njega traže mandat. Ostale institucije su blokirane, privremene ili s mandatom koji je istekao.

Može se, s pravom, postaviti pitanje da li se Makedonija, formalno gledano, uopšte može nazvati državom, tim više što je poštivanje Ustava postalo izuzetak, njegovo kršenje svakodnevna praksa, što povratno utiče na spiralu krize, koja se čini beskonačnom. Demokratiju niko ne pominje, čak ni usput, kao formalni dekor.

Strategija krize

Nema političke partije i lidera koji ne snose odgovornost za situaciju u kojoj se našla Makedonija. Teško je odgovornost svesti samo na jednu stranu, ali je činjenica da su VMRO-DPMNE i Nikola Gruevski, koji su više od decenije bili na vlasti, doveli Makedoniju u krizu, a sada su glavni generatori njenog produbljivanja.

Gruevski i njegovi najbliži saradnici u vrhu partije tvrdoglavo i uporno odbijaju da se suoče sa činjenicom da su u opoziciji i ne dopuštaju da se formira nova vlada. Jasno se vidi masovna i slojevita strategija koju su izgradili kako bi sprečili smenu vlasti.

Prva brana jest predsednik države Ivanov, koji, kao priležan partijski poslušnik, odbija da uruči mandat. Sledeća brana jest Sobranje. Pretvoreno je u bunker, na čelu s Veljanovskim, koji diriguje masovnom opstrukcijom kako bi se blokirao izbor vlade. Najmanje je važno što je Makedonija bez zakonodavne vlasti, u pravnom vakuumu.

Treća strateška tačka jesu protesti naroda, koji je Gruevski pozvao na ulice. Organizatori traže vanredne izbore, brane unitarnu Makedoniju, a protesti vrve od nacionalističkih tenzija i pogrdnih parola protiv Albanaca. Ulica preti da će nasilno, upadom u Sobranje, sprečiti formiranje vlade. Organizuju se paravojne družine, preti se nasiljem i oružjem.

Krizu primitivno zapliću tvrdoglavi balkanski političari, samoproglašeni lideri i vođe.

Gruevski i njegovi najbliži saradnici izlaz vide isključivo u novim parlamentarnim izborima. Uvereni su da samo tako mogu da se vrate na vlast, izbegnu istrage za kriminal i korupciju. Zaziru i od toga da će promena vlasti do kraja otkriti njihovu samovolju i nesposobnost kojima su državu doveli u krizu, prezadužili je do bankrota.

Smišljeno su, ali i očajnički, posegnuli i za nacionalizmom, prete da destabilizuju državu samo da se vrate na vlast. Važna je samo vlast, ne i država, koja je bez legalnih institucija i koja nakon uličnog nacionalizma, koji se bliži histeriji, neće biti ista. Ni za Gruevskog, čak i ako se kojim slučajem vrati na vlast.

Zagonetna misija

Makedonija je gotovo u totalnoj blokadi, koja se uporno naziva političkom krizom iako je mnogo više od toga. Pozicije su dijametralno suprotne, nema ni naznaka za kompromis. VMRO-DPMNE kategorično insistira na izborima. Koalicija socijaldemokrata i partijâ Albanaca insistira na brzom formiranju vlade, u čemu imaju nepodeljenu međunarodnu podršku. Jedino Moskva podržava Gruevskog.

“Demokratija, Ustav, Evropa” kratka je i jasna poruka koju je švedski diplomat Karl Bilt u utorak u Skoplju uputio političarima koji uporno zapetljavaju krizu u Makedoniji. Namenjena je, pre svega, onima koji gaženjem Ustava i kršenjem demokratske parlamentarne prakse smišljeno blokiraju izlaze iz krize.

Gospodari krize tvrdoglavo se oglušuju o apele i preporuke međunarodne zajednice.

Delegacija eksperata uticajnog Evropskog saveta za spoljne poslove doputovala je u Skoplje nakon neuspešnih misija Donalda Tuska, Federike Mogerini i Johanesa Hana, koji nisu uspeli da promene tvrdokorne stavove Gruevskog i njegove partije.

Upravo se zbog toga s rezervom gleda na misiju delegacije Evropskog saveta. Njeni članovi na osnovu susreta s liderima četiri najuticajnije partije treba da procene razmere krize u Makedoniji i organima EU-a predlože mere za njeno prevazilaženje.

Zagonetna poseta eksperata, ipak, ohrabruje imajući u vidu da EU, i pored neuspeha misija visokih funkcionera, ne odustaje od traženja rešenja za krizu. Ima naznaka da je akcija koordinirana s obziroma na to da je neposredno nakon posete delegacije Evropskog saveta Stejt Department oficijalnim saopštenjem pozvao političare u Makedoniji da poštuju Ustav i zakone i doprinesu formiranju vlade.

Skeptici ukazuju da eksperti Evropskog saveta, ma koliko bili iskusni i vični, teško mogu naći rešenja za krizu koju primitivno zapliću tvrdoglavi balkanski političari, samoproglašeni lideri i vođe. Jedna od mera na koju se tipuje, a odavno se najavljuje, jest uvođenje pojedinačnih sankcija za političare koji blokiraju demokratsko rešenje krize.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera