Državljanin SAD-a deportovan šesti put

Vlada SAD-a deportuje određene ljude kao ilegalne imigrante, uprkos čvrstim dokazima da je riječ o američkim državljanima.

Reporter Al Jazeere Adam Raney je prošle sedmice razgovarao sa muškarcem koji je u zatvoru u Arizoni čekao deportaciju.

Prije nekoliko dana deportovan je u Meksiko. Naš reporter se opet susreo s njim, ovog puta na drugoj strani granice.

Od kada je deportovan u Meksiko, Esteban Tiznado-Reyna je na oprezu. Plaši se bandi koje kidnapuju ljude i korumpiranih policajaca.

„Prijetili su da će me odvesti u zatvor”, kaže on.

Depresivan i bez novca

Dodaje da im je platio deset dolara da ga ostave na miru. Besciljno luta ulicama gradića Nogalesa. Bez prijatelja i porodice i s malo novca u džepu, ne zna kuda bi krenuo. Sa 40 godina prisiljen je da krene ispočetka.

„Zaista sam u depresiji zbog toga što sam se našao u ovakvoj situaciji”, kaže Esteban.

Deportovan je šesti put, iako tvrdi da je američki državljanin.

Godine 2008. je uvjerio Federalni krivični sud da ima pravo na boravak u Sjedinjenim Američkim Državama.

Međutim, sudija zadužen za slučajeve imigranata kasnije je presudio da nije državljanin SAD-a i da je, zbog krivičnog dosjea, koji uključuje nasilje u porodici, posjedovanje droge i pljačku, Estebanova deportacija prioritet.

Jedan je od dva miliona osoba deportovanih od kada je predsjednik Obama došao na vlast.

Teresa Leal, koja se bori za prava imigranata, smatra da Vlada SAD-a ima jasnu strategiju kako se riješiti ljudi poput Estebana.

„Pokušavaju im otežati život kako bi se na kraju slomili i rekli: ‘Ne mogu više ovako živjeti”, kaže ona.

Sanja povratak u SAD

Čini se da ta strategija donosi rezultate. Esteban se prvi put pita koliko mu je pametno vratiti se u SAD, jer zna da će vjerovatno opet završiti u zatvoru.

Deportovane osobe vlasti svakodnevno ostavljaju u ovom pograničnom gradiću.

U Nogalesu migranti po cijeli dan dolaze u specijalne centre u potrazi za osnovnim stvarima – tuširanjem, telefonom ili obrokom.

“Međutim, osim tih osnovnih usluga niko im ne pruža mnogo podrške dok pokušavaju početi život ispočetka”, javlja Raney.

I Estebanu je potrebna pomoć. Ekipu Al Jazeere moli da mu posude telefon kako bi nazvao sestru u SAD-u. Ona kaže da će mu preko banke poslati 100 dolara – dovoljno za kratko putovanje do obale, jer je čuo da u priobalnom području ima više posla nego u pustinji.

„Volio bih se vratiti, ali ne želim služiti kaznu. Ne želim više biti u zatvoru”, kaže Esteban.

Dodaje kako i dalje sanja da će jednog dana dobiti dozvolu da se vrati kući, ali da je svjestan da se taj san vjerovatno nikad neće ostvariti.

Izvor: Al Jazeera