Državljanin SAD-a deportovan šesti put
Vlada SAD-a deportuje određene ljude kao ilegalne imigrante, uprkos čvrstim dokazima da je riječ o američkim državljanima.
Reporter Al Jazeere Adam Raney je prošle sedmice razgovarao sa muškarcem koji je u zatvoru u Arizoni čekao deportaciju.
Prije nekoliko dana deportovan je u Meksiko. Naš reporter se opet susreo s njim, ovog puta na drugoj strani granice.
Od kada je deportovan u Meksiko, Esteban Tiznado-Reyna je na oprezu. Plaši se bandi koje kidnapuju ljude i korumpiranih policajaca.
„Prijetili su da će me odvesti u zatvor”, kaže on.
Depresivan i bez novca
Dodaje da im je platio deset dolara da ga ostave na miru. Besciljno luta ulicama gradića Nogalesa. Bez prijatelja i porodice i s malo novca u džepu, ne zna kuda bi krenuo. Sa 40 godina prisiljen je da krene ispočetka.
„Zaista sam u depresiji zbog toga što sam se našao u ovakvoj situaciji”, kaže Esteban.
Deportovan je šesti put, iako tvrdi da je američki državljanin.
Godine 2008. je uvjerio Federalni krivični sud da ima pravo na boravak u Sjedinjenim Američkim Državama.
Međutim, sudija zadužen za slučajeve imigranata kasnije je presudio da nije državljanin SAD-a i da je, zbog krivičnog dosjea, koji uključuje nasilje u porodici, posjedovanje droge i pljačku, Estebanova deportacija prioritet.
Jedan je od dva miliona osoba deportovanih od kada je predsjednik Obama došao na vlast.
Teresa Leal, koja se bori za prava imigranata, smatra da Vlada SAD-a ima jasnu strategiju kako se riješiti ljudi poput Estebana.
„Pokušavaju im otežati život kako bi se na kraju slomili i rekli: ‘Ne mogu više ovako živjeti”, kaže ona.
Sanja povratak u SAD
Čini se da ta strategija donosi rezultate. Esteban se prvi put pita koliko mu je pametno vratiti se u SAD, jer zna da će vjerovatno opet završiti u zatvoru.
Deportovane osobe vlasti svakodnevno ostavljaju u ovom pograničnom gradiću.
U Nogalesu migranti po cijeli dan dolaze u specijalne centre u potrazi za osnovnim stvarima – tuširanjem, telefonom ili obrokom.
“Međutim, osim tih osnovnih usluga niko im ne pruža mnogo podrške dok pokušavaju početi život ispočetka”, javlja Raney.
I Estebanu je potrebna pomoć. Ekipu Al Jazeere moli da mu posude telefon kako bi nazvao sestru u SAD-u. Ona kaže da će mu preko banke poslati 100 dolara – dovoljno za kratko putovanje do obale, jer je čuo da u priobalnom području ima više posla nego u pustinji.
„Volio bih se vratiti, ali ne želim služiti kaznu. Ne želim više biti u zatvoru”, kaže Esteban.
Dodaje kako i dalje sanja da će jednog dana dobiti dozvolu da se vrati kući, ali da je svjestan da se taj san vjerovatno nikad neće ostvariti.
Izvor: Al Jazeera