Dualno obrazovanje – riba za jedan dan?

Uvođenje dualnog sistema obrazovanja mnogi vide kao povratak na već viđeno (Slavko Midžor / Pixsell)

Piše: Velimir Ilić

U vreme socijalizma zanatlije su sticale diplome u tzv. školama učenika u privredi, koje su zvali ŠUP, a vršnjaci gimnazijalci su im, po toj skraćenici, smislili posprdan nadimak. Onda je, na zalasku tog socijalističkog sistema obrazovanja, promovisana takozvana Šuvarova reforma (po hrvatskom političaru Stipi Šuvaru, čiji je pokušaj da reformiše školstvo trajao desetak godina, počev od 1977, kad su srednjoškolci svakog polugodišta bili obavezni da po jednu radnu nedelju provedu na praksi u fabrikama i vode radni dnevnik, a dobijali su i ocene za praksu).

Danas i generacije dece i unuka tadašnjih đaka, koju god školu ili fakultet da su završili, imaju priliku da budu deo jednog novog eksperimenta i(li) strategije uvođenja tzv. dualnog sistema obrazovanja, što mnogi vide kao povratak na već viđeno – nekadašnje socijalističke škole učenika u privredi. Da li će se, kad i kako jedni drugima rugati do kraja decenije kao generacije njihovih očeva i dedova?

Najavljujući nedavno kako će Srbija, po ugledu na tehničko-tehnološki razvijene zemlje poput Nemačke, Austrije i Švajcarske, uvesti dualno obrazovanje, premijer Aleksandar Vučić objasnio je kako će to učenicima i studentima omogućiti da “iz klupa izađu spremni za tržište rada”, a Srbiji pomoći da se “približi modernom svetu”.

“Ako ih iz škola budemo na vreme slali da nauče posao, imaćemo obrazovanu i motivisanu radnu snagu”, rekao je premijer Srbije, a za naredne dve godine najavio “promene zakonodavstva i mnogo toga još”.

Veća usklađenost sa privredom

Ministar prosvete Srđan Verbić narednih dana je tercirao premijeru, nadovezujući se objašnjenjem da će Ministarstvo na čijem je čelu “raditi na razvoju dualnog sistema obrazovanja”, objašnjavajući da to podrazumeva veću usklađenost sa privredom i više prakse za učenike u preduzećima koja će ih kasnije zaposliti. Verbić tvrdi da je reč “o veoma skupom ulaganju u obrazovanje, ali je to dugoročna investicija”.

Zanat nekad i sad

“Mislim da je ovo potpuno anahrono tehnološkim potrebama koje danas postoje u obrazovnim sistemima i na tržištu rada. Jer, šta je danas zanat? Pre 20 godina smo, recimo, u jednoj beogradskoj ulici imali 30 automehaničarskih radionica, jednu do druge, a masjstori su sa vrata znali da procene šta vašem automobilu nije u redu. Danas takvo zanatstvo skoro da ne postoji, jer nema dijagnostike kvara na automobilu ako nemate kompjuter”, objašnjava Srbijanka Turajlić.

Istovremeno sugerišuće da treba razmišljati unapred – kako će tek tehnologija napredovati u narednih 10-20 godina u odnosu na sadašnju.

“Zato očekujemo da će velike kompanije prepoznati šansu i priključiti nam se”, rekao je Verbić, najavljujući promenu upisne politike u skladu sa budućim potrebama tržišta rada i u skladu sa Strategijom razvoja obrazovanja do 2020. godine.

U Ministarstvu prosvete naglašavaju da je “dualni sistem obrazovanja proizišao iz potrebe da se obrazovni sistem što više prilagodi privredi” i da je značajne rezultate već dao u Nemačkoj, Austriji i Švedskoj. Vlastiti sistem tog obrazovanja razvile su i države poput Malezije, Singapura i Indonezije, ne slepo kopirajući od Evrope, već ga prilagođavajući, i u tome su ostvarili čak i veće rezultate, tvrde u Ministarstvu prosvete, istovremeno svesni činjenice da, zbog prirode obrazovnog sistema, nije moguće primeniti već razvijena rešenja bez neophodnog prilagođavanja našim prilikama.

A to prilagođavanje na ovim prostorima mora uzeti u obzir ne samo domaći sistem privrede, koja se već godinama manje-više prilagođava putevima i stranputicama tranzicije, nego mentalitet i radne navike, a nadasve neophodnu promenu zakonske regulative.

“U procesu razvoja dualnog sistema obrazovanja Srbija sarađuje sa Nemačkom organizacijom za tehničku saradnju, Austrijom (Kulturkontakt) i od nedavno sa Švajcarskom (Swiss contact). Ove zemlje su još pre mnogo godina uvele dualni sistem i kod njih on odlično funkcioniše, a kroz saradnju sa Ministarstvom uvodi se jedan po jedan novi profil i nova odeljenja u Srbiji”, objašnjavaju u Ministarstvu prosvete.

To je ministarstvo formiralo radnu grupu, u kojoj su i predstavnici Ministarstva privrede, Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, Nacionalne službe za zapošljavanje, Privredne komore i GIZ-a, a posao im je da do juna završe studiju po kojoj bi dualno obrazovanje moglo biti uvedeno 2016/17. godine.

U međuvremenu se eksperimentalno razvijaju novi trogodišnji profili – industrijski mehaničar, bravar, zavarivač i limar i električar – u saradnji sa nekoliko kompanija, a u sedam škola u Srbiji se primenjuje dualni sistem za bravare-zavarivače i električare, i to u Subotici, Novom Sadu, Obrenovcu, Mladenovcu, Lazarevcu, Kragujevcu i Kraljevu.

Elementi obrazovanja iz Njemačke

Direktor kraljevačke Mašinsko tehničke škole “14. oktobar” Zoran Andrijanić kaže da se u eksperimentalnoj fazi preuzimaju samo elementi dualnog obrazovanja u Nemačkoj.

“To nije bukvalno prepisan sistem, već samo oni elementi primenjivi u našem obrazovnom sistemu. U Nemačkoj učenik dobije potvrdu da ga primaju na posao, pa se upisuje u školu i tamo je odgovornost škole i kompanije podeljena – škola je odgovorna za teoriju, a kompanija za praksu. Kod nas je drugačiji sitem upisa, gde se kompanija uključuje tokom školovanja kroz praksu, a odgovornost dele i kompanija i škola”, objašnjava Andrijanić i kaže da sistem “ima dosta sličnosti sa nekadašnjim ŠUP-om”.

Evropa – za i protiv

Mnogi poslovi danas zahtevaju kvalifikacije koje se nalaze između srednjoškolske mature i univerzitetskog obrazovanja, između ostalog i u branši informacionih tehnologija.

Istovremeno, podaci govore da u evropskim državama danas ima oko četiri miliona slobodnih radnih mesta koja bi mogli popuniti upravo kadrovi iz tzv. sistema dualnog obrazovanja.

Međutim, stručnjaci upozoravaju i da “jedna petina mladih zaostaje i nema perspektive za budućnost”, jer im sposobnosti, obrazovanje i znanje nisu povezani sa potrebama tržišta.

Iako Nemačka ima dugu tradiciju dualnog obrazovanja, koja omogućava kompanijama da zaposle radnike koje školuju, Brisel je upozorio da stvari nisu baš tako jednostavne.

U Evropskoj komisiji su pre dve godine priznali da je nemoguće harmonizovati takav sistem.

“Ako pogledamo učinak i iskustva sa dualnim obrazovanjem u Nemačkoj ili Austriji, uočićemo da je nemoguće stvariti dualni sistem za samo nekoliko godina, jer za to nije dovoljno imati spremnost i odlučnost preuzeti troškove takvog sistema, već je potrebno razviti prihvatanje takvog sistema i na društvenom i kulturnom polju”, smatra Jan Truszczynski, direktor u EK za obrazovanje i kulturu.

Đaci na kraju prve godine imaju dvonedeljnu praktičnu blok nastavu u kompaniji gde dobijaju mentora, da bi u drugom razredu imali po dva dana praktične nastave nedeljno, a u trećoj godini tri dana. Kraljevačka škola na ovom projektu radi sa tri lokalne kompanije, a direktor tvrdi da će svi đaci na kraju školovanja dobiti posao.

“Verifikaciona komisija GIZ-a nam je za sada dala ocenu vrlo dobar – četvorku. Stvarni efekti videće se tek kroz dve godine, kad izađe prva generacija bravara-zavarivača”, kaže direktor Andrijanić.

Kraljevački Radijator inženjering jedna je od četiri lokalne kompanija sa kojim je povezana MTŠ “14. oktobar”, a zadovoljni su i principom obrazovanja, i načinom saradnje.

“Nije to ono Šuvarovo obrazovanje, ovo je vraćanje na principe starijeg sistema školovanja zanatlija – ŠUP. Po mom mišljenju, to je mnogo pametnije i praktičnije, jer su deca izlazila iz škola bez radnog iskustva. Sad je prednost što praksu obavljaju u preduzećima, na konkretnim poslovima, i kad dođu u pogon vrlo brzo se vidi ko vredi i ko hoće da radi, pa će tako lakše dobiti i posao”, kaže mašinski inženjer Radijator inženjeringa Radovan Sinđelić, koji je uključen u ovaj eksperimetalni posao.

Od prihvatanja do otvorene kritike

Tako govore ljudi iz prakse, slična iskustva imaju i u Subotici, ali mišljenja o dualnom obrazovanju su, ipak, podeljena – od prihvatanja i podrške ili suzdržanosti, do otvorene kritike.

“Dualni model, ako strogo gledamo, odvaja opšteobrazovne od stručnih škola, nakon kojih skoro da ne postoji način za nastavak školovanja, već samo za zapošljavanje, koje je kod nas slabo”, kaže profesor Ivan Ivić, jedan od autora Strategije razvoja obrazovanja u Srbiji do 2020. godine, ne krijući bojazan da bi dosledna primena dualnog modela u Srbiji čak dodatno podstakla nezaposlenost.

“Oko 75 odsto onih koji upisuju srednje škole ide u u stručne škole. Ako bismo primenili dosledno ovaj model i usmerili ih ka zapošljavanju, onda bi još više bilo nezaposlenih”, ocenio je Ivić.

Za razliku od Ivića, Srbijanka Turajlić, penzionisana profesorka Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu i pomoćnica ministra prosvete Srbije u vladi Zorana Đinđića od 2001. godine, mnogo je oštrija.

“Ponuđeno takozvano dualno obrazovanje krši ključni princip ravnopravnosti, jer uskraćuje deci pravo na jednakost i ravnopravnost u izboru obrazovanja. Iz nekadašnjeg sistema, u kojem je svako dete iz poslednjeg sela u Srbiji moglo da se školuje – od prvog razreda do fakulteta, sad pokušavaju da naprave sistem školovanja u kome će mnoga deca a priori biti osuđena na zanat”, kaže Turajlić.

Ona tvrdi da je pozivanje prosvetnih vlasti u Srbiji na dualno obrazovanje u Nemačkoj i Švajcarskoj “neumesno”, jer su Nemci i Švajcarci osmislili taj sistem da uposle klasu koja bi radila “prljave poslove”, uglavnom decu gastarbajtera.

Čista populistička mera

Po njenom mišljenju, “bolje bi bilo kopirati nemačke principe studiranja uz rad”, na fakultetima, kao vid tercijarnog obrazovanja, ili se ugledati obrazovni sistem u skandinavskim zemljama ili Francuskoj.

“Mislim da je u današnje vreme kriminal ne naučiti decu kako da uče i osvajaju znanje, omogućiti im i dati šansu da sa tim stečenim znanjem prave svoju karijeru. Upravo zato ne možete osuditi decu sa 14 godina da im nudite prvenstveno zanat – pri čemu ni jednog časa ne želim da potcenim zanatlije, naprotiv”, kaže Srbijanka Turajlić, naglašavajući kako je “očekivala da će bar pedagozi biti mnogo glasniji” u kritici  budućeg obrazovnog sistema.

Ona tvrdi da je najavljivanje sistema dualnog obrazovanja “populistički princip, koji će jednokratno i na kraći period doprineti rešavanju problema nezaposlenosti”, ali se postavlja pitanje šta za 10 godina, kad tehnološki i informatički sitemi dodatno napreduju.

“Ovo je čista populistička mera, nadasve kratkoročna. Pitanje je – šta posle, kad tehnološki napredak prevaziđe sistem koji se sad propoveda, kad novootvorena radna mesta budu zahtevala široko obrazovanje? Podsetila bih na staru kinesku poslovicu – daj čoveku ribu i nahranio si ga za jedan dan, ali – nauči ga da peca i nahranio si ga za ceo život. E, ovo dualno obrazovanje je riba za jedan dan”, kaže Srbijanka Turajlić.

Izvor: Al Jazeera