Dule Vujošević, ljubitelj knjige na užarenoj bh. klupi

Vujošević je bio selektor reprezentacije Srbije i Crne Gore 2003. te reprezentacije Crne Gore 2011. godine (EPA)

Kad krenem objašnjavati administrativne strane europske košarke, čini mi se da tome nikad neće biti kraja, da sam nekakav profesor latinskog na zamjeni u srednjoj školi, svjestan da nikoga ne zanima ono što ću na satu predavati – pa ni mene samog – i da će mi učenici po klupama čitati novine, dopisivati se smartphoneima, gledati kroz prozor, gađati se papirićima, uglavnom, raditi bilo što osim obraćanja pozornosti na “terra est stella” – što sam netom napisao na školsku ploču. No, mora se…

U vječitoj potrazi za novim i zanimljivijim formatima nacionalnih natjecanja, a ujedno pokušavajući dati do znanja kako je institucija koja nekog vraga radi i o nečemu razmišlja težeći unapređenju košarke, Fiba je uspostavila novi sustav kvalifikacija, primjenjiv od predstojećeg ljeta. Prvo nas čekaju kvalifikacije za Svjetski kup (nekadašnje Svjetsko prvenstvo) 2019. godine.

Podsjećanja radi, Fiba je “pobjegla” od Svjetskog prvenstva u nogometu, pa će košarka biti igrana 2019. godine, ljeto nakon nogometa, i pet godina nakon prethodnog košarkaškog Svjetskog kupa. Iduće ljeto, ono 2018, neće biti velikih košarkaških natjecanja za muškarce.

Pripreme za Eurobasket

‘Ajmo dalje… Trinaest nacionalnih selekcija koje se nisu uspjele plasirati na Eurobasket 2017. igrat će pretkvalifikacije, a među tih 13 nalazi se i reprezentacija Bosne i Hercegovine. To će biti igrano u kolovozu – onaj vrhunac ljeta kad se svi ovdje planiraju brčkati u Jadranu. Osim Agrokorovih djelatnika, oni – siroti – još nisu isplanirali godišnje odmore…

Spomenuti Eurobasket, usput, počinje posljednjeg dana kolovoza. Za razliku od prethodnog sustava, taj Eurobasket neće biti izlučno natjecanje za Svjetski kup i sve 24 reprezentacije s Eurobasketa – zajedno s osam reprezentacija koje će biti najbolje u pretkvalifikacijama – ući će u prvi krug kvalifikacija za Svjetski kup, a termini utakmica jesu studeni 2017. te veljača i lipanj 2018. godine.

Po tri prvoplasirana iz osam grupa s po četiri selekcije idu u drugi krug kvalifikacija, gdje će igrati 24 reprezentacije, u četiri skupine po šest. Termini su rujan i studeni 2018. i veljača 2019. godine. Po tri najbolja – dakle, 12 europskih reprezentacija – ide na Svjetski kup 2019. Ovo je bilo teško i pisati, mogu si misliti kako je bilo teško pročitati i shvatiti.

Prema terminima se vidi koje će utakmice moći igrati i igrači koji dolaze iz NBA lige – lipanj 2018. uvjetno i rujan 2019. godine sigurno.

Smisao cijele ove komplicirane promjene u ionako prekrcanom košarkaškom kalendaru vidim jedino u tome što bi time najbolje kontinentalne košarkaške reprezentacije nešto igrale kroz sezonu i ne bi se okupljale samo iz ljeta u ljeto, čime bi domicilna publika imala priliku vidjeti ih na djelu. No, što je to nacionalna selekcija ostaje kao predmet opsežne diskusije – kakve su to košarkaške reprezentacije bez NBA igrača i s još uvijek neriješenim pitanjem kalendara između Fibe i Uleba? A što ako se Euroliga bude igrala u terminima kvalifikacija? No, ostavimo to za kasnije.

Težak put bh. reprezentacije

Za košarkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine u kolovozu počinje dug i težak put koji će – eventualno – završiti na Svjetskom kupu 2019. i upravo je za tu akciju angažiran novi izbornik – Dušan Vujošević. Njegov prethodnik Damir Mulaomerović nije uspio proći na Eurobasket 2017 – imao je peh što je naletio na “majčicu” Rusiju u kvalifikacijama i zato će Bosna i Hercegovina s Vujoševićem na klupi morati igrati pretkvalifikacijsku rundu sa Slovačkom, Švedskom i Armenijom i mora biti među dva najbolja da bi prošla dalje.

Najveći uspjeh samostalne bh. košarke jest osvajanje zlata na Kadetskom prvenstvu Europe 2015. godine i time sam – mislim – sve rekao. Od 13 mogućnosti seniorska reprezentacija Bosne i Hercegovine devet se puta plasirala na eurobaskete, ali samo je jednom prošla u četvrtfinale, i to davne 1993. godine.

Na Svjetsko prvenstvo, odnosno Svjetski kup nikad nije prošla i nije među 56 reprezentacija koje su igrale na svjetskoj košarkaškoj smotri, među ostalim, i zato što reprezentacija Bosna i Hercegovine u stvarnosti nikad nije bila reprezentacija Bosne i Hercegovine – bila je to bošnjačka reprezentacija, povremeno popunjavana igračima drugih etničkih pripadnosti koji su imali dovoljno hrabrosti, pa i naturaliziranim Amerikancima u nedostatku boljih rješenja. Eto, takvog se posla primio Dule Vujošević.

Unatoč svemu, Dule se bh. javnosti obratio otvorenim emotivnim pismom, kojim je želio – pretpostavljam – uspostaviti određeni odnos s ljubiteljima košarke i sredinom u cijelosti, a na što mu je na jednoj od društvenih mreža cinično odgovorio mladi gospodin Igor Dodik, sin predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, generalni menadžer najboljeg bh. kluba Igokee i dopredsjednik regionalne lige: “Dobro došao u Zonu sumraka”…

Najluđe u toj priči jest to što se Dule usred Zagreba, prije jednog od gostovanja Partizana u Draženovoj dvorani, pred mojim očima, onako poštenski tri puta izljubio s “tatom” Dodikom, prethodno nonšalantno prešavši dvoranu pred punim, poprilično napaljenim, tribinama.

Trener i čovjek

Dušana Vujoševića znam jako dugo – blizu smo godinama iako je on trener, a ja sam bio igrač. Silno cijenim i Duleta trenera i Duleta čovjeka. Rano se opredijelio za trenerski posao i dugo je na sceni. Jednom je kazao da se “vjenčao s košarkom”, ali s njim se doista moglo razgovarati o svemu – ma koliko je silno volio, košarka mu nikad nije bila sve.

Mislim, što kazati za čovjeka koji sakuplja knjige, ali ih ne stigne pročitati. “Sakupljam ih u nadi da ću ih jednom stići pročitati”, kazao mi je. I ja sam mu jednom poklonio knjigu, taman je u Hrvatskoj bilo izdano Čudo u Poskokovoj Dragi Ante Tomića i bio sam siguran da je nema, pa sam iskoristio jedan od njegovih dolazaka u Zagreb da mu pomognem popuniti kolekciju. Kolege treneri često ga nazivaju “trenerom filozofom”.

Vujošević je trenutno trener francuskog Limogesa, radio je u Italiji, Španjolskoj, kratko je bio i u CSKA-u, bio je na klupi Budućnosti, Radničkog i Zvezde, ali je najpamtljiviji njegov rad u Partizanu. Nije stvar (ni) u tome što je s Partizanom došao do euroligaškog Final Foura 1988. i 2010. godine, stvar je u igračima koje je radom u Partizanu odgojio, razvio i poslao u bijeli svijet da zarade silan novac. U beogradskom zoološkom vrtu svojevremeno je bio dobio svoj trg, između zebri i lavova, ali je tabla s natpisom u međuvremenu netragom nestala.

Vujošević je bio izbornik reprezentacije (državne zajednice) Srbije i Crne Gore 2003. godine, bio je i izbornik reprezentacije Crne Gore 2011. godine i siguran sam da je Bosnu i Hercegovinu došao voditi otvorena srca, s najboljim namjerama i željom da uloži sve svoje znanje i iskustvo. Onakva politikantska “dobrodošlica” kakvu mu je uputio mladi Dodik stvarno je besmislena i bespotrebna. Usporedite, uostalom, CV-je; bilo kakav dodatni komentar rečenog i učinjenog suvišan je.

Izvor: Al Jazeera