Dulkowski o maršu u Poljskoj: Više nije sramota biti nacionalista i fašista

Vlada je tražila od nacionalista da ne koriste simboliku drugu od nacionalne Poljske (EPA)

Na ulicama Varšave traje Marš za nezavisnost, koji treba da slavi 100. godišnjicu nezavisnosti Poljske.

Manifestacija, koju je, inače, godinama unazad organizuju nacionalističke organizacije, poput Svepoljske omladine i Nacionalnog radikalnog kampa, upisala se u skoriju istoriju Poljske kao promocija fašizma i nacionalizma.

Ove godine, nakon brojnih kontroverzi, prvo ju je zabranila gradonačelnica Varšave Hana Gronkjevič-Valc, pa je sud naložio da se zabrana ukine. Onda je Vlada Poljske stupila u pregovore sa organizatorima prošle godine najavljenog Marša za nezavisnost i odredila da svi zajedno marširaju 11. novembra kako bi proslavili nezavisnost Poljske pod “belo-crvenim” bojama.

U maršu učestvuju predstavnici vlasti, predsednik Andžej Duda, premijer Mateuš Moravjecki, predsednik vladajuće stranke Jaroslav Kačinjski, ministar odbrane Mariuš Blaščak i šef policije Joahim Bruđinjski.

Vlada je tražila od nacionalista da ne koriste simboliku drugačiju od nacionalnih simbola Poljske. No, to se nije desilo.

Nakon zvaničnog defilea i parade vojske krenuo je marš desničarskih organizacija. Među njima se vide zastave i simboli italijanske Forza Nuove, Nacionalnog radikalnog kampa, te drugi neonacistički poput “crnog sunca” i drugih.

Čuju se uzvici “Samo katolička Poljska” ili pozivi na linč liberalne televizije TVN.

Konrad Dulkovski, dugogodišnji novinar, a danas predsednik Centra za monitoring rasističkih i ksenofobičnih ponašanja iz Varšave, prati desničarske i fašističke organizacije u Poljskoj.

  • Marš za nezavisnost u Varšavi organizuje se godinama unazad. Poslednjih dana vođene su brojne debate sme li da se organizuje ili ne sme. Kakva je to manifestacija, podržava li je poljska vlada?

– Manifestaciju organizuju poljski nacionalisti, Nacionalni radikalni kamp (ONR). Prethodnih godina neretko smo čuli nacionalističke, antisemitske i rasističke parole. Robert Vinicki, aktivist ONR-a, bio je jedan iz redova desničara koji su hteli da prekinu sa antisemitskim parolama. On je u tome video način da uđe u politiku. I tako inače radi ONR: kad ima mogućnost da dobije malo vlasti, manje je radikalan, kad mu Zakon i pravda okreću leđa, onda se radikalizuje još više. Primer radikalizacije i deradikalizacije je Robert Bonkjevič – vikao je antisemitske parole (“Skini jarmulku, potpiši zakon”) protiv predsednika Dude, a sad maršira sa njima.

  • Prošle godine na marš su dolazili nacionalisti iz Srbije. Na maršu usred Varšave viđeni je transparent “Kosovo je Srbija” i drugi. Miša Vacić, srpski nacionalista, hvalio se da ima odlične kontakte sa Varšavom. Jeste li primetili njega i njemu slične osobe?

– Nisu toliko ni bitni ni vidljivi, ali te njihove ideje baš lako prolaze i kruže bez ikakvog konteksta. Primera radi, muzička grupa Obled (u prevodu Ludilo, op. a.) peva pesme koje veličaju Ratka Mladića, a ljudi iz ovih sredina rado prate te koncerte. Ideja je: “Ratko Mladić je ubijao muslimane, to je dobro”.

  • Odakle nacionalistima u Poljskoj odbojnost prema muslimanima?

– Poljska je homogena zemlja, neki strah od “drugog” uvek je postojao, ali nekad je bila sramota da budeš nacionalista, fašista ili rasista, a sada više nije. Sada neki pokušavaju da ovo forsiraju kao deo patriotizma. Igrom slučaja za žrtve toga su izabrani muslimani, pod izgovorom borbe protiv islamizacije. U Poljskoj postoji ta tradicija u vezi sa opsadom Beča 1683, da je Poljska branila Evropu od islama. Problem je u tome što mnogi nacionalisti misle da se Sobjeski tada borio protiv radikalnog islama, neki čak misle da je postojao ISIL. To je postalo jače tokom migrantske krize jer su tada političari Zakona i pravde svojim ponašanjem i rečima nekako odobrili taj trend.

  • Kakvi su danas ti nacionalisti u Poljskoj?

– Oni su sasvim drugačiji nego pre deset godina. Radikalci i fašisti nisu više samo ćelavi momci sa tetovažama i bez zuba. Danas su to ljudi koji dobro izgledaju, dobro se oblače i neretko imaju dobre poslove. Oni su moderni. Dovoljno je pogledati njihove PR-ove. Oni angažuju jako dobre grafičare, prerađuju nacističke znakove i ambleme prateći najnovije trendove. Njihova poruka je direktna i jasna.

  • I koja je to poruka? Šta je primamljivo u onome što nude u 21. veku?

– Nude pripadnost grupi i njenu podršku. U tim grupama možemo bez prevelikog napora da steknemo vrednost jer ti si primljen na osnovu rase i porekla. Nešto sa čim se rodiš i što ne možeš da biraš, dakle, u vezi sa čim ne trebaš ni da se trudiš. “Ja sam belac, dobio sam na lutriji.”

  • Koja je snaga tih organizacija danas u Poljskoj?

– Jače su nego pre deset godina. Nekad su ONR ili Svepoljska omladina bile marginalne organizacije, koje nisu imale šanse da uđu na političku scenu, ali teško mi je reći do koje su mere njihove ideje bliske Poljacima. Da li ih ima mnogo? Ne znam tačne brojke, ali, po mom mišljenju, ima ih previše.

Izvor: Al Jazeera