Dvanaestorica žigosanih iz Leicestera pokorila Englesku

Ni najveći navijači i ljubitelji popularnih Lisica nisu mogli predvidjeti takav rasplet Premierlige (EPA)

Piše: Muhamed Bikić

Najzanimljivija fudbalska priča na otoku u posljednje dvije decenije, još od trijumfa Blackburna 1995. godine. Vjerovali ili ne, Leicester je novi prvak Premierlige. Englesku je pokorila ekipa kojoj su uoči sezone prognozirali borbu za opstanak, a te večeri, prve majske sedmice, dva kola prije kraja i teoretski je osigurala naslov prvaka remijem Chelseaja i Tottenhama (2:2) i to u posljednjim trenucima meča u Londonu. Leicester sada ima nedostižnih 77 bodova, sedam više od drugoplasiranog Tottenhama i to je Lisicama prvi naslov u historiji kluba, a davne 1929. su bili drugoplasirani.

Koeficijent na Lisice bio 5.000

Ni najveći navijači i ljubitelji popularnih Lisica nisu mogli predvidjeti ovakav rasplet Premierlige. Primjera radi, koeficijent da će Leicester osvojiti naslov na početku sezone je bio 5.000. Istina, kako se prvenstvo odvijalo, mnogi su počeli da vjeruju da izabranici „vječitog gubitnika“ Claudija Ranierija mogu napraviti najveće iznenađenje ove sezone u svim nacionalnim prvenstvima Starog kontinenta. Igre Leicestera su oduševile cijelu Evropu. Mnogi su zaboravili na svoje engleske miljenike Manchestere, Arsenal, Liverpool, Chelsea… Samo se pričalo o popularnim Lisicama za koje su, kako se sezona bližila kraju, vjerovali da će izdržati i na kraju osvojiti titulu.

Zasigurno, jedan od najvećih optimista i navijača Leicestera, na našim prostorima, bio je sarajevski student Režije na Scenskim umjetnostima Denis Švrakić, sin proslavljenog fudbalera Sarajeva i člana druge šampionske generacije bordo tima (1984/85) Zijada Švrakića. Osim što ih je cijelu sezonu podržavao putem društvenih mreža, prozvao ih je i „dvanaestoricom žigosanih“ i bio je uvjeren da će ove sezone na otoku biti najveći sportski ep koji će se pamtiti za sva vremena. U dušu ih je znao, osjetio… Nevjerovatno i sve su se njegove prognoze na kraju obistinile. Uostalom, ovaj daroviti mladić ne studira slučajno Režiju. Izrežirao je sve u vezi Lisica, savršenije od svake predstave ili filma.

A ko su ta „dvanestorica žigosanih“ koji su ušli u historiju engleskog, ali i evropskog i svjetskog fudbala. Na golu Kasper Schmeichel, sin legendarnog Petera, kojeg smo imali priliku devedesetih godina prošlog stoljeća gledati uživo jer je bio na vratima reprezentacije Danske, koja je bila u kvalifikacionoj grupi sa državama na našim prostorima Balkana. Peter je i sam sa Manchester Unitedom osvajao Premierligu. Suvišno je govoriti o kvaliteti Kaspera i on je najbolji dokaz „kakav otac, takav sin“, odonosno „i nakon Schmeichela – Schmeichel“.

Dalje, kažu da je kapiten ekipe Wes Morgan htio napustiti fudbal kao petnaestogodišnjak, jer je nailazio na salvu odbijenica iz tamošnjih lokalnih klubova. Dakle, proglašen je netalentovanim, niko mu nije predviđao nikakvu karijeru, a on se uspio nekako skrasiti u nekadašnjem velikanu, a danas oronulom niželigašu Nottingham Forestu, koji ga je čak posuđivao i u poluamatersku petu ligu. Danas, tridesetdvogodišnji Morgan podiže šampionski pehar.

Kapitenovog štoperskog partnera Roberta Hutha pamtimo po njegovom nezgrapnom kretanja u dresu Chelseaja, te njegovoj ulozi u najantipatičnijem timu u historiji fudbala, Stoke Cityju, poznatijem po izvođenju auta nego po loptanju. Ko bi rekao da će Huth zajedno sa anonimusom Morganom biti jedan od najboljih, ako ne i najbolji štoperski tandem na otoku?! A prema ostvarenom rezultatu i osvojenom trofeju i jesu.

Idemo dalje… Po bokovima Lisica zanimljiva priča. Desni bek Danny Simpson fudbalsku abecedu je naučio u Manchester Unitedu, no ubrzo je otpisan. Kakva je bila njegova uloga da većina navijača Crvenih vragova donedavno nije ni znala da postoji. Seniorsku karijeru otpočeo je posudbom u redove belgijskog drugoligaša Royala iz Antverpena. U narednih devet godina, poput pravog vagabunda, promijenio je čak sedam klubova bez zapaženije uloge.

S lijeve strane, uspješno je ordinirao austrijski reprezentativac i nekada osrednji bundesligaški igrač Christian Fuchs, koji je prije dolaska u Leicester četiri godine branio boje Schalkea. No, mjesta u ovoj sezoni u ekipi iz Gelsenkirchena nije bilo, ali jeste itekako u engleskom prvaku.

‘Zar Leicester nije ragbi klub?’

Veza. Bez ikakve sumnje N'Golo Kante danas je jedan od najboljih zadnjih veznih igrača na svijetu. Do prije godinu nastupao je u drugoj francuskoj ligi, u ekipi Caena, sa kojom je odmah sezonu poslije izborio ulazak u Ligue 1. Skauti i menadžeri iz najjačih francuskih klubova nisu u njemu prepoznali talenta, te je „za kikiriki“ prešao u redove Lisica. Nakon svega ovoga, Real Madrid priprema astronomsku ponudu za novopečenog reprezentativca Trikolora.

Centralnim diijelom terena zajedno sa Kanteom ordinirao je Danny Drinkwater, koji je poput Simpsona učenik škole Manchester Uniteda. Sudbinu je doživio kao i Simpson. Nakon niza posudbi u drugoligaškim i trećeligaškim timovima, prije četiri godine se skrasio u tada drugoligaškom Leicesteru. Danas je reprezentativac Engleske, za koju je odmah u debiju proglašen igračem utakmice i pored poraza u prijateljskom meču protiv Holandije (1:2).

Bez sumnje, mozak popularnih Lisica je Riyad Mahrez. Odrastao u poznatom pariškom getu Sarcelles u kojem su živjeli imigranti iz Alžira. Sa nepunih petnaest godina je ostao bez oca, a proglašen je fizički preslabašnim za ozbiljan fudbal. Po ličnom priznanju bio je ulični fajter i fudbaler. Sa 19 godina je po prvi put primljen u omladinski pogon lokalnog AAS Sarcellesa, a prvi profesionalni ugovor je potpisao sa četveroligašem Quimperom. Uslijedio je prelazak u redove drugoligaša Le Havrea u kojem je uglavnom nastupao za rezervni tim. Kada je u januaru 2014. godine Mahrez pregovarao sa čelnicima Lisica, Alžirac ih je pitao: “Zar Leicester nije ragbi klub? Ja sam fudbaler…”. Danas je Riyad Mahres zvanično najbolji igrač engleske Premier lige.

Za razliku od većine svojih klupskih kolega, Marc Albrighton je zaigrao premijerligaški fudbal za tim čiju je fudbalsku akademiju pohađao i od malih nogu navijao, sakupivši preko stotinu nastupa. Međutim, Aston Villa ga je posudila Wiganu na svega 28 dana dok mu ugovor ne istekne, uz obrazloženje da on nije ni kalibar za klupe. Kao slobodan igrač je došao u Leicester. Zanimljivo je da je Villa već ispala iz Premiershipa, dok će Albrighton podići pehar prvaka.

Do ove sezone malo poznati japanski internacionalac, Shinji Okazaki, pružao je prosječne partije za osrednje bundesligaške timove, Stuttgart i Mainz, u čijim je redovima mahom imao ulogu rezerviste. U pet sezona u Bundesligi je postigao samo 37 golova na 128 utakmica. Istina ni u redovima Lisica nije postizao često golove, samo pet ove sezone, ali je odigrao važnu ulogu u veznom redu.

I na kraju priče o prvoj postavi još jedan igrač za kojeg nisu predviđali neku zapaženu karijeru. Dvadesetdevetogodišnji Jamie Vardy je seniorsku karijeru započeo u poluamaterskom Stocksbridge Park Steelsu, koji je igrao u sedmom rangu engleskog fudbala. Igrajući poluamaterski fudbal, Vardy je uporedo radio kao medicinski tehničar u lokalnom domu zdravlja, te vikendom u jednoj lokalnoj fabrici. Uslijedio je prelazak u redove petoligaškog Halifax Towna, a zatim i u redove trećeligaša Fleetwood Towna. Danas je premijerligaški rekorder po broju utakmica u kojima je zaredom postizao pogotke. Novopečeni je reprezentativac Engleske i na ljeto ćemo ga gledati u Francuskoj na Euru.

Ostali članovi Lisica koji su ove sezone nastupali u Premiershipu su nekako ostali u drugom planu. No vrijedi ih spomenuti Jeff Schlupp, Joe Dodoo, Yohan Benalouane, Ritchie De Laet, Marcin Wasilewski, Demarai Gray, Gokhan Inler, Daniel Amartey, Nathan Dyer, Andy King, Leonardo Ulloa, Andrej Kramarić.

Prva titula prvaka Claudia Ranieria

Vratimo se na kraju na dvanaestoricu žigosanih, na čijem se čelu nalazi iskusni italijanski stručnjak, Claudio Ranieri. Čovjek koji je vodio neke od najvećih evropskih klubova, no ujedno i čovjek koji nikad nije osvojio titulu prvaka neke zemlje. Najuren je iz Chelseaja iako je udario temelje Abramovičevom timu, godinama je završavao kao viceprvak, a prošle godine je doživio blamažu kao selektor grčke reprezentacije s kojom je završio ubjedljivo zadnji u kvalifikacijama za EURO, doživjevši čak dva poraza od Farskih otoka.

Godinama nazivan luzerom i cirkusantom zbog posebnog načina vođenja konferencija za štampu, ali je napokon stigao trenutak da Ranieri cijelom svijetu dokaže svoj pedigre. Pokorio je kao autsajder englesku Premierligu. I to nije basna koju je dobro izrežirao student Denis Švrakić. Istina je, Lisice su mudro i lukavo nadjačale Vragove, Orlove, Crne mačke, Labudove…

Izvor: Al Jazeera