Egipatska lekcija islamistima

Piše: Mirnes Kovač

Prelazak iz stanja diktature, potom iz tranzicije u stanje stabilne demokratije nije nimalo lahak proces. Nigdje se to nije pokazalo tako slikovito kao u posljednjoj političkoj krizi u Egiptu. Ponajbolji opis trenutne situacije u Egiptu, a i šire u arapskom svijetu, možda je onaj kojeg je zapisao u Bilješkama iz zatvora italijanski politički teoretičar Antonio Gramsci (1891-1937), koji govori o tom momentu interregnuma (međuvlašća), prelaza iz sistema u sistem, kada prošlost kao da u agoniji odumire, a budućnosti se tek rađa ili se treba roditi. “Kriza je upravo u činjenici da stari (režim) odumire, a novi se ne može roditi; u ovom interregnumu mnogi različiti morbidni simptomi se pojavljuju”, zapisao je Gramsci u svojim zatvorskim bilješkama.

U egipatskom slučaju morbidna je činjenica da se predsjednik Muhamed Mursi proteklih dana našao u gotovo identičnoj situaciji u kojoj je početkom 2011. godine bio njegov prethodnik Hosni Mubarak. Potezi koje je načinio nimalo ne idu u prilog ni njemu, ni političkoj opciji ispred koje je izabran, a vijest koja iz Egipta odlazi u svijet  uglavnom je jednolična i uobličena je u gotovo mitsku sliku borbe dva tabora – islamista, koji, dominantna je projekcija, “po svaku cijenu žele diktatorskim metodama uvesti šerijat”, i “hrabrih opozicionara, koji žele sačuvati slobodu i revoluciju”.

U momentu interregnuma (međuvlašća), prelaza iz sistema u sistem, prošlost kao da u agoniji odumire, a budućnosti se tek rađa ili se treba roditi.

Jednu stranu uglavnom čini Koalicija islamskih snaga – snage političkog islama, koje predvodi Stranka slobode i pravde, političko krilo Muslimanskog bratstva, a koja okuplja i konzervativne selefističke grupe i druge umjerene stranke, dok drugu čini Nacionalni front spasa, kojeg čine stranke u rasponu od  tradicionalno liberalnih, socijalističkih, nacionalističkih do onih koje reprezentirju egipatske kršćane, a među njima su i pripadnici najaktivnijih revolucionarnih omladinskih grupa, poput Pokreta “6. april”, te moćni ostaci zbačenog režima. Ono što je pripadnike ove druge grupe okupilo je duboka mržnja prema islamistima, povrh svih prema pokretu Muslimanskog bratstva, a koje je revolucionarnim grupama dalo mnogo razloga da ga preziru (prilično razumijevanje s nekdašnjim SCAF-om, stajanje po strani tokom brutalnosti siguronosnih snaga protiv revolucionara te neka ranija obećanja o kvotama u vlasti, manipulacije oko kandidatura, neispunjena obećanja formiranja vlade nacionalnog jedinstva…).

Zavjerenički sastanak

Trenutna kriza se treba razumijevati u kontekstu ovog oštrog sukoba, koji se već dvije godine fermentira između ovih široko oformljenih koalicija. A sadašnji sukob je isplivao oko Ustvaotvorne skupštine i nacrta novog egipatskog ustava, kojeg su dominantno sačinili islamisti. Kriza se rasplamsala oko predsjedničkog ustavnog dekreta donesenog 22. novembra, kojim je Mursi sebi dao široke ovlasti koje sud ne može preispitivati. Opozicija je to protumačila kao diktatorski potez i izašla na proteste, što su učinile i Mursijeve pristalice, organizirajući proteste podrške. U sukobima je najmanje sedam ljudi poginulo, a stotine su povrijeđene. Pod pritiskom opozicije, Mursi je 8. decembra dekret opozvao, ali nije pristao odgoditi referendum najavljen za subotu, 15. decembra. Opozicioni blok je odgovorio najavom novih protesta, a podjela egipatskog društva se toliko izoštrila da ne samo da su mogući teži neredi, već ovakav razvoj može odvesti u mnogo ozbiljniji građanski sukob.

Iako dominantna slika situacije u Egiptu ne ide nikako naruku Mursiju i islamistima, razlozi za poteze koje je povukao posljednjih dana, a koji se mogu čuti iz tabora islamista, ustvari su pokušaj da se stane ukraj blokadama koje omogućava struktura preostala još iz Mubarakovog sistema. Prema informacijama koje su procurile od ljudi bliskih Mursiju, navodno je predsjednik primio uznemirujuće izvještaje sredinom novembra, i to usred njegovih napora da osigura prekid vatre u Gazi između Izraela i Hamasa. Prema izvještajima objavljenim na nekim web portalima (Al-Taghyeer i Al-Masreyoon), navodno je održan “zavjernički” sastanak u uredu Murtada Mansoura, bogatog advokata i poslovnog čovjeka usko povezanog s bivšim režimom i Mubarakovom porodicom. Također se spominju i druge istaknute ličnosti na tom sastanku, poput neuspjelog predsjedničkog kandidata, naseriste Hamdeina Sabahija, sekulariste Mahmuda Hamze, Tahani Al-Jabali, sutkinje u Visokom sudskom vijeću, sudije Ahmada Al-Zanda, predsjednika Sindikata sudija u Kairu, bliskog prijatelja Mubaraka i zakletog neprijatelja Muslimanskog bratstva. Navodno su se tu našli još neki neimenovani bivši visoki vojni i politički zvaničnici.

Mursijevo obraćanje naciji 6. decembra potkrijepilo je tvrdnje o postojanju zavjere, posebice kada je predsjednik ustvrdio ‘da posjeduje dokaze da se nekoliko uglednih ličnosti sastajalo kujući zavjeru protiv države’.

Izvještaji podastiru navode o razrađenoj zavjeru koja je pripremana protiv Mursija i Muslimanskog bratstva. Sutkinja Al-Jabali je, prema navodima, s drugim učesnicima podijelila informaciju kako će Vrhovno sudsko vijeće raspustiti i gornji dom Parlamenta i Ustavotvornu skupštinu. Također je ustvrdila da sekularne opozicione grupe koje su se povukle iz Ustavotvorne skupštine planiraju eskalirati svoje napade na Mulimansko bratstvo i nacrt ustava, što bi bilo pokriće za raspuštanje Ustavotvorne skupštine i poticanje narodnih nemira protiv vladavine islamista. Mursijevo obraćanje naciji 6. decembra potkrijepilo je tvrdnje o postojanju zavjere, posebice kada je predsjednik ustvrdio “da posjeduje dokaze da se nekoliko uglednih ličnosti sastajalo kujući zavjeru protiv države”. Obećao je da će državni tužilac javnosti uskoro izložiti detalje ove zavjere i podići optužnice.

Ishitreni potezi

Ako se i povjeruje ovim izvještajima, poteze koje je Mursi načinio s ciljem da preduhitri veliku shemu zavjere koja je za cilj imala destabilizirati zemlju i potkopati njene institucije veoma je teško (od)braniti. Navodno se i o ovom široko ovlašćujućem dekretu raspravljano samo u uskom krugu oko Mursija, što potvrđuje i izjava podpredsjednika Mahmoud Mekkija, koji je kazao da je o tome saznao iz medija. Nesumnjivo bi većina političkih stranaka i revolucionarnih grupa pozdravila dijelove dekreta koji je skinuo sa funkcije bivšeg državnog tužioca, imenovanog za vrijeme Mubaraka, a koji nije uspio osigurati niti jednu presudu protiv bilo kojeg člana bivšeg režima ili službenika sigurnosnih agencija za ubistvo više od 1.000 demonstranata tokom ranog perioda revolucije. Prihvatili bi i dvomjesečnu odgodu koja je data Ustavotvornoj skupštini da završi svoj posao unatoč neslaganju među njenim članovima. Ali, ono što je većina odbacila bili su članovi 2 i 6, koji odluke predsjednika štite od bilo kakvog sudskog preispitivanja i daju mu široke ovlasti.

Ustavni dekret predsjednika naišao je na rezigniranost i osude sa svih strana, pa čak i od istaknutih javnih ličnosti bliskih islamistima. A opozicione sekularne stranke, grupe i pojedinci su u Mursijevom činu vidjeli odličnu priliku za osporavanje i njegove vlasti, i općenito vladavine islamista, dok su ostaci bivšeg režima (ar. felul) u ovome vidjeli pravi trenutak za povrat na političku scenu. Famozni predsjednički dekret, a i insistiranje na referendumu o ustavu kojeg su dominantno sastavili islamisti, ove dvije posljednje grupe brzo je ujedinio u Nacionalni front spasa sa zajedničkim interesom u nastojanju da delegitimiziraju islamiste i zbace Mursija i Muslimansko bratstvo sa vlasti.

Opozicione sekularne stranke, grupe i pojedinci su u Mursijevom činu vidjeli odličnu priliku za osporavanje i njegove vlasti, i općenito vladavine islamista.

Da li će se to desiti, da li će referendum o ustavu proći (u što islamisti nimalo ne sumnjaju) ostaje da se vidi. Očigledno je da su islamisti i novoizabrani predsjednik napravili veoma ishitrene poteze, koje mogu skupo platiti. Kriza se neće moći riješiti osim kompromisom i dijalogom. Ukoliko se tenzije prodube, a suprostavljeni tabori nastave sa svojim “zakovanim” agendama, onda dani koji su pred nama donose neizvjesne scenarije: kontrarevoluciju, kojom već prijeti opozicija, i zbacivanje prvog demokratski izabranog predsjednika, ali, možda još i alarmantniji ishod, kojeg u slučaju zbacivanja Mursija najavljuju islamisti: islamsku revoluciju u Egiptu. Narasla podjela i konfuzija mogli bi, u oba scenarija, biti itekaki krvavi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera