Egipatski krijumčari zlostavljali migrante

Estefanos razgovarala sa migrantima iz Eritreje koji su mučeni na Sinaju (Al Jazeera)

Piše: Fatma Naib

Velika količina dokumentacije o kršenju ljudskih prava u Eritreji – neosnovana hapšenja, mučenje zatvorenika, prisilno služenje vojnog roka u užasnim uvjetima – pokazuje zašto je gotovo pet posto stanovnika Eritreje pobjeglo iz te zemlje u posljednjih deset godina. 

Agencija Ujedinjenih naroda za izbjeglice procenjuje da je u protekloj godini najmanje 4.000 Eritrejaca mjesečno napuštalo tu zemlju.

Tokom njihovog putovanja iz Eritreje mnoge izbjeglice su preživjele traumatično zlostavljanje krijumčara koji su ih držali u zatočeništvu i mučili kako bi dobili otkupnine od njihovih porodica.

Human Rights Watch je 2014. godine objavio izvještaj u kojem je zabilježeno da su od 2010. godine egipatski krijumčari na Sinajskom poluotoku silovali, palili i sakatili migrante iz Eritreje.  

Neki su ubijeni nakon plaćanja otkupnine, a drugi podlegli povredama.

Meron Estefanos je švedska novinarka eritrejskog porijekla i aktivistica za ljudska prava. Njena sedmična radijska emisija „Glasovi eritrejskih izbjeglica“ koja se emituje iz Švedske, fokusira se na stradanja eritrejskih izbjeglica, posebno na stotine onih koji su oteti, mučeni i zatvoreni zbog otkupnine u Sudanu i na Sinaju.

Oteti Eritrejci ili članovi njihovih porodica pozivaju u njenu emisiju i ona sluša njihove priče u nastojanju da ih oslobodi.

Al Jazeera je razgovarala sa Estefanos o patnjama izbjeglih Eritrejaca koji su upleteni u opasnu mrežu trgovine ljudima.

  • Al Jazeera: Zašto ste se odlučili pomoći eritrejskim izbjeglicama?

Meron Estefanos: U Švedsku sam došla prije 26 godina. Vratila sam se u Eritreju 2002. i otišla 2004. godine. Bilo mi je lijepo u Švedskoj i ljudi su bili fini prema meni. Nasuprot tome, moji prijatelji iz djetinstva su godinama bili u vojsci. Jedan naš susjed je nestao. Kada sam vidjela šta se dešava ljudima oko mene, shvatila sam da sam ja mogla biti u toj situaciji da nemam švedski pasoš. Kada sam se vratila u Švedsku, shvatila sam da, ako ne mogu pomoći Eritrejcima u Eritreji, možda mogu pomoći Eritrejcima koji ne žive u toj zemlji.

  • Al Jazeera: Kako ste stupili u kontakt sa eritrejskim taocima?

Dobila sam poziv od čovjeka iz Velike Britanije 2010. godine, koji mi je rekao da je njegov brat kidnapovan. Od njega su tražili da plati otkupninu. 

Dao mi je broj i ja sam odlučila nazvati i istražiti je li to istina. Pitala sam bih li mogla emitovati intervju u svojoj emisiji. Iako sam čula za otmice, ovo je bio moj prvi kontakt sa porodicom otetog.


[M. Estefanos/Al Jazeera]

To je bio moj prvi susret sa otmičarima. Dopustili su mi da razgovaram sa taocem.

Mislila sam da će to biti samo jedan poziv. Ali talac je sačuvao moj broj i kružio je od grupe do grupe u različitim kampovima za mučenje, i oni bi me zvali da mi ispričaju svoje priče.

  • Al Jazeera: Kako su imali pristup telefonu?

Telefoni služe kao alat otmičara koji prisiljavaju taoce da pozovu svoje porodice i traže otkupninu za njih čim stignu na Sinaj. Sinajski beduini ih zavežu lancima i daju im telefone. Tjeraju ih da zovu svoje porodice dok ih muče. Na ovaj način oni stavljaju pritisak na porodice da plate otkupninu

  • Provodite kampanju kojom već godinama pokušavate skrenuti pažnju svijeta na ovaj problem. Kako to napreduje?

Kada sam prvi put počela razgovarati sa taocima, obratila sam se svakoj organizaciji za ljudska prava, svakom novinaru, da objave ovaj problem. Četiri godine poslje, Amnesty International i Human Rights Watch su pisali o tome.

  • Al Jazeera: Možete li mi reći o najtežem pozivu koji ste do sada imali?

Nikada neću zaboraviti prvi poziv. On mi je sasvim promijenio život. Slušala sam kako muče 29 ljudi. Svaki put kada bi neko iz grupe umro, oni bi me nazvali. To je najgori osjećaj. Kada umru, bila sam prisiljena da javim njihovim porodicama.

Svećenik je umro na Sinaju. Pozvala sam njegovu sestru u Eritreji da joj to saopćim. Porodica nema novca. Cijelo selo je prodalo sve što su imali, ali novca nije bilo dovoljno. Otkupnina je bila 20.000 dolara. Otišli su u drugo selo, jer je bio ugledan svećenik. Oni su, također, prodali sve što su imali. Na kraju, sakupili su 19.500 dolara. Poslali su novac otmičarima. Ali oni su rekli da to nije dovoljno jer je nedostajalo još 500 dolara. Sestra je otišla u treće selo. Tada su je nazvali da joj kažu da joj je brat umro.

U drugom slučaju, majku i njeno dijete su zajedno mučili. Njemu je bila godina dana i koristili su iste metode mučenja kao i za odrasle. Majka je umrla od posljedica mučenja. Dijete je pušteno kada su mu bile tri godine. Išla sam da ga posjetim u Izraelu. Bilo je strašno vidjeti malo tijelo djeteta prekriveno raznim vrstama opekotina i ožiljaka od lanaca.

  • Al Jazeera: Neki bi se mogli zapitati je li sve to vrijedno rizika? Zar nije bolje ostati u Eritreji?

Život u Eritreji je gori nego sa beduinima na Sinaju. Imam prijatelja koji je zgubio obje ruke na Sinaju. Ali on uvijek kaže: “Ja još krivim režim koji me natjerao da napustim svoju zemlju”. Ljudi kažu: ‘Nadali smo se da se to neće desiti nama’. Riječ je o umiranju dok pokušavate dobiti priliku za život”.

  • Al Jazeera: Odakle otimaju izbjeglice?

Sa granice između Sudana i Eritreje i iz izbjegličkih kampova u Sudanu. UNHCR kaže da su otmice iz kampova prestale. Ali ja znam za četiri slučaja koja su se desila ove godine. Pričala sam sa ljudima koji su oteti iz kampova. Njih otimaju sudanski graničari koji ih kasnije prodaju plemenima.

  • Al Jazeera: Je li istina da su i Sudanci i Eritrejci uključeni u trgovinu i mučenje ljudi?

Naravno. Ovo ne bi bilo moguće bez pomoći Eritrejaca. Slične otmice se sada dešavaju u Libiji. Eritrejci su i tu umiješani. A sudanski vojnici im pomažu.

  • Al Jazeera: Koje su vaše želje i snovi?

Moj san je da se okonča diktatura u Eritreji i da Eritrejci prestanu bježati. To je uzrok svega. Kampovi za mučenje na Sinaju nastavit će raditi sve dok režim bude djelovao u Eritreji. Nadam se da će se Eritrejci vratiti u Eritreju, umjesto što bježe iz nje i da će svi taoci biti oslobođeni. Također, želim sve osobe koje su odgovorne za otmice i mučenja izvesti pred lice pravde.

Izvor: Al Jazeera