Egzotični Tajland mamac za filmaše

Piše: Maher Sattar

“I dalje smatram da je Tajland dobro čuvana tajna”, kaže Chris Lowenstein.

Više od 19 miliona turista koji su posjetili Zemlju osmijeha prošle godine vjerovatno se ne bi složilo s Lowensteinom.

Ali tvrdnja suosnivača tajlandske produkcijske kompanije Living Films, koja stoji iza filmova poput Mamurluk II, ukazuje na jedinstven status te zemlje u filmskom biznisu.

Tajlandska filmska industrija je u cvatu. Bangkok obiluje dobro obučenim ekipama, lijepim lokacijama, a troškovi snimanja su mali. Sve više stranih filmaša snima u tom gradu.

Ukupno 578 stranih produkcija – filmova, TV programa, reklama i dokumentarnih filmova – snimljeno je na Tajlandu 2010.

Prema navodima Tajlandskog filmskog zavoda, ova zemlja u razvoju od filma je ostvarila prihod od 59 miliona dolara. U prvoj polovini ove godine, taj prihod je gotovo udvostručen.

Za razliku od proslavljenih filmskih industrija Hong Konga, Japana, Koreje i Bollywooda, malobrojni su oni koji bi smatrali Tajland velikom silom u svijetu filma.

To je djelomično zbog toga što se Tajland smatra najpopularnijim filmskim “dvojnikom”. Tajlandske filmske lokacije često se pretvaraju da su negdje drugdje.

“Tajland je lokacija snimanja, ali ne i mjesto događanja više od 50 posto naših projekata”, kaže tajlandski producent indijskog porijekla Kulthep Narula.

“Recimo da se radi o sceni u indijskom zatvoru – jednostavno se snima u tajlandskom zatvoru.”

U Tajlandu su snimane scene kampova smrti u Kambodži za film “Polja smrti”, scene vijetnamskih kampova ratnih zarobljenika u filmu “Rambo II” i brojne druge.

Sve više Tajland na filmu “glumi” i Indiju.

Čista ekonomija

Specijalnost Naruline kompanije, Benetone Films, je donošenje biznisa iz Indije u Tajland.

Sa više od 100 projekata godišnje, Indija često parira Japanu za najviše mjesto po broju stranih filmskih produkcija u Jugoistočnoj Aziji.

Tajlandske plaže, brda, pa čak i aerodromi često se pojavljuju u Bollywoodskim filmovima, dok filmaši iz Mumbaija pokušavaju snimiti filmove bolje produkcijske vrijednosti i izbjeći birokratiju u Indiji.

Hollywoodski filmovi poput “Mamurluka II” su visokoprofilni, ali svakodnevni poslovi dolaze iz drugih izvora.

Američki filmaši snimaju blizu 22 filma godišnje na Tajlandu, što je mnogo manje od broja projekata koji dolaze iz Evrope i Koreje.

“Jedinstvena je odlika tajlandske filmske industrije da naše produkcijske kompanije zapravo izvoze svoje usluge u ekonomskom smislu – novac izvana, film prodat na stranom tržištu”, kaže stanovnik Bangkoka Abishek J Bajaj, koji je radio kao producent i menadžer produkcije na stranim i domaćim filmovima.

Na Tajlandu se snimaju filmovi poput onih američke produkcijske kuće Pure Flix, koja navodi da proizvodi kršćanske filmove.

Druge produkcijske kuće nemaju ništa protiv prikazivanja ozloglašenih tajlandskih “ulica crvenih fenjera”, čemu se lokalno stanovništvo protivi.

Lowenstein ne izgleda kao tipični filmski producent. Prijatan i skroman, napustio je Los Angeles i Bangkok i preselio u sjeverni tajlandski grad Chiang Mai, gdje uzgaja rižu na poljima koja okružuju njegov dom.

“Ovdje je jeftino snimati , a kvalitet produkcije je odličan. Ekipe znaju šta rade”, kaže producent Chris Lowenstein.

“Chiang Mai je način odvajanja od sistema. U Los Angelesu sve se vrti oko samopromocije, dok je atmosfera važna za kreativnost”, kaže on.

Mamurluk II, čiji je producent, najveća je strana produkcija na Tajlandu do sada, sa budžetom od 80 miliona dolara i zaradom od 581 miliona dolara širom svijeta.

“Mamurluk II je dokaz da se na Tajlandu može napraviti Hollywoodski hit”, kaže Lowenstein.

Bez obzira na zabrinutost o finansijskoj transparentnosti, Lowenstein kaže da je sve urađeno po zakonu.

“Ovdje stvari možda izgledaju teško, ali postoje pravila za koja brojni ljudi ne znaju. Za jednu scenu trebali smo zatvoriti Kinesku četvrt i trebala nam je pomoć policije.

Postoji pravilo koje kaže da možete platiti policiji do 100 dolara dnevno da zatvore ulice zbog snimanja. Ako im platite 105 dolara, to postaje mito”, pojašnjava Lowenstein.

“Tajlandska policija to nije znala. Na kraju su bili ponosni što su pomogli na snimanju Mamurluka II”.

Policija je možda bila zadovoljna što je sudjelovala u snimanju Hollywoodske komedije, ali je film naljutio mnoge Tajlanđane, jer je prikazao ružniju stranu Bangkoka.

“Sigurno ovdje ima više stvari od prostitucije i droge”, žali se Pak Chaisana, osnivačica kompanije za produkcijsku podršku A Giant Elephant.

“To je vrlo uskogrudan prikaz naše zemlje”, kaže ona.

Različiti projekti

Justin Bratton, američki glumac i maneken koji živi u Bangkoku, kaže da je reputacija Tajlanda nadaleko poznata.

“Kad ljudi dođu ovdje, kad mi prijatelji dođu u posjetu iz Texasa, misle da mogu raditi svakakve gluposti. Mnogi to isprva misle”, kaže Bratton.

Bratton, koji je završio komunikacije na Univerzitetu u Texasu, došao je na Tajland prije nekoliko godina nakon što je poluprofesionalno igrao nogomet u Mexicu i spavao na klupama u australskom gradu Melbourneu.

Kada je stigao u Jugoistočnu Aziju, slučajno je postao model kada mu je to sugerirao prijatelj. Uslijedili su filmski angažmani.

“U Los Angelesu radite kao konobar. Tamo je toliko talentiranih ljudi koji kažu da su glumci, ali to nisu, već konobari.

Ovdje koristim slobodno vrijeme da radim na vlastitim projektima”, kaže Bratton.

Chaisana se slaže. “Sada je svijet mali, trebate iskočiti. Zapad razvija nevjerovatnu tehnologiju, ali je Istok entuzijastičniji, otvoreniji. Zapadni filmaši izgubili su smisao za zabavu”, kaže ona.

Ali dok se razvija tajlandska filmska industrija, otvara se i novi sukob.

“Na Tajlandu postoje dvije sasvim odvojene grupe filmskih ekipa”, kaže Chaisana.

“Oni koji podržavaju međunarodne produkcije i oni koji rade na tajlandskim filmovima. Većina novca, pretpostavljam, je u pružanju podrške stranim produkcijama.”

“S ekonomske tačke gledišta, to je pozitivno”, kaže Bajaj. “Međutim, umjetnički i kulturološki, Tajlanđani moraju paziti da svoje resurse i talente, također, nuditi tajlandskim produkcijama.”

Bratton vjeruje da filmska industrija na Tajlandu i dalje može rasti, s čime se slaže Lowenstein.

“Ovdje je jeftino snimati, a kvalitet produkcije je odličan. Ekipe znaju šta rade”, kaže Lowenstein.

“Sve je veća konkurencija, a prije pet godina pomislio sam da sam otkrio nešto zaista jedinstveno. Ali to je i dalje tajna. Ako nekom manekenu ili glumcu u Los Angelesu kažete, ‘šta misliš o Bangkoku?’, oni će vas upitati o čemu to pričate.”

Izvor: Al Jazeera