Elektronsko glasanje – rezultati odmah

U BiH iz ciklusa u ciklus sve manja izlaznost (EPA)

Piše: Sead Fadilpašić

U izbornom procesu u Bosni i Hercegovini, sa tehničkog aspekta, dva su ključna problema isplovila na površinu nakon općih izbora koji su u toj zemlji održani prije NEKIHmjesec dana. 

Prvi je izlaznost, koja je na izborima bila 54,14 posto i što predstavlja blagi pad u odnosu na opće izbore 2010. godine, kada je odziv bio 56,6 posto, odnosno 2006. godine, kada je odziv bio 55,3 posto.

Drugi – koji je pokrenuo mnoga pitanja, jeste vrijeme koje je bilo potrebno da se objave potpuni i konačni rezultati izbora. Opći izbori u BiH održani su 12 oktobra, a Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine konačne je rezultate objavila 29 dana kasnije.

Da stavimo stvari u perspektivu – izbori zastupnika u hrvatski sabor održani su 4. decembra 2011. godine, a konačni rezultati objavljeni 13. decembra, dakle devet dana kasnije.

Promijeniti zakon

Ipak, Dario Jovanović iz Centra Civilnih Inicijativa smatra da problem nije u Centralnoj izbornoj komisiji, niti u vremenu koje je prošlo do objave konačnih rezultata, već u zakonu koji reguliše vremenski okvir.

„Ne dešava se ništa alarmantno u smislu kršenja izbornog zakona i procedura. Sve se odvija u skladu sa rokovima. CIK ima 15 dana nakon izbora da objavi preliminarne rezultate, te mjesec za zvanične“, kaže Jovanović.

„Ovaj put je to ponovo ispoštovano. Međutim svakako treba raspravljati o promjeni izbornog zakona i sužavanja ovog vremena. To će biti jedna on naših preporuka u finalnom izvještaju“, kaže on.

Kao jedno od mogućih rješenja za povećanje izlaznosti nameće se opcija glasanja kao zakonske obaveze, koja se primjenjuje u 22 zemlje svijeta i u kojima je izlaznost velika (Argentina 2011 – 81,4 posto, Australija 2013 – 94 posto, Luksemburg 2013 – 91,15 posto). 

Međutim, izlazak na izbore je pravo, a ne obaveza, a forsiranje ljudi da izađu na izbore bilo bi, u neku ruku, kršenje i narušavanje ljudskih prava, mišljenja je profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, dr. Suad Arnautović.

„Postoje određene grupe, na primjer religijske grupe, poput Jehovinih svjedoka ili Kristodelfijanaca, koji vjeruju da ne trebaju učestvovati u političkim dešavanjima“, kaže Arnautović.

Arnautović o obaveznom glasanju

Kazne za eventualno nepoštivanje ovog zakona ne bi morale biti isključivo finansijske da bi bile učinkovite, kaže Arnautović. Mogu biti novčane ali, po uzoru na druge zemlje, mogu biti i drugog karaktera.

„Želite otvoriti štand na pijaci, ili prodavati pečeni kesten na ulici? Da vidimo da li ste glasali. Trebate biti izabrani za najboljeg sportistu zemlje? Možete, ako ste obavili svoju građansku dužnost. Postoji različitih načina da se kazne ljudi koji ne glasaju“.

Specifična zemlja

S druge strane, BiH je po mnogo čemu specifična zemlja, u specifičnom vremenskom periodu u kojem bi, zarad napretka zemlje, trebalo uvesti zakonsku obavezu glasanja, barem za jedan ili dva izborna ciklusa, te analizirati rezultate, kaže Arnautović.

„Bosna i Hercegovina je doživjela tektonske poremećaje u svom populacionom sastavu. Oni su posljedica jedne agresije, genocida koji je izvršen u Bosni i Hercegovini, jednog zastrašujućeg rata.

Pored toga, imamo situaciju da Bosanci i Hercegovci koji izvade biometrijski pasoš u ambasadama BiH u svijetu, ne uvrštavaju se u centralni birački spisak po automatizmu. To je strašna diskriminacija o kojoj, što je zanimljivo, nemamo ni riječi od naših visokih zvaničnika.“

Zakonska regulacija

Arnautović smatra da bi uvođenjem obaveznog glasanja barem privremeno, BiH povećala broj glasača, ali i dobila uvid u broj izbjeglica širom svijeta.

„Ja sam za jedan do dva ciklusa, da se proba, da vidimo šta birači kažu. Da nema ove specifične situacije, ne bih bio za neko prisiljavanje da se koriste politička prava. To se desilo i mi ni sada nemamo evidenciju koliko je izbjeglica u svijetu. Ovo bi donekle riješilo i taj problem“, kaže Arnautović.

Da je zakonska regulacija glasanja zanimljiva ideja, slaže se i Jovanović.

„Takav zahvat u izbornom zakonu je zanimljiv, jer bi to značilo da bismo uvijek imali plebiscitarni izlazak ljudi na izbore i imati veći legitimitet predstavnika na vlasti. Sada, zahvaljujući specifičnoj  sistemskoj organizaciji BiH, i kada imate izborne pobjednike, to znači da oni predstavljaju najviše 20 do 30 posto biračkog tijela, odnosno kada uzmete u obzir da je prosječna izlaznost u zadnja tri ciklusa svega 55, znači da ti ljudi praktično predstavljaju najviše petnaestak posto populacije zemlje. To svakako utiče na legitimitet izabranih predstavnika vlasti“, zaključuje Jovanović.

Međutim, samo forsiranje građana da izađu na izbore ne mora značiti da će oni svoju građansku dužnost ispuniti na pravi način.

Mnogi su građani svoje listiće namjerno poništavali, bilo iz revolta ili nekih drugih razloga, a neki su fotografije svojih listića dijelili na društvenim mrežama. 

Konačni rezultati izbora pokazuju da je, na primjer, u izboru za Narodnu skupštinu Republike Srpske bio 44.801 nevažeći listić, skoro sedam posto u odnosu na važeće listiće.

Estonija kao primjer

Rješenje tog problema, kako smatra Arnautović, može se pronaći u elektronskom obliku glasanja, nasuprot tradicionalnom – glasačkim listićima.

Elektronsko glasanje u Estoniji

„Pogledajte Estoniju, oni imaju samo glasanje putem interneta, nikako drugačije. Sigurnost se ne može uzeti kao izgovor da se to ne uradi. To bi se moglo uzeti kao izgovor i bankovnim transakcijama i plaćanju putem interneta. Kako to da možete preko jednog PayPala bilo gdje iz svijeta naručiti nešto bilo koje vrijednosti, da platite i da to sigurno ode i da vam vam sigurno stigne, a da ne može jedan obični glas, jedan klik? Tu se radi samo o magičnoj želji političkih oligarhija za kontrolom biračkih tijela”, kaže Arnautović.

„Što se tiče elektronskog glasanja, u BiH, apsolutno postoji mogućnost za to. Ali ja nisam da se to uvede 100 posto, na teritoriji cijele BiH. Mogu se napraviti opitne izborne jedinice. Na primjer, da se uvede u Brčko Distriktu. Ili, samo za one koji glasaju putem pošte – naše izbjeglice širom svijeta. Njih je sada 40 hiljada registrovano, zašto im ne bismo omogućili to?“, kaže Arnautović.

Ovdje je ključno pitanje sigurnost glasanja, ali to su stvari koje su neki sistemi apsolutno razriješili – kaže on. 

Međutim, Jovanović skreće pažnju na problem identifikacije glasača prilikom glasanja putem interneta.

„Još je nemoguće razviti sistem potvrde identiteta i to na način da on ne bude zloupotrijebljen“, kaže Jovanović.

„Mislim da je u BiH još preuranjeno govoriti o internetskom glasanju, zbog relativno niske stope penetracije interneta, te zbog nemogućnosti utvrđivanja identiteta osoba.“

Ali elektronsko glasanje na mašinama postavljenim na biračka mjesta – to već vidi kao mnogo realniju opciju.

„Ona izgleda kao klasični bankomat gdje vi ekranom na dodir odaberete svoje političke preferencije. To potvrdite, mašina vam isprinta glasački listić, što znači da imate potvrdu volje birača i u štampanoj formi.“

Velika prednost takvog sistema je što ga je veoma teško zloupotrijebiti, a rezultati izbora se dobiju praktično dvije minute po zatvaranju birališta, kaže Jovanović.

Arnautović napominje i da su ranije već bile inicijative da se testira i proba implementirati ovakav oblik glasanja, ali neuspješno.

„CIK-u je još za izbore 2010. godine jedna firma iz RS-a ponudila tu mogućnost. Ta kompanija je organizovala nekoliko desetina izbora školskih odbora, sa velikim uspjehom.“

Ovu inicijativu potvrdio je i Jovanović.

„Takva incijativa je išla ka CIK-u, njima je ta mašina i predstavljena, međutim reakcija i kod parlamentaraca i kod ljudi iz CIK-a jeste da su veliki troškovi jednog takvog sistema, te da je problem i informatička pismenost građana“.

Rekavši da ne može procijeniti koliko bi ugradnja takvog sistema koštala, Jovanović je dodao da vjeruje u uspjeh tog oblika elektronskog glasanja, te da bi trebalo eksperimentalno, i na samo određenim područjima, implementirati taj sistem i analizirati rezultate.

„Apsolutno je moguće, mislim da nisu sredstva u pitanju, da ne postoje drugi organizacioni, tehnički i kadrovski problemi, jer imamo jako pametnih ljudi. Taj korak treba ispraviti i naša dijaspora, a i ljudi u zemlji na tome trebaju sve više insistirati“, završne su riječi Arnautovića.

Izvor: Al Jazeera

Tematski bilten Opći izbori 2010. godine Agencije za statistiku BiH, mart 2011
http://www.idea.int/vt/countryview.cfm?CountryCode=LU
http://www.izbori.ba/Potvrdjeni2014/Finalni/NarodnaSkupstinaRS/ZbirniRezultate.aspx