Epidemija ebole – poziv na buđenje Africi

Ubrzana afrička urbanizacija je daleko nadmašila mogućnosti javne infrastrukture (AP)

Piše: Calestous Juma

Međunarodna zajednica je na oprezu zbog epidemije ebole u zapadnoj Africi. Posmatrači su opisali jednu od scena kao ratno stanje. Resorna ministarstva se više nisu mogla nositi sa krizom i pogođene vlade su bile prisiljene proglasiti vanredno stanje. Neposredni izvor krize je medicinski. Ali trajno rješenje će se morati potražiti u širem ekonomskom kontekstu u kojem djeluje zdravstvena zaštita. Korijeni ebole leže u najmanje dvije velike slabosti trenutnih afričkih razvojnih trendova: slaboj infrastrukturi i ograničenim ulaganjima u javno zdravstvo.

Sorta ebole koja pustoši zapadnu Afriku i izlaže međunarodnu zajednicu riziku nije se promijenila od prve pojave te bolesti u Demokratskoj Republici Kongo i Sudanu 1976. godine. Ali ubrzana afrička urbanizacija je daleko nadmašila mogućnosti javne infrastrukture i zdravstvenih ustanova da zaustave širenje bolesti. Dvije zemlje koje su najozbiljnije pogođene (Liberija i Sijera Leone) pretrpjele su duge periode građanskog rata koji je uništio ili kočio planirani razvoj infrastrukture i javnog zdravstva.

Kako je rekao profesor Richard Olds, dekan Medicinskog fakulteta Univerziteta u Kaliforniji (Irvine), do epidemije je došlo u regijama koje su “gušće naseljene, urbaniziranije po svojoj prirodi i u kojima se stanovništvo puno više kreće”. Razvoj infrastrukture potrebne za pružanje poboljšanog kvaliteta života, zapošljavanja i sigurnosti zaostaje za potražnjom. Ustvari, takvo ograničenje infrastrukture je djelomično odgovorno za usporenu stopu urbanizacije u mnogim dijelovima Afrike.

Potrebna naučna istraživanja

Ta ista loša infrastruktura, koja ograničava ekonomske prilike, ima ključni značaj za poboljšanje javnog zdravstva. Ograničena dostupnost osnovnih potrepština poput čiste vode i kanalizacionih odvoda doprinosi lošem radu zdravstvenih ustanova. Infrastruktura i javno zdravstvo su usko povezani. Ustvari, funkcionalna infrastruktura (kao što su transport, struja, voda i kanalizacioni odvodi) jest temelj poboljšanog javnog zdravstva. Većina siromašnih u afričkim gradovima stanuje u sirotinjskim četvrtima u kojima su takve usluge ograničene.

Epidemija ebole ne predstavlja samo vanredno stanje u medicinskom smislu. To je jasan znak da se trenutni afrički obrazac rasta ne može održati i da se lako može rasplesti kao posljedica izbijanja bolesti. Obećanje o gradovima kao centrima kreativnosti, inovativnosti i rasta se ne može ostvariti kada 70 posto urbanog stanovništva živi u sirotinjskim četvrtima.

Ubrzana afrička urbanizacija se dešava u vremenu klimatskih poremećaja. Projicirana ekološka promjena koja proizlazi iz globalnog zagrijavanja, kao i sječe lokalnih šuma, razlog je dodatne zabrinutosti. Doista, izmještanje šišmiša koji nose virus ebole, prouzrokovano sječom šume, možda je doprinijelo širenju bolesti. Prema tome, zdravstvena istraživanja morat će biti dio afričke infrastrukture za razvoj.

Nauka govori, ali se njen glas ne može čuti ako politički lideri ne slušaju.

Tokom posljednje decenije, afrički lideri su stavili značajan naglasak na važnost finansiranja istraživanja u oblasti poljoprivrede. Zabilježeni su skromni uspjesi, a još puno toga treba uraditi. Ali, epidemija ebole je strašan podsjetnik na hitnost obraćanja pažnje na važnost biomedicinskog istraživanja.

Osnova za jačanje afričkog zdravstvenog inovacijskog sistema već postoji u nacionalnim i regionalnim institutima visokog obrazovanja širom Afrike. Veliki dio onoga što rade se fokusira na pronalaženje lijekova za lokalne bolesti. Izazov je, međutim, da su jedva dobili političku pažnju koja je jednaka njihovom javnom značaju.

Rasprava o tome bi li Afrikanci trebali imati pristup eksperimentalnom lijeku iz Amerike izazvala je važna etička pitanja. Međutim, također je skrenula pažnju na činjenicu da se afrički lideri zajedno moraju više posvetiti krizi. Ono što se činilo izoliranom bolešću ubrzo se pretvorilo u ekonomsku zabrinutost širom kontinenta. Za razliku od gladi koja je bila lokalizovana, hitni slučajevi vezani za javno zdravstvo granicama izmiču. Dugoročna rješenja će se morati graditi na temelju regionalnih i kontinentalnih mogućnosti.

Afrika je kroz rješavanje problema gladi naučila da je prelaženje sa jedne krize na drugu neodrživo te se sada fokusira na dugoročne napore transformacije poljoprivrede. Slično razmišljanje će se morati primijeniti i na zdravstvena istraživanja.

Izgradnja infrastrukture

Epidemija ebole nije jedna epizoda; to je poziv na buđenje za strateško političko djelovanje. Već postoji osnova za fokusiranje političke pažnje na visokom nivou na taj izazov. Afrička unija je nedavno usvojila desetogodišnju Strategiju o nauci, tehnologiji i inovacijama. Ona predviđa rješavanje kritičnih izazova poput zdravstva kroz razvoj infrastrukture, većeg stručnog osposobljavanja i poduzetništva.

Jedna od prvih mjera koje će afrički čelnici trebati poduzeti jeste da budu bolje informisani o novim trendovima koji vrlo vjerovatno mogu potkopati dosadašnji ekonomski napredak.

Lidere iz većine drugih dijelova svijeta podržavaju mreže naučnih savjetnika, čiji je glavni zadatak upravo da ispitaju rizike izazvane događajima poput epidemije ebole.

Značajno je napomenuti da, uprkos složenim tehničkim pitanjima koja afrički predsjednici moraju riješiti, nijedna zemlja nema savjetodavni ured za nauku i tehnologiju. Nekoliko njih ima pojedince koji služe kao savjetnici, ali im nedostaju zakonodavni, finansijski i administrativni kapaciteti da ikako koriste. Takvi savjetodavni uredi bi nadopunili podršku koju glavni ekonomski savjetnici pružaju predsjednicima.

Uspostavljanje takvog savjetodavnog ureda za nauku bi olakšalo napore afričkih naučnika i inženjera da svojom stručnošću doprinesu napretku. To se može uraditi putem kanala poput organizacije Mreže afričkih naučnih akademija (NASAC), koja postoji od 2001. godine. NASAC uključuje 19 akademija koje mogu podržati donošenje odluka na visokom nivou, ali je njihova učinkovitost ograničena nedostatkom savjetodavnih predsjedničkih ureda za nauku i tehnologiju.

Nauka govori, ali se njen glas ne može čuti ako politički lideri ne slušaju. A to nije izvedivo tako da im stručnjaci šapću na uho, nego oslanjajući se na snažne savjetodavne urede za nauku i tehnologiju.

Epidemija ebole je kriza ogromnih razmjera. Ali je i prilika da se omogući izgradnja osnovne infrastrukture, uspostavljanje sistema javnog zdravstva i savjetodavnih ureda za nauku i tehnologiju. Oni koji nastave voditi bez pomoći savjetnika za nauku i tehnologiju ne mogu vidjeti daleko. Njih i njihove sljedbenike očekuje propast.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera