Erdogan i Assad: Može li se obnoviti nekadašnje prijateljstvo?

Piše: Andrew Wilks

Prije deset godina je Recep Tayyip Erdogan, tada premijer Turske, ugostio sirijskog predsjednika Bashara al-Assada na porodičnom odmoru u odmaralištu u Bodrumu, dok su se odnosi između Turske i Sirije dizali na nove visine. Nakon desetljeća hladnoratovske netrpeljivosti, Erdoganova vlada, koja je došla na vlast 2002. godine, izgradila je nove odnose s južnim susjedom, a trgovinske i diplomatske veze su procvjetale.

Veliki dio ovog ponovnog zbližavanja dešavao se zbog ličnog prijateljstva dvojice lidera, dok su Erdogan i Assad išli jedan drugom u prijateljske posjete. Od tada izbijanje krvavog sirijskog rata viđeno je kao kataklizmički razdor između njih, jer je Turska podržala ustanak naroda tokom Arapskog proljeća širom Sjeverne Afrike i Bliskog istoka.

Dok su obični građani Sirije, mnogi od njih sunitski muslimani, koji su se osjećali isključeni politikom alavitske vlade, izašli na ulice 2011. godine, Erdogan je savjetovao Assada da sluša zahtjeve demonstranata.

‘Nije prošao’ savjet prijatelja

Sigurnosne snage reagirale su brutalnošću na proteste i neprijateljska retorika Erdogana protiv njegovog nekadašnjeg prijatelja se povećavala, kulminirajući u izjavama turskog predsjednika da je Assad “terorista uključen u državni terorizam”.

“Lično je prihvatio to što je, kada je savjetovao Bashara da ne pretjera u reakcijama prema demonstrantima, njegov savjet odbijen”, kaže Joost Hiltermann, direktor za Bliski istok i Sjevernu Afriku u Međunarodnoj kriznoj grupi.

“Naravno, zato što ga je savjetovao kao prijatelja, Erdogan je bez sumnje to shvatio lično. Nešto se slomilo.”

Tokom osmogodišnjeg konflikta, Turska je podržavala pobunjeničke grupe protiv sirijske Vlade, a Erdogan je insistirao na tome da ne može biti političkog rješenja u Siriji dok “predsjednik Sirije, koji je ubio blizu milion svojih građana”, ostane na vlasti.

Turska, kao mnoge regionalne i zapadne sile, pozvala je na uklanjanje Assada, ali kada mu je Rusija pritekla u pomoć, u septembru 2015. godine, stvari su se okrenule u Assadovu korist. Dok su se zapadne i druge zemlje tiho povukle od zathjeva za Assadovom smjenom, Turska je nastavila svoje protivljenje, ali se njen fokus pomjerio na ono što je vidjela kao veću sigurnosnu prijetnju – kurdske Jedinice narodne zaštite – YPG.

Nasiljem koje nije viđeno od 90-ih

Grupa je blisko povezana s Radničkom partijom Kurdistana – PKK, koja se bori protiv turske države od 1984. godine.  Do 2015. godine YPG je preuzeo veliki dio teritorije na sjeveroistoku Sirije, zajedno s područjem na granici s Turskom. U ljeto te godine borbe s PKK-om na jugoistoku Turske ponovo su počele, i to nasiljem koje nije viđeno od 90-ih.

Iako Ankara nije popustila s neprijateljstvom prema Assadu, retorika je ublažena dok je borba protiv YPG-a dolazila u centar pažnje. U februaru, kada je Turska bila u procesu istjerivanja YPG-a iz njegovog utočišta u Afrinu, provladine novine Yeni Safak pozvale su da se ponovo uspostave veze sa Sirijom. Tokom posjete Moskvi u srijedu, Erdogan je rekao da je “jedini cilj” Turske borba protiv grupa kao što su Islamska država Irak i Levant – ISIL i YPG.

Prošlog mjeseca je turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu rekao je da će Turska razmisliti o saradnji s Assadom ako pobijedi na demokratskim izborima. Assad je vidio kako se mijenjaju njegovi neprijatelji, kaže Kamal Alam, sirijski analitičar koji je intervjuirao predsjednika nekoliko puta.

“Turska ima stav da ako Assad pobijedi na izborima, radit će s njim. Turska nema druge opcije nego da radi s Assadom”, rekao je.

Komentari Cavusoglua o Assadu došli su nekoliko dana prije nego što je SAD objavio povlačenje sa sjeveroistoka Sirije, gdje njegove snage sarađuju s YPG-om u borbi protiv ISIL-a. Ovo je dovelo do toga da YPG traži dogovor s Assadom dok turski tenkovi i vojska na granici prijete njegovoj teritoriji.

‘Da YPG ne bude prijetnja…’

Ruski predsjednik Vladimir Putin podržao je dijalog između YPG-a, koji traži da održi svoju autonomiju u novoj federalnoj Siriji, i Damaska. Ako Assad ponovo uspostavi kontrolu nad sjeveroistokom Sirije, Turska se nada da će se prijetnja YPG-a smanjiti, ako ne nestati.

“Za sirijski režim, koji ne želi nikakvu autonomiju ni za koga, to bi značilo povratak sirijskih sigurnosnih agencija, pa YPG, iako još može postojati, to neće biti u istoj formi i ne može biti prijetnja Turskoj”, kaže Hiltermann.

Alam, gostujući predavač na londonskom Institutu Royal United Services, kazao je da su se ciljevi Turske “drastično promijenili” od početka rata.

“U ovom momentu sve što mogu postići jeste dobiti sigurnost na svojoj granici i pobrinuti se da YPG ne bude prijetnja”, rekao je.

Na sastanku Erdogena i Putina u Moskvi spominjao se i dogovor između Turske i Sirije iz 1998. godine, kojim se kasnije izbacio lider PKK-a Abudllah Ocalan i zatvorili kampovi ove grupe. Cavusoglu je kasnije opisao Putinovo spominjanje ugovora, koji kaže da Sirija neće dozvoliti nikakvu aktivnost sa svoje teritorije koja bi bila prijetnja sigurnosti Turske, kao “pozitivnu stvar za sve nas”.

Putin bi moga pomiriti zavađeni dvojac

Uprkos ličnoj netrpeljivosti između Assada i Erdogana, Putin bi mogao imati ulogu u njihovom zbližavanju, kaže Mitat Celikpala, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu “Kadir Has” u Istanbulu.

“Erdogan je dovoljno pametan da može ostaviti svoje lične osjećaje sa strane ako bude u mogućnost za političko napredovanje. Niko ne može reći da se Erdogan neće nikada pomiriti s Assadom”, rekao je.

Postkonfliktni odnosi između dvije sile uveliko će ovisiti od buduće vlade u Damasku nakon predsjedničkih izbora za dvije godine. Prema mišljenju Alam, ta vlada će vjerovatno biti slična sadašnjoj, moguće s uključivanjem nekih “dobro provjernih” članova opozicije.

Što se tiče turskog stava prema postratnoj Assadovoj vladi, Sener Akturk, autor knjige Turska uloga u Arapskom proljeću i sirijskom sukobu, kaže da Turska možda neće priznati njenu legitimnost, ali će je morati prihvatiti, kao u slučaju kiparske vlade, armenske kontrole Nagorno-Karabaha i izraelske okupacije Istočnog Jerusalema.

“Turska – i prije, i za vrijeme Erdoganovih vlada – prihvatala je ovakve de facto ishode, ali ih ne priznaje kao legitimne”, rekao je.

Ima li šanse za ‘nepopravljivu štetu’

Drugo pitanje u postratnoj Siriji je šta će se desiti s teritorijom koju kontrolira Turska na sjeveru Sirije nakon dvije operacije u kojima je podržala Slobodnu sirijsku vojsku protiv ISIL-a i YPG-a. Ovo područje, koje se nalazi uz tursku granicu od Afrina do rijeke Eufrat, moglo bi biti korišteno kao “sredstvo za cjenkanje” kako bi se osnažila pozicija Ankare, koja traži da se neutralizira YPG, kazao je Hiltermann.

Što se tiče odnosa između turskog i sirijskog predsjednika? Većina analitičara smatra da su jednom bliske veze između Erdogana i Assada toliko narušene da se ne mogu popraviti.

“Odnosi su se naraušili nakon što je Assadov režim pokrenuo politiku masovnih ubistava i deportacija, tako da se razdor čini nepopravljiv”, kaže Akturk.

Izvor: Al Jazeera