Evropske krizne snage: Macronove želje i njemačke težnje

Trenutno je Berlin skeptičan kada je u pitanju francuska inicijativa, navodi analitičar Kuehn (EPA)

Incijativa francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o formiranju evropskih kriznih snaga izvan vojske Evropske unije je suprotna njemačkim težnjama, ističe Ulrich Kuehn, stariji saradnik i istraživač u bečkom Centru za razoružanje i neproliferaciju komentirajući projekat o kojem je u Parizu francuska ministrica odbrane Florence Parly razgovarala sa njemačkom kolegicom Ursulom von der Leyen.

Pariz je u vezi sa inicijativom formiranja pomenutih snaga u kontaktu sa desetak zemalja, uključujući Njemačku, Holandiju, Veliku Britaniju i Dansku.

Cilj formiranja snaga, kako je navedeno, je udruživanje zemalja sa vojnim kapacitetom i političkom voljom da sarađuju na planiranju, vršenju zajedničkih analiza kriza koje se pojavljuju i da brzo reagiraju ukoliko se one pojave.

“Inicijativa koju predvodi Pariz, tzv. Evropska intervencijska inicijativa (EII), se može razumjeti kao suprotnost Evropskom odbrambenom sporazumu (PESCO). Dok se, kada je u pitanju PESCO, radi o dodatnom produbljivanju integracije oružanih snaga Evropske unije i nabavci oružja, EII-om se želi doprinijeti bržoj intervencijskoj sposobnosti. Dok, kada je u pitanju PESCO, u prvom planu treba stajati teritorijalna odbrana EU-a, EII se bavi intervencijama izvan Unije – iz francuske perspektive, intervencijama u Africi. Macronova inicijativa je suprotna njemačkim težnjama“, kaže Kuehn.

Ugrožavanje PESCO-a

Dobro je, navodi on, što Pariz želi aktivno uključiti i London, a loše što EII trenutno može ugroziti PESCO.

“Zašto to Pariz radi? Vjerovatno Macron ne vjeruje u to da Evropejci u kratkom periodu mogu preko PESCO-a doći do stvarne odbrambene unije. Ako Macron uspije probiti svoje interese, bez toga da ugrozi PESCO, onda bi se inicijativa Pariza mogla pokazati korisnim za EU. Trenutno je Berlin skeptičan kada je u pitanju ova francuska inicijativa“, ističe on.

Stručnjak za međunarodnu sigurnost i profesor na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomatije u Zagrebu Marinko Ogorec kaže da je do sada bilo prilično “lutanja” po pitanju sigurnosne problematike EU-a i raznih oblika sigurnosti koji praktično nikada nisu zaživjeli.

“Sjetimo se npr. samo zajedničke njemačko-francuske brigade za brzo djelovanje (Rapid Deployment Forces), nedavno potpisana (između ostalih i od naše strane) inicijativa PESCO (koja je očigledno na putu zaborava), te brojne druge inicijative koje su posebno uslijedile nakon što je američki predsjednik (Donald) Trump zahtijevao veća izdvajanja europskih zemalja članica NATO-a za potrebe kolektivne obrane.  Što je u ovom slučaju aktualno, na žalost za sada ne mogu ocijeniti, ali sam mišljenja kako bi NATO i dalje trebao biti stožerni sustav izgradnje zapadnoeuropske kolektivne obrane. Da li se u ovom slučaju radi o jasno vidljivim (i očigledno hiperdimenzioniranim) ambicijama predsjednika Macrona, frustracijama premijerke Therese May koja po svemu sudeći nastoji dostići (neuspješno) svoj politički uzor Margaret Thatcher i status nove “čelične lady” ili procesima izvan svega navedenog, ne mogu (još) definirati“, ističe on.

Odgovor na Trumpove izjave

Novinar zagrebačkog tportala Vanja Majetić smatra da je javnost ostala uskraćena za pojašnjenje o čemu se tačno radi, no čini se, navodi on, kako je riječ o širem akcijskom planu Berlina i Pariza revitalizacije Evropske unije nakon nekoliko uzastopnih kriza koje su pogodile Uniju, prvenstveno grčkog bankrota, a potom i Brexita.

“Danas su, pak, aktualne migrantska kriza i kriza na relaciji EU-Rusija. Kancelarka Merkel i predsjednik Macron odlučili su se na taj korak svjesni svih problema unutar same Unije, a osnivanje tih snaga možemo gledati kao svojevrsnu presliku ranije najavljivanog PESCO-a, odnosno trajno strukturirane suradnje koja ima za cilj produbiti suradnju na polju obrambenih i sigurnosnih pitanja. Taj sustav je svojevrsni odgovor na prijašnje (Donald) Trumpove izjave o smanjenju američke podrške NATO savezu koju je najavljivao tijekom predsjedničke kampanje, od čega je kasnije odustao. Valja naglasiti kako najavu PESCO-a upravo najglasnije prihvatile upravo Francuska i Njemačka“, ističe on.

Dodaje da je u ne tako davnoj historiji bilo sličnih formacija.

“Svakako treba spomenuti Zapadnoeuropsku uniju koju ne treba miješati s Europskom unijom. Ta je unija radi zajedničke obrane i međusobne gospodarske, socijalne i kulturne suradnje osnovana u Briselu 1948. godine, a činile su je Belgija, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Velika Britanija. Njemačka, jasno, nije bila članica jer je tek poražena u Drugom svjetskom ratu. Ona se, zajedno s Italijom, pridružila tek kasnije a suradnja na socijalnom i kulturnom području prenesena su na Vijeće Europe dok je obranu preuzeo NATO. Inače, Zapadnoeuropska unije je prestala postojati 2011. godine. Od 1995. godine postojao je i EUROFOR, odnosno višenacionalne snage za brzo djelovanje koju su sačinjavali pripadnici francuske, talijanske, španjolske i portugalske vojske koje su bile izravno odgovorne Zapadnoeuropskoj uniji. Taj specifičan savez imao je tzv. Petersburške zadatke kao integralni dio europske sigurnosne i obrambene politike, a odnosili su se na humanitarne i zadaće borbenih snaga u rješavanju krize, uključujući uspostavu mira.  Taj savez je ukinut 2012. godine“.

Razlog formiranja takvih snaga van vojske EU-a, navodi on, su sve veće prijetnje s istoka, odnosno Rusije, ali istovremeno i jasan znak kako Brisel dugoročno ne računa na NATO savez kao jedini obrambeni okvir i garant sigurnosti u Evropi.

Osnivanjem tih snaga, zaključuje Majetić, EU pokušava pokazati kako je Brisel spreman uzeti sigurnost u svoje ruke, a ne ovisiti o volji američkog predsjednika i Pentagona.

Izvor: Al Jazeera