Evropski test za odnose Beograda i Zagreba

Vučić je u Briselu izvodio unaprijed pripremljenu predstavu, piše autor (EPA)

Na nedavno održanoj Međuvladinoj konferenciji u Bruxellesu Srbija je otvorila pregovore o dvama poglavljima, a protivno njenom uvjerenju, nisu otvoreni pregovori o poglavlju 26, onome o obrazovanju, koji bi na toj konferenciji bili odmah i privremeno zatvoreni.

Poglavlje 26 jedno je od manje važnih, vrlo jednostavnih, jer obrazovanje je pitanje u nadležnosti zemalja članica i acquis communautaire [pravna stečevina EU] ga se tek marginalno dotiče. Rezerve prema tome da Srbija otvori (i odmah zatvori) ovo poglavlje nije iznijela samo Hrvatska, nego i Bugarska.

Pritom se u oba slučaja radi o istom pitanju – pitanju ostvarivanja prava manjina na obrazovanje na manjinskom jeziku. Riječ je o tome da Srbija samo treba preuzeti obveze i definirati rokove u kojima bi osigurala, u slučaju hrvatskih rezervi, udžbenike na hrvatskom jeziku za učenike, pripadnike hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini. Riječ je jednostavno o pitanju, ne radi se ni o kakvom problemu, koji bi zadirao u vitalne državne interese, niti o tome da bi se ispunjavanjem tog uvjeta državi Srbiji stvorili za nju preveliki materijalni troškovi.

Odgoda otvaranja i zatvaranja pregovora o obrazovanju u dinamici pregovaračkog procesa ne znači ništa. Iako su pregovori o članstvu sa Srbijom počeli prije gotovo tri godine, u siječnju 2014, Srbija je u tom razdoblju otvorila samo šest pregovaračkih poglavlja, a jedno, poglavlje 25, o znanosti i istraživanju, privremeno i zatvorila.

Istovremeno, na primjer, Crna Gora, koja je pregovore započela samo godinu i pol prije Srbije, imala je prije najnovije međuvladine konferencije otvorena 24 pregovaračka i dva privremeno zatvorena.

Vučić je znao

Premijer Srbije Aleksandar Vučić još je prije svog puta u Bruxelles znao da Hrvatska neće povući svoje rezerve prema otvaranju pregovaračkog poglavlja 26, ne dobije li garanciju da će problem biti riješen, ali umjesto ispunjavanja uvjeta, vodstvo Srbije odlučilo se za napad na Hrvatsku i pokušaj njenog „lomljenja“.

Bilo je pomalo groteskno kad je u ponedjeljak u Bruxellesu objavio kako neće prisustvovati Međuvladinoj konferenciji i da u znak protesta odlazi natrag u Beograd. Naime, međuvladine konferencije tehnički su sastanci na kojima, osim na onoj na kojoj se otvaraju i onoj na kojoj se zatvaraju pregovori, sudjeluju niži državni predstavnici, a ne premijeri.

Nakon prošlog zatezanja odnosa s Hrvatskom, u rano ljeto ove godine, kad je na dnevnom redu bilo otvaranje poglavlja 23 o pravosuđu i temeljnim pravima, kad je Srbija izbjegavala izravne razgovore sa Zagrebom i postizanje kompromisa, predstavnici Srbije su najavili da će ubuduće izravno diplomatskim kontaktima nastojati izbjeći zaoštravanje sukoba i postizanje sporazuma. Međutim, i ovog puta je takva diplomatska inicijativa izostala, a uslijedile su pomalo uvredljive izjave visokih predstavnika Srbije o tome kako je Europska unija u jadnom stanju ako ovisi o stavovima Hrvatske (i Bugarske).

Politika proširenja zajednička je europska politika, koja se vodi uz konsenzus svih zemalja članica. Ne postoji način da bi se neku od članica isključilo iz odlučivanja, osim ako se u toj članici sustavno narušava načelo vladavine prava, pa Europsko vijeće donese odluku (prema Amsterdamskom mehanizmu) da toj članici uskrati pravo odlučivanja. Takvo ograničenje prava može se primjenjivati na sva pitanja o kojima se odlučuje, ili samo na neka pojedina, koja se tiču onog pitanja u kome je utvrđena „devijacija“ u odnosu na poštivanje vladavine prava u zemlji članici. Takve odluke donose se u iznimnim situacijama, vrlo rijetko i vrlo teškim postupkom.

Slab napredak Srbije

Hrvatska se u vrijeme završetka pregovora obvezala da zemlje Zapadnog Balkana neće zbog bilateralnih pitanja blokirati na njihovu pristupnom putu. U Zagrebu, međutim, postoji jedinstveno političko uvjerenje kako zaštita manjina nije bilateralno pitanje, nego dio acquisa, upravo kao što je to i poštivanje načela vladavine prava (pitanja koja su se otvorila, vezano uz poglavlje 23 o pravosuđu i temeljnim pravima – poštivanje ugovorne obveze o parlamentarnoj zastupljenost hrvatske manjine u Skupštini Srbije i Skupštini Vojvodine, te odustajanje od regionalne jurisdikcije pravosuđa u Srbiji). Razgraničenje dviju država Hrvatska ne postavlja kao uvjet u pretpristupnom dijalogu Srbije s EU, jer je to doista pitanje bilateralnih odnosa i granice nemaju veze s acquisom.

Srbija izrazito slabo napreduje na putu prema članstvu u Europskoj uniji. Kako je usporen njen pregovarački proces, najbolje se vidi u usporedbi s napretkom Crne Gore. Ona, kao i Srbija, graniči s Hrvatskom. Kao i Srbija, ima djelomice neriješeno razgraničenje kod Prevlake.

Uspostavljen je, međutim, privremeni granični režim koji je omogućio da ne dolazi do incidenata, a da dvije države, budući da spor ne mogu riješiti dogovorom, iznesu predmet pred međunarodnu sudbenu instituciju te da do tada ne nastaju novi problemi. I u Crnoj Gori postoji hrvatska manjinska zajednica, ona u Boki Kotorskoj, koja ima osigurano pravo na parlamentarnu zastupljenost, a hrvatski predstavnici sada već tradicionalno sudjeluju u vladinoj većini u toj državi. Niti u jednoj prilici Hrvatska nije zaustavljala ili usporavala napredak pregovora Crne Gore s EU, nego ih je, dapače, čvrsto podupirala.

Crna Gora je odabrala članstvo u Europskoj uniji i euroatlantskim strukturama (Hrvatska je ratificirala pristupni ugovor Crne Gore s NATO-om na prvoj sjednici Sabora nakon parlamentarne krize, dakle, u prvom trenutku kad je to, s obzirom na domaće okolnosti, mogla) kao strateško opredjeljenje i sustavno unosi odredbe acquisa u svoj pravni poredak. U takvim okolnostima jednostavno ne može doći do sporova sa zemljama članicama, a pristupni proces samo dodatno konsolidira ionako solidne odnose Crne Gore i Hrvatske.

Unaprijed pripremljena predstava

Zanimljivo je da je, u vrijeme dok je u Bruxellesu premijer Vučić izvodio unaprijed pripremljenu predstavu s porukom da Srbija neće dopustiti Hrvatskoj da je ponižava, u Beogradu boravio ruski ministar vanjskih poslova, a da je jedna od glavnih tema bila isporuka ruskih aviona kojima bi se Srbija „branila od NATO-va naoružanja u Hrvatskoj“.

Spor pregovarački tempo Srbije u pregovorima s EU, sve veće udaljavanje od euroatlantizma i približavanje ruskom vojno-sigurnosnom partnerstvu, izbjegavanje sudjelovanja Srbije u zajedničkoj europskoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, pogotovo kad je riječ o odnosu prema Rusiji, govori o tome da je europska ambicija aktualne vlade u Srbiji vrlo ograničena, a stvaranje sukoba s Hrvatskom predstavlja dobro opravdanje za neuspjeh u pristupnim pregovorima.

I konačno, očito je da se premijer Vučić ozbiljno priprema za izbore u aprilu iduće godine kad će, po svemu sudeći, osim predsjedničkih, biti održani i oni parlamentarni. Jedan od vrhunaca kampanje najavljen je u razgovorima predsjednika Tomislava Nikolića i ruskog ministra Sergeja Lavrova – u ožujku, neposredno prije izbora, Srbija bi trebala dobiti ruske vojne zrakoplove. Drugi vrhunac kampanje mogao bi biti ono o čemu je u Bruxellesu govorio premijer Vučić – borba protiv onoga što je nazvao pokušajem Hrvatske da se iživljava nad Srbijom.

Beograd već neko vrijeme sustavno priprema sukob sa Zagrebom. Za sada hrvatski politički vrh izbjegava prihvatiti bačenu rukavicu, i iz Zagreba uglavnom nema odgovora na udice bačene iz Beograda.

Vidjet ćemo hoće li ključni politički trojac u Zagrebu – premijer Andrej Plenković, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i ministar vanjskih i europskih poslova Davor Ivo Stier – izdržati do kraja i izbjeći sukob. Svi troje u politiku su došli iz diplomacije, svi troje sudjelovali su u pristupnim pregovorima Hrvatske s EU i vrlo dobro razumiju mehanizme funkcioniranja europske politike.

Tek ćemo vidjeti hoće li sama činjenica da Hrvatsku vode političari, koji razumiju europska načela vođenja politika, biti dovoljna da spriječi zaoštravanja, kakva smo često viđali između Zagreba i Beograda, u kakvima je sudjelovala i Vlada premijera Zorana Milanovića, koji nije imao tih znanja. Razdoblje svojevrsnog europskog testa očito započinje, a napetost u odnosu Beograda i Zagreba sigurno će rasti, barem do aprilskih izbora u Srbiji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera