Fazlagić: Mislio sam da smo bolji od Iraca, pogriješio sam

Piše: Muhamed Bikić

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine nije se uspjela plasirati na EURO 2016. Reprezentacija Irske bila je u baražu nepremostiva prepreka za izabranike selektora Mehmeda Baždarevića. To se odmah vidjelo i u prvom susretu u Zenici koji je završen remijem (1:1).

Već tada je nekadašnji reprezentativac i kapiten bivše Jugoslavije Mirsad Fazlagić ukazivao na nekoliko pogrešaka koje reprezentacija BiH nije smjela praviti i što će je u konačnici koštati puta u Francusku.

„Ne mogu da vjerujem da je naš selektor tražio da se teren natopi vodom, a dobro znamo da su Irci na to naviknuti, igrajući na ostrvu. Naši igrači se nisu snašli na tom terenu, klizanja dva puta Edina Višće, jednom Mensura Mujdže, Senada Lulića, Edina Džeke, Ervina Zukanovića, pa i golmana Asmira Begovića. Da nije bilo klizanja, imali bi najmanje nekoliko kvalitetnih centaršuteva koji bi zasigurno bili opasnost za protivnički gol. Dalje, igra sa pet centarhalfova koja je dala rezultat u Nikoziji, u Zenici ništa, jer Irci nisu Kiprani. Jedini vezni Pjanić bio je odmaknut od gola i zatvoren, tako da dva špica Džeko i Ibišević nisu imali upotrebljivih lopti. Lijevi bok, koji se pokazao na utakmici sa Kiprom, uopšte nije dobro funkcionisao i vjerovatno u toj zamisli jedan bočni se trebao pridodavati napadu. Naš najbolji igrač je bio Višća, ali uopšte sa ovakvom igrom teško da se možemo nadati čemu u revanšu“, osvrnuo se na prvu baraž utakmicu legendarni Mirsad Fazlagić.

Pogrešna taktika

U uzvratnoj utakmici u Dublinu, ista priča, samo što je reprezentacija BiH poražena (0:2).

„Krenuli smo sa čak pet defanzivaca i tako ponovili taktiku u posljednje tri utakmice. Nažalost, ispostavilo se da oni ne mogu bolje, jer su pravili skoro identične greške u sve tri utakmice. Irci su i ovaj put isključili našeg Pjanića iz igre. Uz njega je uvijek bio po jedan najbliži igrač sa zadatkom da ga faulira i eventualno da mu oduzme loptu. Još kada se tome pridoda da mi nismo imali niti jedan faul na 20 metara, to sve govori koliko je uspjela taktika Iraca. Jedino je Džeko dobio nekoliko zračnih duela, ali nažalost uvijek je bio okrenut leđima protivničkom golu. Na kraju krajeva, Irska je zasluženo otišla na EURO, mada sam i ja mislio da smo bolji u tehničko-taktičkom dijelu, ali vidim da sam pogriješio. Čestitam Ircima.“

Dakle, do narednih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine.

„Veliki problem to što je zatvoren priliv igrača iz domaće lige, jer smatram da ima boljih pojedinaca u našoj ligi od određenih koji su kontinuirano na spisku, a uopšte ne igraju. Drugi problem je osiromašena dijaspora, tj. igrači koji igraju vani. Sve su nekvalitetniji, a stvara se u javnosti lažna slika o njima. Dakle, treba se posvetiti domaćim, a dijaspora dolazi u obzir samo pod uslovom visokoga kvaliteta. Ovo se odnosi na sve reprezentativne selekcije koje trebaju biti baza A timu“, kaže nekada odličan bek, koji je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća važio za jednog od ponajboljih igrača bivše Jugoslavije.

Preko Grbavice na Koševo

Mirsad Fazlagić je počeo u rodnoj Čapljini, u tadašnjem Borcu, a zatim zajedno sa bratom Fahrudinom seli na Grbavicu, pa na Koševo gdje je proveo cijelu svoju karijeru.

„Samo godinu sam bio u Želji, odigrao 17 utakmica, a potom prelazim na Koševo 1961., da bi sa Sarajevom  u sezoni 1966/67. osvojio i naslov prvaka države. To je bila prva titula.“

Fazlagić je bio i standardni reprezentativac, a ujedno i kapiten bivše Jugoslavije.

„Sa područja BiH, izuzimajući jubilarne utakmice u kojim je bio Muhamed Mujić, bio sam prvi kapiten i to u seriji utakmica, u kvalifikacijama za EP 1968. u Italiji. Na tom prvenstvu osvojili smo drugo mjesto. Bio sam najmlađi kapiten u istoriji fudbala SFRJ, sa 22 godine. Za reprezentaciju sam odigrao 26 utakmica, s tim da sam bio 49 puta rezerva. Na mom mjestu promijenilo se 14 bekova. Bilo se vrlo teško probiti iz BiH, ali tadašnji selektori Rajko Mitić i Branko Stanković otvorili su vrata našim igračima. Kako meni, tako Musemiću, Osimu, Vujoviću, Antiću, Bajiću, Fazliću, Hatuniću…“

Nesretni lom noge vrlo rano je odvojio Fazlagića od terena. No, već sa 30 godina okušao se kao trener.

„Počeo sam sa pokojnim Svetozarom Vujovićem, koji je kasnije preuzeo direktorsku funkciju, a ja nastavio kao trener raditi sa pokojnim Stojanom Crnogorcem. Vodio sam sve mlađe kategorije, da bih opet bio u stručnom štabu prvog tima sa Boškom Antićem kada smo osvojili drugu titulu prvaka države u sezoni 1984/85. Dakle, i kao igrač i kao trener, sa Sarajevom sam bio prvak bivše države.“

Unuci djedovim stopama

Fazlagić je bio trener omladinske reprezentacije bivše Jugoslavije koja je na Svjetskom prvenstvu 1987. u Čileu osvojila prvo mjesto.

„Dobio sam poziv 1986. da sa Mirkom Jozićem preuzmem selekciju do 21 godine. Ta selekcija je bila šampion svijeta u kojoj su igrali Robert Prosinečki, Davor Šuker, Zvonimir Boban, Predrag Mijatović, Igor Štimac, Robert Jarni…“

Mirsad Fazlagić je prvi selektor i direktor Nogometnog saveza BiH od sticanja nezavisnosti.

„Vodio sam bh. reprezentaciju na Mediteranskim igrama u Monpeljeu 1993., a iz te generacije proizašlo je nekoliko „A“ reprezentativaca – Hibić, Konjić, Varešanović, Kapetanović, Repuh, Ramčić…

Kao trener, Fazlagić je više od deceniju radio na Bliskom istoku, u Australiji i na Kipru.

„Bio sam u Kuvajtu sedam, u Emiratima i Australiji dvije, Kataru i Omanu godinu i pol, te jednu godinu u Bahreinu i na Kipru. Nije uopšte bilo lako biti trener, posebno na Bliskom istoku. Danas si heroj, a sutra te nema nigdje. Kada sam se vratio u BiH, jedno vrijeme sam bio i direktor FK Sarajevo.“

I danas je Fazlagić prisutan u fudbalu. Unuci Mak i Dal Varešanović i Din Kapetanović su nastavili njegovim stopama… Mak (1998) je prvotimac FK Olimpic, Dal (2001) već član Liverpoola, a Din (2000) u podmlatku Sarajeva. Djed Mirsad ih pomno prati, podržava, ali i kritikuje.

Izvor: Al Jazeera