Festival Liet – Evrovizija za manjine

Piše: Simon Hooper

Ivan Belosludcev nikad ranije nije napustio Udmurtiju kada je pozvan da otpjeva svoju pjesmu na međunarodnom takmičenju na sjeveru Španije.

Nakon nekoliko posjeta odjelu za vize konzulata u obližnjem Tatarstanu, te serije letova preko moskve i Madrida, 18-godišnji Belosludcev i njegove mlade kolege iz benda našli su se na pozornici u Gijonu, gdje su, na takmičenju koje je direktno prenosila televizija Asturiasa, pjevali publici u kojoj su se nalazili Korzikanci, Baski i Friuli.

Malo je reći da je mladi pjevač doživio kulturni šok.

“Da ti glava pukne, nemam riječi kojima bih to opisao”, opisao je Belosludcev za Al Jazeeru svoj zbunjujući put iz rodnog Iževska, duboko u multietničkim teritorijama koje čine Rusku Federaciju.

“To je jednostavno bio impuls. Jednog dana sam je samo napisao”, kazao je o pjesmi “Tau Tynyd”, koju je upravo otpjevao. Ona već zvuči kao ispolirana rock balada za izvođenje na stadionima – čak i na njegovom maternjem fino-ugarskom udmurtskom jeziku.

“Nikad nisam pomislio da bi se ljudima svidjela ova pjesma, da bi ona mogla imati svoju publiku.”

Regionalni identitet

Ovo je jedinstveni svijet Liet Internationala, takmičenja pjevača koji pjevaju pjesme napisane na jezicima evropskih manjina.

Takmičenje je počelo prije 10 godina nasuprot Evroviziji, a sada se širi – traže se talenti od Atlantika do Urala i od Arktika do Mediterana.

“Uvijek je izazov kada dobijete bend koji niste vidjeli uživo”, kaže Onno Falkena, koordinator Liet Internationala, o odluci da Belosludcevu dodijele mjesto među 11 finalista u Asturiasu.

“Dobili smo MP3 koji je zvučao malo nejasno, ali potencijalno zanimljivo…”

Falkena je iz Fryslana, sjeverne holandske provincije sa snažnim regionalnim identitetom. U toj regiji, većina od 640.000 stanovnika govori frizijski, koji, pored holandskog, djeca uče i u školama.

U Fryslanu, također, postoji aktivna muzička scena, a kad je pobjednik lokalnog Liet takmičenja – ta riječ znači ‘pjesma’ na frizijskom – dosegao vrh holandskih i belgijskih top-lista, Falkena i drugi suorganizatori odlučili su kako je pravo vrijeme da takmičenje postane međunarodno.

Sada se na Liet International mogu prijaviti muzičari koji izvode pjesme napisane na bilo kojem jeziku mnogobrojnih evropskih manjina. Radi se o jezicima sa službenim statusom, stabilnim brojem govornika, kao što su frizijski ili baskijski, ali i o onima koje govori samo nekoliko hiljada ljudi i kojima prijeti nestanak.

Među ovogodišnjim finalistima bili su Claudia Crabuzza i Claudio Gabriel Sanna, duet koji pjeva na dijalektu algherese katalonskog jezika. Tim dijalektom govori samo 10.000 ljudi u gradu Algheru na italijanskom otoku Sardiniji.

Na Lietu se takmičari osjećaju dijelom veće zajednice od više preko 50 miliona govornika manjinskih i regionalnih jezika na kontinentu, te ostvaruju veze s drugim umjetnicima i stiču samopouzdanje i hrabrost da s ponosom predstavljaju svoje kulture i jezike.

“Vrlo je važno da tekstopisci koji pišu na manjinskim jezicima vide da i drugi ljudi isto to rade”, kazao je Brian O hEadhra, Škot koji pjeva na galskom jeziku, a otkad se takmiči na Lietu, sarađuje i sa korzikanskim muzičarima.

“Kad dođete na Liet inspiriraju vas ljudi koji pokušavaju raditi istu stvar”, rekao je on.

U vrijeme kada se pitanje nacionalnog identiteta pominje u Škotskoj i Velikoj Britaniji, Kataloniji u Španiji, te flamanskim i valonskim regijama Belgije, Liet ukazuje na postojanje različitosti u Evropi uglavnom progutanih osnivanjem geografski rigidnih nacionalnih država, koje dominiraju mapama kontinenta od 18. i 19. stoljeća.

Odlučivši se za Asturias, kneževinu na sjeveru Španije čiji je najveći grad domaćin festivala, organizatori podižu svijest o ugroženosti asturijskog jezika. Uprkos činjenici da ima “zaštićen” status regionalnih i državnih vlasti, on nema status zajedničkog službenog jezika, poput baskijskog, katalonskog, galicijskog i jezika drugih španskih pokrajina.

Iako je djelomično sličan službenom španskom jeziku, asturijski ima i svoj karakterističan vokabular, izgovor i gramatičke strukture. Govori ga i razumije blizu 150.000 ljudi.

Mogućnost nestanka

Pošto je većina govornika asturijskog jezika starije stanovništvo, a prirodni priraštaj je svake godine među najnižim u Evropi, te zbog ekonomske krize, postoji prava opasnost da bi, bez preduzimanja mjera, taj jezik mogao nestati za nekoliko generacija.

Neki smatraju da muzički festival poput Lieta nije odgovor za bitna egzistencijalna pitanja.

Prije subotnjeg takmičenja, nastaje sukob između aktivista koji tu priliku žele iskoristiti kao platformu da iskažu svoje nezadovoljstvo i lokalnih organizatora, čiji je cilj napraviti dobru televizijsku emisiju.

Na kraju, nekoliko minuta prije prijenosa uživo, organizatori dopuštaju aktivistima da tokom cijelog prijenosa nose plakate na kojima piše “službeni status za asturijski jezik sada”.

“Ovo je ‘mekani’ događaj. Trebaju nam prave mjere, trebaju nam mediji, obrazovanje. Pjesma i ples nisu dovoljni da spase jezik”, kaže za Al Jazeeru Carlos Pulgar iz organizacije za zaštitu asturijskog jezika.

“Treba nam službeni status. To vičemo što glasnije možemo.”

Liet, međutim, je festival muzike, koliko i jezika. Mnogi umjetnici miješaju tradicionalne elemente i instrumente, poput korzikanskog benda Dopu Cena.

Naglasak je na originalnosti, kreativnosti i relevantnosti.

“Radi se o najboljoj novoj pjesmi izvedenoj uživo na evropskom manjinskom jeziku – to znači da, kada su na sceni, sve mora biti perfektno, ništa ne smije zvučati raštimano. Moraju uspostaviti kontakt s publikom i prenijeti joj svoju poruku”, kaže Falkena.

“Naš žiri je prilično kritičan prema muzici koja je previše uobičajena ili komercijalna. Ne tražimo mi ABBA-u na asturijskom jeziku.”

Mnogi smatraju priznanjem to što ih primarno ocjenjuju kao muzičare, a ne zato što su se odlučili izraziti jezikom neke manjine.

Možda posljednju riječ treba dati ovogodišnjoj pobjednici, talentiranoj Velšanki Lleuwen Steffan. 

Pjesma “Ar Goulou Bev”, otpjevana na bretonskom jeziku njene nove domovine Bretanje u Sjevernoj Francuskoj, zadivila je publiku.

Njena muzička karijera nalikuje putovanju keltskih migranata koji su sa britanskih otoka bježali pred najezdom Saksonaca u petom stoljeću, te se naselili preko mora. Njihova tradicija i jezici i danas su živi, uprkos stoljećima asimilacije, u bretonskoj i velšanskoj kulturi.

“Ako izrazite svoj identitet na manjinskom jeziku, to je najbolja stvar koju možete uraditi za svoju kulturu, jer to pokazuje da živite i govorite tim jezikom. Ne radi se o prošlosti. Radi se, zapravo, o sadašnjosti i budućnosti, kazala je Steffan za Al Jazeeru.

“Najbolja stvar koju možete uraditi za jezik je da ga govorite. To je tako jednostavno.”

Izvor: Al Jazeera