FIFA mora isključiti klubove iz ilegalnih izraelskih naselja

Pišu: Martin Konecny i Hugh Lovatt

Ove sedmice će visoki predstavnik FIFA-e Tokyo Sexwale izazvati sigurno različite reakcije kada pokuša riješiti sporove između izraelskog i palestinskog nogometnog saveza. Sporovi se odnose na izraelske restrikcije kretanja palestinskih nogometaša i učešća najmanje pet izraelskih klubova u izraelskim ligama – a za oba pitanja Palestinci tvrde kako su u suprotnosti sa pravilima FIFA-e.

Dok se bilježi napredak u kretanju palestinskih nogometaša, pitanje timova iz nelegalnih izraelskih naselja i dalje se ne rješava. Njihovo uvrštavanje u izraelske lige je manifestacija političkog procesa koji nastoji normalizirati izraelske pretenzije na palestinsku teritoriju koju je Izrael okupirao 1967. godine.

U ovom kontekstu je nogomet postao oruđe legitimizacije rastućih naselja kao integralnog dijela Izraela. Problem za Izrael u ovom slučaju je činjenica kako se cijeli svijet – uključujući njegove najbliže saveznike – slaže u stavu kako ova naselja nisu dio njegove teritorije.

Kontrola palestinske teritorije

Ova situacija sa kojom se nosi FIFA i europska grupacija UEFA (čiji je Izrael također član) nije jedinstvena. Sve jače izraelsko držanje palestinske teritorije sve više ograničava sposobnost FIFA-e ka iznalaženju odnosa bez problema.

Kako Izrael napreduje sa svojim de facto anektiranjem protivno međunarodnom pravu, tako se sve više komplicira njegov odnos sa drugim državama, međunarodnim organizacijama i kompanijama.

Sada je fokus na FIFA-i. Prema njenim internim statutima, nogometni savez članice može upravljati klubovima na teritoriji drugog nogometnog saveza samo uz pristanak tog saveza i FIFA-e.

Činjenica da je FIFA priznala Nogometni savez Palestine (PFA) i njegova takmičenja 1998. godine, te dozvolila palestinskim klubovima iz Gaze i Zapadne obale (uključujući Istočni Jerusalem) da igraju na takmičenjima FIFA-e implicira kako ova kuća priznaje ta područja kao palestinsku teritoriju.

Međutim, PFA nije nikada prihvatila da izraelski timovi igraju na njenoj teritoriji. Stoga se mora pretpostaviti kako FIFA ili krši svoje statute ili priznaje izraelska naselja kao dio izraelske teritorije uprkos međunarodnom konsenzusu – to je činjenica koju Tokyo Sexwale mora razjasniti.

FIFA-ino prihvatanje timova iz naselja također je, čini se, u suprotnosti sa drugim slučajevima okupacije i teritorijalnih sukoba. Nakon ruskog anektiranja Krima u martu 2014. godine, FIFA i UEFA su zabranile krimskim nogometnim klubovima da igraju u ruskim prvenstvima.

Nepriznate teritorije

Na sličan način nogometni klubovi iz Nagorno-Karabaha, Sjevernog Kipra, Republike Luganjsk, Transnistrije, Abhazije i Južne Osetije su isključeni iz FIFA-e i državnih takmičenja. Umjesto toga, njihova nogometna tijela su članice odvojene federacije CONIFA koja okuplja razne nepriznate teritorije.

Izraelski zvaničnici mogu navesti kako klubovi iz Zapadne Sahare igraju u marokanskim ligama, no FIFA ne priznaje Nogometni savez Republike Sahravi (SADR). Stoga je situacija značajno drugačija od situacije sa izraelskim klubovima koji igraju na teritoriji pod Nogometnim savezom Palestine, članom FIFA-e.

Razmještaj ovih izraelskih klubova po istoj teritoriji gdje se nalaze palestinski klubovi je stvorio problem preklapanja nadležnosti dva nogometna saveza – što je još jedno kršenje statuta FIFA-e.

Dodatno, naselja u kojima ovi klubovi igraju su dio duboko diskriminatorskog režima koje privilegira naseljenike u odnosu na Palestince na okupiranim teritorijama i koji krši brojna osnovna prava: blokiranje palestinske slobode kretanja, oduzimanje njihove zemlje, uništavanje njihovih domova i uskraćivanje pristupa vitalnim prirodnim resursima.

Ovo se sukobi, više nego u bilo kojem drugom slučaju, sa činjenicom da FIFA sve više ističe ljudska prava, uključujući i novi Član 3 koji se odnosi na ljudska prava, a koji je dodat u Statut.

Radije nego da se bori za „politički“ kompromis – nešto što nije vjerovatno obzirom na duboko ukopane pozicije – za FIFA-u bi bilo najbolje da se drži svojih pravila.

Dok se ne dogovori mirno rješenje izraelsko-palestinskog spora, FIFA treba isključiti klubove iz nelegalnih naselja iz Nogometnog saveza Izraela. Takav korak ne predstavlja bojkot, već činjenicu da FIFA djeluje po svojim statutima.

Pristup prema pravilima

Ako postupi prema pravilima, FIFA bi pratila primjere europskih i američkih vlada, penzionih fondova i kompanija koje nastoje osigurati legitimne poslove sa Izraelom izoliranjem od bilo kakvih nelegalnosti vezama sa organizacijama iz naselja.

Držanje pravila je djelovalo u korist nogometnih saveza u prošlosti. Na Krimu, Rusija je morala poštovati odluku UEFA-e i uspostaviti odvojeni Nogometni savez Krima. Sve su prilike kako bi Izrael na kraju prihvatio sličnu odluku FIFA-e. Alternativa bi bila isključenje Izraela iz FIFA-e i UEFA-e zbog njegove ideološke posvećenosti nekolicini naseljeničkih klubova koji su članovi nižih liga.

Umjesto toga, može se pronaći način kako da žitelji izraelskih naselja nastave igrati nogomet, a da ne krše FIFA-ina pravila. U skladu sa već postojećim presedanima, naselja bi mogla uspostaviti vlastiti nogometni savez, pa čak i zatražiti mjesto u CONIFA-i. Alternativno, klubovi bi se mogli preseliti na priznatu izraelsku teritoriju kao što su klubovi iz Nagorno-Karabaha preselili u Armeniju.

Treća mogućnost je da se ovi timovi uključe u palestinske lige. To će vjerovatno odbiti izraelski ministar sporta Miri Regev, koji ne krije svoju veliku podršku naseljima, a postoji rizik da će Palestinci protumačiti taj potez kao legitimiziranje naselja.

Koje god rješenje bude izabrano, ovo je slučaj gdje FIFA mora djelovati u skladu sa svojim zakonima, bez pregovora ili iskrivljavanja pravila. Ako želi izbjeći uplitanje politike u ovaj spor, FIFA mora igrati po vlastitim pravilima, u skladu s postojećim presedanima i međunarodnim pravom (kao i u skladu sa švicarskim pravom po kojem se ravna). Ako ne bude tako, stvorit će situaciju izuzimanja Izraela i politiziranja sporta – tačno onog što želi izbjeći.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera