Film u regiji krvi, meda i parada

Piše: Anila Gajević

Kada pogledate izvještaje nacionalnih fondacija, reklo bi se da je 2012. godina bila veoma uspješna za kinematografije Bosne i Hercegovine, Srbije ili Hrvatske. Udruženje filmskih radnika BiH u svom katalogu donosi pregled snimljenih filmova ili onih koji su u fazi pretprodukcije i produkcije, Filmski centar Srbije izvještava o svakom pojedinačnom nastupu filmova na festivalima i njihovim uspjesima dok Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) pravi detaljnu analizu filmske godine u ovoj zemlji.

Zaključak iz ovih izvještaja bio bi da je regionalna kinematografija u 2012. ostvarila neke značajne uspjehe u međunarodnim okvirima, mada tu nema nekih ogromnih rezultata u odnosu na ranije godine kada je naprimjer bh. film bilježio planetarne uspjehe kao što su to ostvarili filmovi „Ničija zemlja“ Danisa Tanovića ili „Grbavica“ Jasmile Žbanić. Bh. kinematografiju u godini na izmaku definitivno je obilježio film „Djeca“ Aide Begić koji je svjetsku premijeru imao na filmskom festivalu u Kanu gdje je osvojio i Specijalnu nagradu u vrlo značajnom programu „Un Certain regard“,  a potom i otvorio Sarajevo Film Festival. 

Suze nadjačale smijeh

Srbijanska kinematografija može se pohvaliti da je imala hit u cijelog regiji kada je riječ o kinodistribuciji. Film „Parada“ Srđana Dragojevića bio je najgledaniji film u svim zemljama zapadnog Balkana, a ostvario je i solidne uspjehe na festivalima. Prikazan je početkom godine na Berlinaleu gdje je u programu „Panorama“ dobio nagradu publike. Ne čudi uspjeh „Parade“ u kinima s obzirom da je Dragojević iskusni reditelj koji zna kako upakovati komediju za široke mase, ovaj put poigravajući se sa sterepotipa o mentalitetima ljudi sa Balkana.

Zanimljivo je pak da je na Pulskom festivalu, gdje je „Parada“ koja je nastala u manjinskoj koprodukciji sa Hrvatskom, također prikazana, Nagradu publike osvojila teška ratna drama „Halimin put“ Arsena A. Ostojića. Suze su nadjačale smijeh, a nesumnjivo je za ovaj uspjeh zaslužan i rukopis hrvatskog reditelja koji je film snimio po scenariju bh. scenariste Feđe Isovića. Ovaj film je snimljen u koprodukciji sa BiH i krajem godine je vrlo uspješno započeo svoj festivalski put odakle se vraća sa nekoliko nagrada.

HAVC ističe i uspjeh komedije „Sonja i bik“ Vlatke Vorkapić koji u ovom trenutku bilježi veliku gledanost u hrvatskim kinima a to isto očekuje i od filma „Svećenikova djeca“ Vinka Brešana. „Sonja i bik“ je prošla i sud struke pa je, uz filmove „Pismo ćaći“ reditelja Damira Čučića i „Ljudožder vegeterijanac“ Branka Schmidta trijumfirala na ovogodišnjem Pulskom festivalu.

Kada je Srbija u pitanju, uz „Paradu“, izdvojila su se još dva filma: „Klip“, debitantsko ostvarenje mlade rediteljke Maje Miloš koje govori o tinejdžerskoj seksualnosti te „Smrt čoveka na Balkanu“  Miroslava Momčilovića koji ima i potencijal novog hita u kinima u cijeloj regiji. Oba ova filma priznata su na međunarodnoj sceni i potvrdu su dobili sa nekoliko festivala.

Međunarodni okviri

Kinematografija Crne Gore od njene nezavisnosti nije napravila bitnije rezultate kako u međunarodnim okvirima tako i kada je u pitanju regionalna kinodistribucija. Ministarstvo kulture Crne Gore, primjetno je, ima namjeru ulagati u razvoj crnogorske kinematografije, pa se tako prave pomaci na tom planu. Crna Gora se tako ove godine prvi put pojavila na paviljonu Kanskog festivala a u okviru zajedničkog štanda zemalja jugoistočne Evrope na kojem se inače predstavljaju BiH, Srbija, Hrvatska, Slovenija, Makedonija, Bugarska i Kipar. Crnogorski producenti pojavili su se sa četiri filma koja su u fazi produkcije i postprodukcije “Mali ljubavni bog” Željka Sošića, “Lokalni vampir” Branka Baletića, “Posljednje poglavlje” Nemanje Bečanovića i “As Pik” Draška Đurovića”.

Inače, kada smo kod Kana i predstavljanja na najznačajnijem filmskom marketu, zanimljivo je istaći da se Kosovo ove godine također prvi put pojavilo sa svojom kinematografijom i to sa zasebnim paviljonom, a ne kao dio regionalnog paviljona. Kosovo je također odlučno u namjeri stvaranja kinematografija a 2012. godinu u ovoj zemlji obilježio je film „Agnus Dei“ Agima Sopija.

U kinematografijama zemalja koje ne pripadaju našem govornom području kao što su Makedonija i Slovenija također su se desila neka zanimljiva ostvarenja. Publika je u ovoj godini vidjela novi film iskusnog Milče Mančevskog „Majke“ dok je u Takmičarskom programu Sarajevo Film Festivala prikazan „Žena koja je obrisala suze“ Teone Strugar Mitevske. 

Slovenija po broju snimljenih i prikazanih filmova u 2012. godini drži solidan standard, kao i Srbija i Hrvatska, pa je tako na Festivalu slovenskog filma u Portorožu prikazano sedam novih ostvarenja. Izdvajaju se filmovi „Vaje v objemu“ Metoda Peveca, „Hvala za Sunderland“ Bosanca Slobodana Maksimovića i „Šangaj“ Marka Naberšnika. Posljednji je zanimljiv i što je okupio regionalnu glumačku ekipu iz Makedonije, BiH, Srbije, Hrvatske i Slovenije, svjetsku premijeru je imao na Montreal Film Festivalu gdje je osvojio nagradu za najbolji scenarij i imao je kinodistribuciju u Sloveniji, Makedoniji i BiH, a očekuju ga projekcije i u Hrvatskoj i Srbiji.

Inače, kada je produkcija u pitanju, po broju snimljenih filmova, kao i ranije, prednjači Srbija. Hrvatska kroz HAVC ulaže značajna sredstva u filmsku produkciju i svake godine uspijeva u Puli sastaviti nacionalni program. BiH pak kroz Fondaciju za kinematografiju Sarajevo ulaže najmanje novaca, ali je ona i dalje najkonkretniji vid finansijke podrške razvoju bh. filma. Tako su u ovoj godini snimljeni  „Put kestena“ Jasmina Durakovića, novi film Jasmile Žbanić, „Odbrana i zaštita“ Bobe Jelčića i „Berinine čakre“ Faruka Lončarevića. U Srbiji se najviše očekuje od drugog nastavka hita „Montevideo, Bog te video“ Dragana Bjelogrlića, „krugova“ Srdana Golubovića i „Falsifikatora“ Gorana Markovića dok Hrvatska ima očekivanja od spomenute „Svećenikove djece“, „Zagonetnog dječaka“ Dražena Žarkovića, „Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića“, „Drugi“ Ivone Juke, „Odbrane i zaštite“ koji je koprodukcija sa BiH, „Cure“ Andree Štake (koprodukcija Švicarske, Hrvatske i BiH) te „Visoke modne napetosti“ Filipa Šovagovića.

Ulazak u koprodukcije

Već nekoliko posljednjih godina producenti iz zemalja regije ulaze u koprodukcije te se to ispostavilo kao ključ sigurnijeg finansiranja filmova i lakšeg pristupanja evropskim fondovima u kojima prednjači Eurimages. 

I za kraj valjalo bi spomenuti i međunarodne produkcije koje su u ovoj godini snimale u regiji. Srbija se nametnula kao dobar izbor holivudskim producentima koji su snimali ove godine u beogradskim studijima, dok je BiH bila zanimljiva evropskim produkcijama. Tako su u ovoj godini premijere imali filmovi „Venuto al mondo“ italijanskog reditelja Sergia Castellita koji je, između ostalog, sniman u BiH i Hrvatskoj te „Body Complete“ austrijskog reditelja Lukasa Sturma koji je skoro sto posto sniman u BiH i sa najvećim angažmanom bh. filmskih radnika.

Film koji je pak izazvao najveću pažnju regionalne filmske javnosti ali i podijelio stavove filmadžija je ostvarenje „U zemlji krvi i meda“ holivudske zvijezde Angeline Jolie. Nakon što je prikazan u februaru u Berlinu, stigao je i u zemlje regije gdje je podijelio javnost i izazvao brojne kontroverze. Uz učešće glumaca iz regije, ali i veliku medijsku pompu, ovaj film je jedan od onih koji je bez sumnje obilježio filmsku godinu u zemljama zapadnog Balkana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera