Firma za kertridže iz Srbije lider u Evropi

Piše: Snježana Mulić-Softić

Da bi se napravio jedan toner-kertridž (plastična kaseta u kojoj stoje boje za laserske štampače) potrebna su tri litra nafte, a da bi se samo jedna takva potrošena posuda razgradila u prirodi potrebno je 100 godina.

Iako velike kompanije za proizvodnju kompjutera i štampača uglavnom zabranjuju nadopunu svojih kertridža, pa ugrađuju i zaštitu kako bi onemogućile njihovo punjenje i kopiranje, stvoren je globalni fond kroz koji djeluju kompanije koje vrše reciklažu korištenog potrošnog materijala za štampanje, s prvenstvenim ciljem zaštite čovjekovog okoliša, a potom i smanjenja cijena.

Jedna od takvih kompanija postoji u Srbiji i trenutno je jedina u Evropi koja se bavi proizvodnjom kompatibilnih toner-kertridža za laserske štampače, koristeći isključivo potrošene originalne kasete.

Kinezi – nelojalna konkurencija

Radi se o kompaniji TRS Europe, koja je smještena u Petrovaradinu pored Novog Sada, a djeluje od 2006. godine u okviru američkog Clover Holdingsa, svjetskog lidera u industrijskim rješenjima za očuvanje životne sredine i reciklažu.

Iako posluje tek osam godina, ova kompanija, prema riječima njene generalne direktorice Snežane Vuković, već se pozicionirala kao lider u ovoj branši u Evropi.

“Ono što je bitno za naše proizvode je to što mi prikupljamo potrošene kertridže ili kasete tonera kompanija sa kojima imamo ugovore, onda ih dovodimo u red, tako što oštećene popravljamo, a onda ih punimo i rebrendiramo, pa pakujemo kao originalne kopije, s tim da je krajnji rezultat takav da oni ne gube na kvalitetu i mogu štampati veliki broj stranica, čime u većini slučajeva prevazilaze kapacitete originala, a cena im je i do 50 odsto niža”, kaže Vuković.

Dok nas vodi kroz proizvodne hale, koje su, kako kaže, nastale na industrijskom groblju, u kompleksu nekadašnjeg srbijanskog giganta “Pobeda”, Dimitrije Ostojić, menadžer za marketing, ponosno pokazuje pokretne trake napravljene od dijelova starih kertridža.

“Mi ništa ne bacamo, od svega napravimo neku novu vrednost. Da smo ove valjke bacili samo bismo još više zagadili okoliš, a pokretne trake bismo morali kupiti”, objašnjava. 

Miroslav Petković, direktor proizvodnje, kaže kako ovoj kompaniji najveći problem predstavljaju “divlji proizvođači kertridža” iz Kine: “Oni ne mare za zakone, licence, autorska prava. Jednostavno uzmu i iskopiraju, a onda takav proizvod prodaju po jako niskoj ceni. A to je moguće zato što koriste najjeftiniji materijal, onaj koji se ne može razgraditi u prirodi ni za stotinu godinu, a tek je upitna sadržina prašine od koje se pravi boja, a koja može da našteti ljudskom zdravlju.”

Svejedno, ljudi kupuju takve kertridže, jer su im povoljni, a niko ne razmišlja dugoročno.

“Ljudima je važno da u ovom trenutku za desetak evra mogu kupiti kertridž, završiti svoj posao, a to što će planetu zatrpati tim smećem, što će dobiti neku bolest udišući tu prašinu, to im je zadnja briga”, priča Vuković.

Privlačan posao

Kaže da je u ovom poslu najteže naći dobavljača praznih kaseta. Jedan od načina je kroz tzv. humanitarni angažman, koji funkconira tako da TRS Europe da novac nekoj kompaniji koja će za nju prikupiti kasete, a onda će ona taj novac upotrijebiti u humanitarne svrhe.

Međutim, takvih kompanija je malo i inače treba dugo čekati da se nakupi dovoljna količina. I sam transport je veoma skup, budući da se sakupljanje vrši u više zemalja, pa se uglavnom koriste dobavljači, koji po Evropi skupljaju kertridže i dostavljaju ih u tvornicu u Petrovaradinu.

Kompanija TRS Europe je lani ostvarila izvoz u iznosu od 37 miliona eura, uglavnom na evropsko tržšte, te nešto na Bliski istok i u jugozapadnu Afriku.

Kompanija zapošljava skoro 600 radnika, od čega ih je više od 300 u direktnoj proizvodnji. Svi zaposleni u proizvodnji imaju zaštitnu radnu odjeću i kažu da im plata nikad nije kasnila, kao ni uplate za zdravstveno i socijalno osiguranje. 

Koliko je rad u ovoj kompaniji privlačan govori i podatak da su se mnogi prekvalificirali kako bi tu radili.

Slađana Petković je u ovoj kompaniji uspolena već šest godina, a po zanimanju je ženski frizer. Kaže da joj odgovaraju radno vrijeme, koje sa pauzom traje osam sati, redovna plata i plaćeni troškovi prijevoza.

“Na početku sam samo učila, a sad je sve stvar rutine. Odgovara mi što imam normalno radno vreme, pa mogu da se posvetim svojoj deci, porodici”, kaže Slađana.

Njen kolega Goran Radišić nekad je bio stolar, a zbog ovog posla je došao iz Rume.

“Teško je u Srbiji naći posao i kad sam dobio ovu priliku nisam je ispustio, niti sam se pokajao. U odnosu na druge firme ovde je jako dobro. Jest da u Novom Sadu živim kao podstanar, ali se opet više isplati raditi ovde, nego sedeti u Rumi i čekati ne znam ni sam šta”, kaže Goran.

Bez duga i kredita

Direktorica kompanije kaže da u regiji lagano raste ekološka svijest, ali da je i dalje nedovoljna, pa da tek jedan posto svojih proizvoda plasiraju u Srbiju i susjedne zemlje.

“Meni je jasno što neke kompanije, pogotovo male, koje nemaju puno novca, kupuju kineske kopije, ali mi nije jasno zašto Vlada Srbije ne kupuje naše proizvode, koji su upola jeftiniji od originalnih. Kada bi oni krenuli s tim sigurno bi dali podstreka i drugima da to rade”, kaže Snežana Vuković.

U kompaniji TRS Europe imaju i Kreativni odjel, koji se bavi izradom kompjuterskih aplikacija, internetskih stranica i grafičkih rješenja, a koja uglavnom nude svojim klijentima.

“Na početku smo okupili tim koji je prvo radio za naše potrebe, jer mi radimo kompletan rebrending, moramo imati našu ambalažu i sve što uz to ide. Iz toga se rodila ideja da proširimo delatnost”, kaže Vuković.

Osim što čuva novčanik, zdravlje i okoliš, te smanjuje nezaposlenost, kompanija TRS Europe, kažu u njenom menadžmentu, razvija duh samoodrživosti i nezavisnosti.

Tako ova kompanija, koja se ubraja u 50 najboljih u Srbiji, nema nijedan kredit, niti je, kažu, ikom dužna ijedan jedini dinar.

Izvor: Al Jazeera