Flessenkemper: Očuvanje moći je cilj Dodikove politike, ne secesija

Godine su prošle od podnošenja zahtjeva za članstvo u Evropskoj uniji, a politička situacija u Bosni i Hercegovini je danas označena “bučnim zastojem”, kaže u intervjuu za Al Jazeeru njemački analitičar Tobias Flessenkemper, šef balkanskog projekta na Institutu CIFE u Nici i član Savjetodavne grupe Balkan u Evropi.

Taj zastoj, ističe on, znači da građanke i građani Bosne i Hercegovine u međuvremenu imaju puno lošije perspektive nego veliki broj drugih ljudi u Evropi. Tvrdi da je, naprimjer, teško bilo kome objasniti zašto Sarajevo u 21. vijeku ima probleme s vodosnabdijevanjem, a da se Bosna i Hercegovina zadnjih godina na ekonomskom planu nimalo nije približila razvijenim zemljama Evrope kao što su Austrija ili Njemačka.

Flessenkemper objašnjava da ne postoji nijedna regija koja je i prije samog prijema u EU bila toliko uvezana u evropski mehanizam kao što je zapadni Balkan. 

• Nedavno ste kazali da je EU nezadovoljna politikom Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Zbog čega to nezadovoljstvo, šta se mora promijeniti u odnosu Hrvatske prema Bosni i Hercegovini?

– Evropska unija se sastoji od 28 članica, a među njima je i Hrvatska. Mnogi u Uniji se nadaju da će Hrvatska i dalje igrati konstruktivnu ulogu u približavanju Bosne i Hercegovine Uniji. Priče o trećem entitetu ne donose dobro građankama i građanima Bosne i Hercegovine.

• Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini žali se na neravnopravan položaj, a to se posebno odnosi na Izborni zakon. S vremena na vrijeme se čuju zahtjevi za stvaranjem trećeg entiteta. Da li je politika Hrvatske prema Bosni i Hercegovini vezana za položaj hrvatskog naroda u toj zemlji? Šta je rješenje za bh. Hrvate?

– Izborni zakon u Bosni i Hercegovin se nakon presude Sejdić-Finci iz decembra 2009. godine hitno mora reformirati. To se odnosi na sve građanke i građane Bosne i Hercegovine. Hrvati su konstitutivan narod Bosne i Hercegovine i njenih entiteta. Hrvatska se, u saradnji s drugim zemljama, posebno vanjskopolitički angažira u zemljama gdje su Hrvati konstitutivan narod: to je u svijetu jedino Bosna i Hercegovina. To znači da Hrvatska ovdje igra odgovornu ulogu.

• Politička situacija u Bosni i Hercegovini je nestabilna, opterćena stranačkim i nacionalnim prepucavanjima, a mnogi će reći da je kampanja za opće izbore 2018. godine već odavno krenula. Kako Vi ocjenjujete stanje u zemlji?

– Sva energija mora biti usmjerena na Upitnik Evropske komisije i kandidatski status za članstvo u EU. Godine su prošle od podnošenja zahtjeva za članstvo u EU. Politička situacija u Bosni i Hercegovini je označena “bučnim zastojem”. Taj zastoj znači da građanke i građani međuvremenu imaju puno lošije perspektive nego veliki broj drugih ljudi u Evropi.

• Neki političari u Bosni i Hercegovini i dalje smatraju da bi ta zemlja 2018. godine mogla dobiti kandidatski status za EU. Koliko je to realno, pogotovo kada se uzmu u obzir pesimistične poruke koje dolaze iz Unije po ovom pitanju?

– O kandidatskom statusu odlučuju sve zemlje EU-a jednoglasno. Evropska komisija će se zauzeti za Bosnu i Hercegovinu ako njeni prijedlozi dobiju podršku zemalja članica. Bosna i Hercegovina ima puno prijatelja u EU i Evropskom parlamentu. Važno je da ovo vrijeme do evropskih izbora 2019. godine i novog institucionalnog ciklusa od sredine te godine bude dobro iskorišteno. S Bugarskom, Austrijom i Rumunijom će od 2018. pa do prve polovine 2019. godine tri zemlje kojima evropska integracija Bosne i Hercegovine puno znači predsjedavati Vijećem EU-a. Tako da nema potrebe za pesimizmom, ali ima potrebe za većim angažmanom političara u Bosni i Hercegovini.

• Kada govorimo o Bosni i Hercegovini ne možemo a da se ne dotaknemo predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika. On se zapaljivim izjavama i prijetnjama da će se RS odvojiti od Bosne i Hercegovine stavlja u fokus medijske pažnje. Kako odgovoriti na Dodkovu secesionističku politiku?

– Cilj Milorada Dodika je da osigura svoju političku moć u RS-u preko razvoja događaja u Bosni i Hercegovini. On koristi sve mogućnosti koje mu se pružaju da u igru uvede sebe i svoje pozicije. Posljedice i rizici secesije na svim nivoima i štete koju bi ona nanijela ekonomiji RS-a su mu poznate: ne bi bilo bezviznog režima za EU, izlazak iz konvertibilne marke znači da ne bi postojala sigurna valuta, RS ne bi imala pristup tržištu EU-a… Secesija nije cilj njegove politike, nego očuvanje moći.

• Koja je uloga Srbije u tome, može li predsjednik ove države Aleksandar Vučić utjecati na Dodika?

– Srbija, kao i Hrvatska, igra važnu ulogu za Bosnu i Hercegovinu. Dejtonski sporazum veže te tri zemlje. Srbija može napraviti korak s dobrim primjerom koji se prvenstveno tiče regionalne saradnje i procesa normalizacije odnosa s Kosovom. Svi političari u regiji bi trebali raditi na dobrosusjedskim odnosima između zemalja.

• Po nedavno objavljenom izvještaju profesorice Univerziteta u Sant Gallenu Tine Freyburg, Makedonija bi jedina mogla ispuniti praktične, zakonske i tehničke kriterije za pridruživanje EU u narednih šest godina. Albanija, Crna Gora, Srbija, Bosna i Hercegovina i Kosovo su, po tom istraživanju, daleko od pridruživanja Uniji. Tako bi, navodi Freyburg, Bosna i Hercegovina tek 2050. godine mogla postati članica EU-a. Kako komentirate ovaj izvještaj?

– Nemam uvid u taj izvještaj. Generalno je važno razumjeti da je EU, zbog prethodnih iskustava, prestala davati neke rokove. S druge strane, ne postoji nijedna regija koja je i prije samog prijema u EU bila toliko uvezana u evropski mehanizam kao što je zapadni Balkan. Na ljudskoj osnovi postoji toliko kontakata i veza. Ove veze već sada pozitivno utječu na integraciju. Važno je, nevezano za članstvo, da se zemlje u ekonomskom smislu bolje razvijaju.

Bosna i Hercegovina, naprimjer, nije zadnjih godina nimalo smanjila ekonomsku razliku u odnosu na razvijene zemlje Evrope kao što su Austrija ili Njemačka. Potrebno je više ekonomskog rasta i više ideja za stvaranje blagostanja. To je sve nevezano za datum članstva u EU. Pristupni proces stvara temelj za to, ali nikome ne trebaju članice EU-a koje ne mogu ispuniti standarde.

Ovo važi i za bosansku dijasporu, koju pod hitno treba privoliti da bude investitor u Bosni i Hercegovinu. Premalo ljudi iz Bosne i Hercegovine investira u Bosnu i Hercegovinu i stvara tamo radna mjesta. Razlozi su poznati: spora administracija, dugi procesi na sudovima, nizak nivo transparentnosti u dodjeljivanju poslova, uznemiravanje trgovaca, nizak nivo investicija u infrastrukturu… Nikome ne možete objasniti zašto Sarajevo u 21. vijeku ima probleme s vodosnabdijevanjem.

• U Njemačkoj su nedavno održani izbori. Šta zemlje zapadnog Balkan mogu očekivati od nove vlade, hoće li biti nekih promjena?

– Razgovori o stvaranju koalicije su u toku. Ako budemo imali koaliciju između Kršćansko demokratske unije i Kršćansko socijalne unije, Slobodne demokratske partije i Zelenih, onda to nije loša vijest za zapadni Balkan. Sve te stranke su za EU i zalažu se za evropsku perspektivu regije, kao i širenje NATO-a.

• O utjecaju Rusije, Turske, pa i Kine, na zemlje zapadnog Balkana se često govori u negativnom kontekstu. Kako Vi gledate na prisustvo tih zemalja u regiji?

– Sve tri zemlje jesu ili bi bile važni ekonomski partneri regije. Kada bi zajednički smisleni projekti bili realizirani, onda bi to bilo dobro. Ipak, kada bi se tu radilo o netransparentnim poslovima ili o zaduživanju na račun budućih generacija, onda se o tome mora detaljnije diskutirati. Važno je da  veze između zemalja i navedenih partnera budu pod kontrolom parlamenata. U političkom smislu, važne su veze s Rusijom i Kinom, kao stalnim članicama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Prije svega, Srbija i Kosovo svoju budućnost neće moći oblikovati bez Vijeća sigurnosti UN-a.

Izvor: Al Jazeera